AKADEMSKA
SLIKARICA I ETNOGRAFKINJA Dr. Mladen Ibler,
Danska, 2013.
Kao
dječak često
sam posjećivao moju tetu i krsnu kumu - "tetu Zdenku". Stanovali
smo vrlo blizu, teta na
Strossmayerovom trgu br. 5 odmah do Leksikografskog zavoda, a moja
obitelj nedaleko u Hatzovoj 17.
Često sam
sjedio kod
nje u kuhinji koja je teti služila kao atelje, a zimi u zagrijanoj sobi
i
pozorno je promatrao kako prignuta nad stolom, s vrlo tankim kistom ili
perom u
desnoj ruci i s velikim povećalom u lijevoj, crta muške i
ženske
likove u
narodnim nošnjama u živim, najčešće crvenim,
plavim,
crnim i bijelim bojama. Ta
mi je slika upečatljivo
ostala u
sjećanju.
Kasnije, kao studentu, znalo bi se dogoditi da bi na Strossmayerovom trgu sreli tetine znance, Miroslava Krležu, Feđu Vaića, Matka Peića, Vojmila Rabadana i druge, kojima bi me teta tijekom takvih kratkih susreta predstavila, na što sam razumljivo, bio ponosan. Više puta sam teti u inozemstvu kupovao tempera boje u tubi – najčešće bijelu, crnu i zlatnu – a kako bi mi naglasila, obavezno holandske ili njemačke proizvodnje. Koji puta smo sestra, njezin suprug i ja bili pozvani na ručak ili večeru u "Splendid" (do nedavna Lenuci) na Zrinjevcu, gdje je njezina elegantna pojava bila dobro poznata zaposlenicima. Na sve ovo me je podsjetio izrezak iz Vjesnika od 21. prosinca iz davne 1980. godine sa člankom Saše Vereša Strossmayerov trg – ljudi i zbivanja na sjeni platana na prostoru između Palasa i Leksikografskog zavoda kojeg sam nedavno, sasvim slučajno, umetnutog pronašao među listovima jedne knjige. Među inima, Vereš opisuje Zdenku Sertić kao "gospu koja bi mnogu pucu mogla naučiti kako da bira šalove, bluze, kiklice". ![]()
Osjećaj da se svojoj teti na neki način odužim za interes, kojeg sam zahvaljujući njoj razvio za umjetnost i etnografiju, pobudio je u meni želju da napišem ovaj kraći esej. *
Zadnja 4 viša razreda pohađa u zagrebačkom Ženskom liceju – latinski odio. Ispit zrelosti (veliku maturu) položila je 30. rujna 1917. kao "eksternistica" na Kraljevskoj I. realnoj gimnaziji u Zagrebu. Od 1917. – 1921. polazi Kraljevsku višu školu za umjetnost i obrt u Zagrebu pri kojoj stječe i zaključnu svjedodžbu. U listopadu 1921. godine polaže ispit za učiteljsku službu u srednjim školama Kraljevine Hrvatske Slavonije i stiče svjedodžbu kojom je sposobna da može učiti prostoručno risanje u svim razredima, a geometrijsko u nižim razredima srednjih škola. Školovanje je nastavila na zagrebačkoj Umjetničkoj akademiji na slikarskom odjelu gdje su joj profesori bili Ferdinand Kovačević, Oton Iveković, Klement –Menci Crnčić i Bela Csikos Sessia. Studij je završila u klasi profesora Ljube Babića, a daljnje likovne studije nastavlja na Umjetničkoj akademiji u Berlinu (1922.) i Parizu (1925.).
Pod utjecajem Ljube Babića, s kojim je surađivala već za vrijeme studija, odlučila je, da svoj slikarski talent i umijeće usmjeri na istraživanje i obradu izvorne narodne kulture – etnografiju.
Zdenka Sertić je započela svoj dugogodišnji rad u Hrvatskom narodnom muzeju, Etnografski odio 1921. godine kao crtačica – slikarica. Završena školska sprema i iskustvo stečeno tijekom rada pokazuju se u njezinom statusu kustosice, odnosno profesorice Etnografskog muzeja. U znanstvenom pristupu temama koje obrađuje, oslanja se, uz ostale izvore, i na etnološke studije hrvatskog sociologa i publiciste Mirka Kusa-Nikolajeva, s kojim je duže vrijeme surađivala u Etnografskom muzeju. Nije joj se pružila mogućnost da u muzeju dobije radnu sobu odnosno atelje, te je dio posla morala obavljati izvan muzeja, a odnos ravnatelja prema sebi nerijetko je doživljavala potcjenjivačkim i bahatim, posebice nakon 1945. godine. U mirovinu odlazi 1959. godine, no kao slobodna umjetnica nastavlja likovnim stvaranjem i aktivnošću sve do svoje smrti 19. prosinca 1986.
