Hrvatski glagoljički brzopisni rukopisi
zbirke Rara u Gradskoj knjižnici u Zagrebu
Posvećeno
uspomeni na prof. Marka
Oreškovića
(1909.-2005.)
Darko Žubrinić, 2010.
Ljubazonošću mr.sc. Ljiljane Sabljak, ravnateljice Gradske knjižnice u Zagrebu, u mogućnosti smo prikazati glagoljičke brzopisne dokumente koji se čuvaju u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, a potječu iz Dobrinja, lijepog gradića na otoku Krku. Srdačno zahvaljujem prof. Željku Veghu, voditelju odjela Rara (Rijetkosti) spomenute knjižnice, na poslanim snimkama.
Ovu internetsku stranicu posvećujem uspomeni na dragog prof. Marka Oreškovića. G. Orešković bio je ravnatelj Gradske knjižnice u Zagrebu, za vrijeme II. Svjetskog rata i ravnatelj Sveučilišne knjižnice na Marulićevom trgu u Zagrebu, veliki zaljubljeniku u svoju rodnu Liku i hrvatsku glagoljicu, te aktivni član Društva prijatelja glagoljice. Upravo on je osmislio, uredio i opisao ovu zbirku glagoljičkih dokumenata u Gradskoj knjižnici.
Profesor Marko Orešković, istaknuti knjižničar, zaslužan za razvoj narodnog knjižničarstva u Zagrebu poslije Drugog svjetskog rata, umro je u Zagrebu 26. travnja 2005. u 97. godini života.
Marko Orešković rođen je 1909. u Širokoj Kuli kraj Gospića. U Zagrebu je na Filozofskom fakultetu završio slavističke studije. U knjižničarskoj struci radio je četrdeset dvije godine, najprije od 1935. do 1945. u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici, u kojoj je od 1943. do 1945. bio i ravnateljem. U zagrebačku Gradsku knjižnicu došao je 1945., a u mirovinu je otišao u srpnju 1976. - u Gradskoj je knjižnici radio više od trideset godina. Marko Orešković bio je jedan od osnivača i uvaženih članova Hrvatskoga knjižničarskoga društva, u kojemu je obnašao mnoge dužnosti. Njegovu pristupnicu nalazimo među najstarije datiranim - od 30. ožujka 1940., zajedno s pristupnicama istaknutih knjižničara dr. Josipa Badalića, Julija Grabovca, Branke Hergešić, Zlate Matičec, Jelke Mišić, Matka Rojnića i Eve Verone. Hrvatsko knjižničarsko društvo mu je za veliki rad na unapređenju hrvatskog knjižničarstva 1978. dodijelilo najviše priznanje, Kukuljevićevu povelju.  Marko
Orešković kao
student slavistike na Filozofskom fakultetu u Zagrebu 1930. Neki od
profesora bili su mu Franjo Fancev, Stjepan Ivšić, Petar
Skok,
Antun Barac, Ferdo Šišić, Albert Bazala, Vladimir
Rozov,
itd. Ivšić mu je predavao među inim ove kolegije:
Glagolska i ćirilska paleografija, Crkvenoslavenska književnost.
Diplomirao je 1933. "s odlikom".
