Rasim Delic, general Armije BiH, omalovazava uspjehe Hrvatske vojske i doprinos oslobodjenju BiH

Ing. VLADIMIR ZERJAVIC, Zagreb
Vjesnik, Utorak, 27. veljace 2001.

Rasim Delic, general Armije BiH omalovazava uspjehe Hrvatske vojske i doprinos oslobodjenju BiH. Vec ranije su pojedini politicari BiH svojim izjavama nastojali umanjiti doprinos Hrvata i Hrvatske vojske u slamanju srpske agresije na BiH, a najnovija generala Armije BiH Rasima Delica u Sarajevu, na tribini Vijeca kongresa bosnjackih intelektualaca, prema Vjesniku od 10. veljace, o.g., tvrdi da "Oluja nije bila ozbiljna vojna akcija", jer nije bilo velikih borbi. To zahtijeva da se ucini osvrt na stvarna dogadjanja, kako bi Rasim Delic uvidio da je potpuno u krivu.

Rasimu Delicu mora biti poznato, da je i prije akcije "Oluja" Hrvatska zracnim i kopnenim putem oruzjem i hranom opskrbljivala opkoljeno podrucje Bihaca, ali nakon sto je vodstvo tzv. "rsk" zakljucilo - u proljece 1995 - sporazum da se njihove vojne snage spoje sa snagama bosanskih Srba, postala je ozbiljna opasnost da se Bihac konacno i zauzme. Kako bi to i za Hrvatsku bilo nepovoljno, Hrvatska, nakon neuspjelih pregovora s predstavnicima "rsk" u Zenevi, od 1. do 3. kolovoza 1995., odlucila se da akcijom "Oluja" oslobodi okupirana podrucja. Cinjenica da je za svega 84 sata zauzeto cjelokupno okupirano podrucje tzv. Krajine ostvarena je u prvom redu zahvaljujuci vrlo dobroj pripremi i strategiji vodjenja ratnih operacija. To su tada priznali i vojni strucnjaci velikih zapadnih zemalja.

Takvoj blistavoj pobjedi pridonijelo je i napredovanje vojnih snaga HVO-a, koje je opskrbljivala Hrvatska, osvajanjem zapadnog dijela BiH od Kupresa do Drvara, koja su zapocela u jesen 1944. na temelju Washingtonskog i Splitskog sporazuma, ciji su potpisnici bili predstavnici vlasti SAD, Hrvatske i BiH, cime je glavno uporiste krajinskih Srba, Knin, bio ugrozen i s bosanske i hrvatske strane. Kao sto je poznato generalu Delicu ovim dvojnim operacijama omogucila je oslobodjenje cjelokupnog bihackog podrucja tako da su se vec 6. kolovoza 1995. hrvatske i bosanske snage susrele na granici na rijeci Korani. Zbog neefikasnosti ABiH bilo je smijenjeno na ratistu devet generala! Posto Armija BiH nije bila u stanju sama zauzeti podrucja juzno i istocno od Bihaca Hrvatska vojska, na temelju spomenutih sporazuma, nakon zavrsetka akcije "Oluja", zajedno s HVO zapoceli su vojnu operaciju pod nazivom "Maestral" u kojoj su osvojena podrucja Drvara, Kljuca, Sipova, Mrkonjic-grada i konacno 13. rujna zauzeto je Jajce, dok je Armija BiH zauzela Sanski Most. Kad je Arkan, sef posebnih policijskih snaga srpske vojske potisnuo od Prijedora snage ABiH, Hrvatska vojska je i tu pomogla da se taj napad suzbije. Cinjenica je da su hrvatske snage borbom sa srpskom vojskom zauzele navedena podrucja, a ne za stolom, kako to navodi general Delic. Da je to mogla sama ABiH, ne bi trebalo zvati Hrvatsku vojsku da dodje u pomoc! Dakle, nije korektno od R. Delica da omalovazava ucinak Hrvatske vojske! Daljnje napredovanje prema Banja Luci je zaustavljeno odlukom Vijeca sigurnosti i pristupilo se pripremama za sastavljanje Daytonskog sporazuma, koje se oteglo do potpisa tog sporazuma u Parizu 14. prosinca1995. Iz toga se vidi da su HVO i Hrvatska vojska odigrale odlucujucu ulogu u slamanju srpske okupacije 23 posto teritorija BiH, cime je omogucena uspostava cjelokupne Republike BiH. Tu se mora navesti i zasluga americkih zracnih snaga, koje su svojim napadima na srpske telekomunikacijske objekte omogucile uspjesnije terenske operacije Hrvatske i bosanske vojske. Moze li R. Delic tvrditi da i americka pomoc nije bila potrebna i da je bila dogovorena sa Srbima!?