Etnografski muzej u Zagrebu odužio se je Zdenki Sertić 1997. godine na dostojan način uspješnom izložbom njenih radova, prigodom koje je izdan pregledan i skladno dizajniran katalog s opisom njenog 38-godišnjeg radnog staža u Muzeju i izvan.
Za etnografski opus Zdenke Sertić karakteristično je to, što u u pristupu bogatoj baštini našeg narodnog umijeća i kulture na izvanredan način usklađuje znanstvenu i likovnu obradu tematike, kojom se bavi. U tom pogledu ona predstavlja jedinstveni primjer u hrvatskoj umjetnosti. Osnova i istinska vrijednost njezinih radova potječe iz iscrpnog proučavanja povijesnog, kulturnog, geografskog i prirodopisnog materijala – a što je najznačajnije – iz neposrednog dodira s okolinom i narodom kraja, kojeg prikazuje. Iz tog je razloga tijekom svog života proputovala sve krajeve Hrvatske i dobar dio južnoslavenskih zemalja. U raznovrsnim slikarskim tehnikama prikazala je ne samo narodne nošnje i običaje, već i pučke zgrade, keramiku, drvorezbarstvo te radove na platnu i staklu.
Zdenka Sertić je izvanredan grafičar i slikarica s profinjenim osjećajem za boje i sposobnošću fokusiranja detalja, tako da figurativnost u njezinim radovima djeluje kao da živi i buja svojim bogatstvom boja i ornamentike, dočim se tonovi boja pozadine slike izvanredno uklapaju u prirodni ambijent i godišnje doba.
Pored slikarskog stvaranja, Zdenka Sertić izrađuje spomenice, diplome, plakate, ex- librise, osnovu za tkanine, kožu, keramiku i drvorezbariju. Izradila je emblem i prigodnu marku jubilarne proslave Zagrebačkog Sveučilišta 1969. godine, kao i nizove maraka s folklornim motivima 1957., 1961., i 1964. godine. Marka s prikazom makedonskog kola iz Skopske Crne Gore uvrštena je među deset najljepših maraka na svijetu za 1957.godinu ( L.E. Scott, Stamp Collectors`Annual 1958). ![]() Zdenka Sertić: Vinova loza ![]() Zdenka Sertić: Cvijet jabuke ![]() Gosponekova hiža, Donja Lomnica, Turopolje pored Zagreba
Zdenka Sertić je godinama surađivala s Leksikografskim zavodom za čija je izdanja u Enciklopediji Jugoslavije izradila lijepe etnografske table s prikazom narodnih nošnja iz svih republika u bivšoj državi. Nitko kao ona nije tako egzaktno i slikarski dojmljivo zabilježio detalje narodne nošnje iz svih naših krajeva i u tome je njezina ogromna i nezamjenjiva uloga. Glavni urednik EJ bio je Krleža i on je očito bio zadovoljan njenim veoma stručnim i likovno atraktivnim prikazima narodnih nošnja. Ona je opremila je velik broj knjiga, kalendara i časopisa te u tom pogledu pripada plejadi hrvatskih umjetnika (Babić, Miše, Trepše, Höcker), koji su usklađivanjem slova, boja, ukrasa i narodnih motiva pridonjeli usavršavanju grafičke vrijednosti domaćih knjiga i časopisa. Sudjelovala je na mnogim izložbama u domovini i inozemstvu (Pariz, Leipzig, Barcelona, Berlin, Haag, Bruxelles, Kopenhagen), a svoje stručne radove objavila je u domaćim i stranim časopisima. Svojim vinjetama ukrasila je i Hrvatsku Reviju Vinka Nikolića u Barceloni. Slikarica Zdenka Sertić je bila cijenjena i poznata u umjetničkim i kulturnim krugovima ne samo Zagreba i Hrvatske (Babić, Meštrović, Peić, Vajić, Matačić, Krleža, Tadijanović) već i u drugim središtima južnoslavenskih zemalja.
Po svojoj mladenačkoj agilnosti, ukusnom odijevanju, upornosti i spremnosti da kao praktična vjernica pomogne u nevolji, bila je poznata i onima, koji su manje poznavali opseg njezina umjetničkog rada. Rada, koji je za nju osobno imao i dublji smisao.