Marko Orešković bio je jedan od prvih predavača na brojnim stručnim tečajevima i seminarima namijenjenim knjižničarima. Objavio je cijeli niz znanstvenih i stručnih radova, od kojih treba posebno spomenuti rad Stručno uređenje narodnih i učeničkih knjižnica, koji je zajedno s tekstom Zlate Perlić Značenje i rad narodnih knjižnica objavljen 1952. u priručniku Biblioteke i njihovo uređenje. U Gradskoj je knjižnici, gdje je također nekoliko godina bio ravnatelj, odmah po dolasku radio na temeljitoj reviziji knjižnog fonda, a zatim i na katalogizaciji knjiga. Bio je poznat kao vrsni stručnjak za stare knjige - još je u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici vodio Zbirku rijetkih knjiga i rukopisa. I u Gradskoj je knjižnici više desetljeća vodio Zbirku rijetkih knjiga i rukopisa, sačinio je stručni i mjesni katalog iste, a posebno je zaslužan za izradu kataloga rukopisa te zbirke. Marko Orešković bio je vrstan poznavatelj i ljubitelj knjiga i rukopisa, ali je isto tako i volio družiti se s ljudima - bio je i planinar, a naročito je volio Samoborsko gorje. Volio je knjige, ljude, a posebno je ljubio svoju Hrvatsku, što se ponajviše vidi u njegovoj ljubavi za glagoljicu i za hrvatske tiskare te radu na spašavanju hrvatskih knjiga nakon 1945. godine. Stoga, neka mu je laka hrvatska gruda, koju je tako volio. Željko Vegh zvegh@net.hr Hrvatsko knjižničarsko društvo, lipanj 2005., br. 29, izvor [PDF] |
Objavljeno u časopisu Bašćina, glasilu Društva prijatelja glagoljice u Zagrebu Marko Orešković (1909.-2005.) Godine 2005. umro je u devedeset šestoj godini naš dragi član profesor Marko Orešković, jedan od osnivača Društva prijatelja glagoljice godine 1993., i veliki poticatelj njegovih aktivnosti. Dok su mu snage dopuštale bio je stalni posjetitelj redovite mjesečne tribne Društva. Društvu prijatelja glagoljice darovao je neke od svojih rukopisa i knjiga koje se sada nalaze u Glagoljaškome kutku u knjižnici Bogdana Ogrizovića u Zagrebu, s njegovim karakterističnim potpisom pisanim brzopisnom glagoljicom. Meni je na dar ostavio i neke svoje planinarske vodiče s kojima se godinama služio na izletima.  Marko Orešković 1982., s ličkom kapom načičkanom planinarskim značkama. Marko Orešković bio je po struci viši knjižničar. Za svojeg profesora akademika Stjepana Ivšića još je kao student preslovljavao iz glagoljice u latinicu dijelove golemog Petrisova zbornika iz 1486. Stjepan Ivšić je godine 1943. svojeg bivšeg studenta preporučio za radno mjesto ravnatelja Sveučilišne knjižnice u Zagrebu. Njegov prethodnik na tom položaju bio je poznati profesor Mate Tentor. Spomenimo da je Tentorovu knjigu Povijest pisama citirao u jednoj svojoj monografiji engleski paleograf David Diringer. Zanimljivo je da Diringer u bibliografiji na kraju knjige ističe da je Tentorova knjiga pisana - «in Croatian». Prema osobnoj informaciji prof. Marka Oreškovića, ravnatelja Sveučilišne knjižnice u Zagrebu u razdoblju 1944.