Drugi dio od 28 posto teritorija BiH oslobodilo je 1991/92 HVO, uz materijalnu i financijsku pomoc Hrvatske, kojem su se pridruzili dobrovoljci Muslimani, jer vodstvo SDA i predsjednik Izetbegovic su drzali da to nije njihov rat. Kako i zasto se to dogodilo najbolje se moze vidjeti iz intervjua dr. Ive Komsica, objavljenog u Nedjeljnoj Dalmaciji od 14. listopada 1992. od naslovom: "Sve procjene su bile pogresne". Dr. Komsic kaze: "Pri procjeni rata u Hrvatskoj mislilo se da se taj rat moze lokalizirati samo na Hrvatsku, iako je vec tada vodjen rat na teritoriju BiH. Rat je poceo onog casa kad su dosli rezervisti JNA u BiH (u srpnju 1991). Pogledajte, gdje god se narod samoorganizirao - na poticaj iz Zagreba i Hercegovine od jednog krila HDZ-a - teritorij je sacuvan. E sada politicka pozicija toga krila vise i nije bitna - bitno je ono sto je proizvedeno. Tamo cetnici nisu prosli"! R. Delic i drugi bosanski casnici koji su bili do napada na Sarajevo u JNA, ne mogu negirati doprinos Hrvata BiH sa dobrovoljcima Muslimanima, i ne priznati zasluge za oslobodjenje velikog dijela teritorija BiH. Na tom teritoriju bilo je omoguceno, u drugoj polovici 1992., osnivanje Armije BiH. Do prvih nesporazuma doslo je kad su dobrovoljci Muslimani pozvani da se s hrvatskim oruzjem prikljuce Armiji BiH. Ipak 1992. nije doslo do sukoba. Dapace, Armija BiH i HVO jos u studenom zajedno su se uspjesno borile protiv cetnika na podrucju izmedju Mostara i Stoca, i kad su u Usorskoj bici unistile srpski oklopni bataljon! Unistena su 33 srpska tenka! Da se Hrvati nisu borili za odcjepljenje, vec za cjelovitu BiH, dokaz je prikljucenje Muslimana u borbi protiv srpske okupacije.

Opce je poznata cinjenica, da je do sukoba izmedju Muslimana i Hrvata doslo zbog Izetbegovicevog neprihvacanja Vance-Owenovog plana, kojim su kantoni 1,3 i 10 dodijeljeni pod hrvatsku upravu. Prvi veci zlocin pocinila je 26. sijecnja 1993. 7. muslimanska brigada u hrvatskom selu Dusina, na tromedji opcine Zenica, Kaknja i Busovace, kada je ubijeno deset Hrvata. Zapovjednik brigade bio je Serif Patkovic, protiv kojeg i 16. orice osumnjicenih se sada vodi krivicni postupak. "Globus" od 5. veljace 1993. pod naslovom "Zenicka dzamahirija objavila je rat busovackom kantonu", u kojem je Globusov vojni stozer izvrsio specijalno istrazivanje u kojem je dosao do zakljucka da su "Muslimani odgovorni za sukob u Bosni". Nedjeljna Dalmacija od 21. travnja 1993. pod naslovom "Ofenziva na Vance-Owenov plan" objavila je i faksimil i dokument kojeg su jos 20. ozujka 1993. potpisala petorica predstavnika Armije BiH i trojica predstavnika Ministarstva unutrasnjih poslova. "Globus" od 11. lipnja 1993. pod naslovom: "Muslimani su hrvatske vojnike ubijali mesarskom pilom" navodi da su muslimanske postrojbe sa mudzahedinima, po zapovjedi iz Sarajeva pod zapovjednistvom Hase Hakalovica i Zuke Alispage kod Trusine i Konjica napale rano ujutro 16. travnja 1993. takvom silinom i okrutnoscu, da se 10 tisuca moralo predati srpskim jedinicama da bi spasilo zivot! Na najsvirepiji nacin ubijeno je 26 Hrvata!

Ovdje su opisani zlocini i dokumenti koji dokazuju, da je Armija BiH zapocela sukobe - prije i na dan 16. travnja kad se dogodio - pod sumnjivim okolnostima, napad Hrvata na Ahmice, koji je "uspio" snimiti i BBC! Dr. Muhamed Filipovic izjavio je u Vjesniku od 18. travnja 1997. da je napad na Ahmice organizirala britanska tajna sluzba MI6, kako bi se dokazalo da u Bosni nije srpska agresija, vec da se vodi gradjanski rat! Detaljni opis svih muslimanskih zlocina nad 1606 Hrvata vidi u knjizi Ivice Mlivoncica pod naslovom "Zlocini sa pecatom", koja je predana i sudu u Haagu. Dakle, nije istinita izjava R. Delica, da se pitanje zauzimanja pojedinih dijelova teritorija BiH od srpske okupacije, rjesavalo "za stolom", vec se to moralo ciniti borbom na ratistu, a to je posebno bilo tesko 1991/2 kad se HVO borio samo sa Muslimanima dobrovoljcima, da bi potkraj 1992. to bilo uspjesno u zajednici sa Armijom BiH. Iz opisanih dokumenata vidljivo je zasto je doslo do sukoba Hrvata i Muslimana 1993. godine i tko ih je zapoceo, tj. sukob nije poceo zbog podjele BiH izmedju Hrvata i Srba, vec - po odluci predsjednika Izetbegovica - koji nije bio zadovoljan planom podjele na kantone medjunarodnih predstavnika. Predsjednik Izetbegoivc je cak taj plan potpisao, ali je odbio da ga provede! To je nepobitna istina. Isto tako nije istina da su zlocine cinili samo Muslimani pojedinci, vec je to bilo organizirano sa strane politickih i vojnih vlasti pod rukovodstvom predsjednika Izetbegovica! Posebno se htjelo zavladati Travnikom, Bugojnom i Vitezom, sto je uz velika stradanja Hrvata i postignuto. Iz Lasvanskog podrucja protjerano je vise od 100 tisuca Hrvata! Ta podrucja sada naseljavaju Muslimani, koje su Srbi izagnali iz istocnih podrucja BiH. Nije li to smisljeni populacijski "inzenjering" Izetbegovica!

Iz toga se vidi koliko je nepravedna osuda generala Blaskica na 45 godina i osuda Hrvatske za agresiju na BiH, jer je Hrvatska, zapravo, izborila cjelovitu BiH! Ako vec Haaski sud pripisuje Hrvatskoj povijesne "pretenzije zauzimanja BiH", cudno je da ne spominje srpske, ne samo pretenzije - zapisane u "Nacrtanijama" Ilije Garasanina iz 1844., nego i ubojstvo prijestolonasljednika Austro-Ugarske u Sarajevu 1914. u cilju osvajanje Bosne, zbog cega je izbio i prvi svjetski rat! Srpska vojska je od 1991. do 1944 zauzela 72 posto teritorija BiH, i Daytonskim sporazumom Srbima je dodijeljeno 49 posto teritorija BiH, koji su 1991. imali tek 33 posto udjela u stanovnistvu, dok su Musilmani i Hrvati sa 65 posto stanovnistva, dobili svega 51 posto! A Hrvati koji su omogucili da BiH postane cjelovita, prosli su najgore, jer dijele zajednicki entitet Federacije, u kojoj Muslimani svojom "eksplozijom" nataliteta ugrozavaju Hrvatima, ne samo ravnopravnost, vec i fizicku egzistenciju! Ne treba li Hrvatska, obzirom na tako nepovoljnu situaciju Hrvata u BiH, osigurati njihovu samobitnost?

Back to Croats in Bosnia - Herzegovina