-1945., Njemačke su vlasti imale namjeru prenijeti vrijedne knjige iz NDH u Njemačku, ali ih je on uspio spasiti. Naime, zbog te opasnosti je Hrvatsko ministarstvo izobrazbe dalo naredbu da se knjige Židova i Srba pohrane u Nacionalnu knjižnicu na Marulićevu trgu. Na pr., knjižnica Srpske patrijaršije u Srijemskim Karlovcima (tada u NDH) bila je na taj način spašena od njemačkih Nacista tijekom Drugoga svjetskog rata. Godine 1945. sve knjige i umjetnička djela vraćeni su patrijaršiji, a napori prof. Oreškovića dobili su priznanje i od komunističkih vlasti. Također, riskirajući vlastiti život, prof. Orešković nije dopustio Nijemcima postavljanje protuzračnih topova na krov Sveučilišne knjižnice na Marulićevu trgu, jer bi inače postojala opasnost savezničkog bombardiranja zgrade. On je također svjedočio i o Mari Cvijanović, po nacionalnosti Srpkinji, administratorki Sveučilišne knjižnice tijekom NDH. Više podataka vidi u članku prof. Marka Oreškovića u Maruliću, III, Zagreb, 1999, str. 606-609. Vrlo su mi zanimivi bili njegovi podatci o spašavanju dragocjene sarajevske Haggade, židovske obredne knjige, tijekom Drugoga svjetskog rata.  Marko Orešković 2002. na Mihaljevcu u Zagrebu Nakon Drugog svjetskog rata bio je izbačen s posla i živio s obitelji u vrlo teškim materijalnim prilikama. Ipak, uspio se zaposliti u Gradskoj knjižnici u Zagrebu gdje je kasnije postao i ravnatelj. Devetnaesto sedamdesetih godina prepisao je teško čitljiv izvorni latinični rukopis «De institutione bene vivendi» (Pouke za čestit život), znamenito djelo Marko Marulića iz godine 1506. Rukopis se čuvao u Gradskoj knjižnici u Zagrebu, a ukraden je oko 1980. Sreća je da je ostao prijepis prof. Oreškovića (oko 200 str.). U Bibliotekarskom vjesniku objavio je nekoliko članaka o glagoljici. Prigodom odlaska u mirovinu dobio je od kolega u Gradskoj knjižnici na dar primjerak pretiska glagoljskoga Prvotiska iz 1483., s potpisima svih zaposlenih, na koji je bio jako ponosan. Profesor mi je pružio dragocjenu pomoć tijekom pripreme moje knjige «Hrvatska glagoljica, Biti pismen, biti svoj», koja je doživjela dva izdanja, 1994. i 1996. Upoznao sam mnoge njegove kolege - bibliotekare, kojima je ostao u najljepšem sjećanju. Bio je u posjedu sedam listova glagoljaškog prvotiska iz 1483., koje je naslijedio od obitelji pok. Stjepana Ivšića. Pred kraj života (2002. g.) je Gradskoj knjižnici prodao te listove za bagatelnu cijenu od 2000 kn. Sada su posjedu RARA. Ovu sam informaciju dobio ljubaznošću g. Željka Vegha. Ovi listovi čine dvanaesti sačuvani primjerak prvotiska iz 1483. g. Na zadnjem listu (na 14. stranici) Marko Orešković je svojom rukom napisao: Dar gospođe Ivšić. Potpisivao se brzopisnom glagoljicom kao «Marko Orešković, poslidnji glagoljaš iz Like». Na sreću, u tome se prevario, jer nije posljednji. Pamtit ću ga do kraja života. Darko Žubrinić Marko Orešković (1909.-2005.), ravnao je ondašnjom Hrvatskom narodnom i sveučilišnom knjižnicom [danas NSK] od 31. listopada 1943. do 1945., zamijenivši na toj dužnosti jezikoslovca Matu Tentora (1882.-1956.), koji je knjižnicom ravnao od 31. ožujka 1927. do 30. listopada 1943. U »likarici« je 1646., 1697. i 1700. godine hrvatskim ćiriličnim kurzivom (poljičicom) na 124 papirne stranice vel. 15 × 11 cm zapisano 215 recepata i zdravstvenih savjeta, potom nekoliko molitvica. Rukopis je grubo uvezan u smeđu kožu prošivenu bijelim koncem, a otkupljen je 2. srpnja 1976. od Mire Dobrečić iz Zagreba. Na kartonskoj podstavi stražnjih korica zabilježeno je zelenom tintom: Prepisao Marko Orešković14 Zgb. 1/I. (19)46. Izvor Ivan Kosić [PDF]. Stručni bibliotekarski radovi Marka Oreškovića
Opsežan članak o Marku Oreškoviću, s naglaskom na glagoljicu: Ana Medarić-Tomljenović: Poslidnji glagoljaš iz Like, Vila Velebita, 26. rujna 1994. Zahvaljujem prof. Mladenu Oreškoviću, sinu Marka Oreškovića, na pomoći. |
Mali leksikon hrvatske glagoljice
Brzopisna glagoljica
Croatia - Overview of History, Culture and Science