Pri završetku svog pisma jednom umjetniku u inozemstvu kojem je poslala nekoliko svojih crteža, umjetnica je dopisala riječi, koje to najbolje iskazuju: "...
izvolite primiti ove slikarske minijature
na motive moje domovine Hrvatske, koju volim nada sve i kojoj sam
posvetila
cjelokupno svoje djelo."
Zdenka Sertić je
bila stvaralačka ličnost sa svojim originalnim stilom rada i puna
toplog
razmijevanja za tuđe teškoće. Osjećaj, kojim je umjetnički
tumačila
manifestacije višeg života svog naroda trebao bi biti
nadahnuće
i dati
poticaj budućim generacijama
hrvatskih
umjetnika i etnografa. Zahvaljujem dr. Mladenu Ibleru na poslanom članku i priloženim fotografijam. D.Ž. Hrvatske narodne nošnje
iz Posavine, blizu Zagreba.
![]() Zdenka
Sertić: Nedovršen crtež (najdraža uspomena na tetu; M.I.)
![]() Zdenka Sertić: Rad na selu u okolici Zagreba Fotografije s portala CROWN: ![]() Zdenka
Sertić
![]() Easter Greeting cards with Croatian national costumes, painted by Zdenka Sertić ![]() ![]() Zdenka Sertić 1899-1986: Uskrs u Šestinama - Easter in Šestine Many thanks to Dr. Mladen Ibler, Denmark, for sending me this beautiful photo. Šestine is a small village, now a part of Croatia's capital Zagreb. ![]() Zdenka Sertić i Tomislav Sertić CROATIAN
ARTIST AND ETHNOGRAPHER ZDENKA SERTIĆ
by Mladen Ibler As a young boy I often used to visit my aunt Zdenka Sertić – ”teta Zdenka” – Croatian artist and etnographer, at her flat on Strossmayer Square 5 in Zagreb, next to the Lexicographic Institute. It took not more than five minutes of walking from mu parents' flat in Hatzova street. I enjoyed sitting in her kitchen which served as a studio, and carefully watched her, bent over the table, with a very thin brush or pen in her right hand and magnifying glass in the left, painting male and female characters in folk costumes, usually in bright red, violet and white colors. This picture impressively retained in my memory. Together with my grandmother, she took care of my sister and me during the imprisonment of our mother in 1943. Those days we spent a lot of time in Croatian Ethnographic Museum in Zagreb where she was working. Later, as a medical student, I was proud when my aunt used an opportunity to introduce me to acquaintances like well known Croatian writer Miroslav Krleža, her colleagues art-critic Matko Peić, scenographer and producer Vojmil Rabadan, artist Fedor Vaić, poet Dragutin Tadijanović and others, when we encountered them near the Lexicographic Institute on Strossmayer Square. Working abroad, I often sent her watercolours, usually of Dutch and German manufacturing, which were difficult to obtain in Zagreb at that time. Sometimes, my sister and her husband, as well as my family, we were invited by her to lunch or dinner in the ”Splendid” (until recently ”Lenuci”) restaurant on Zrinjevac in Zagreb, where her elegant appereance was well known to the employees. I feel deep gratitude to my aunt for the interest I have developped for art and ethnography. I dedicate this short essay to the memory of her. ![]() Zdenka Sertić 1950ih godina. Zdenka Sertić (16 January 1899 – 19 December 1986) was born in Sveti Ivan Zelina, not far from Zagreb. Her father Milan Sertić originates from Krivi Put in Lika and her mother Aurelia (Zlata) Rogina from Zlatar, north-easst of Zagreb. Together with her sister Kornelia, Zdenka attended elementary school in Omilje-Moravče and later in High school (Viša djevojačka škola) in Karlovac. The last senior class Zdenka attended at the Zagreb Women´s Lyceum – Latin department, and passed her baccalaureat on 30 September 1917 at the Royal Ist Gymnasium in Zagreb. From 1917-1921 she studied at the Zagreb Academy of Fine Arts, where her teachers were prominent Croatian artists Ferdinand Kovačević, Oton Iveković, Menti Clement-Crnčić and Ljubo Babić. Her further studies continued at the Art Academy in Berlin and in Paris. Influenced by her professor Ljubo Babić, she focused her interest and artistic talent on ethnography. Zdenka Sertić was employed with the Croatian Ethnographic Museum in Zagreb from 1921 to 1959 as the artist and professor. The scientific approach to the ethnographic issues she dealt with, relied among other sources, on ethnological studies of Croatian sociologist and publicist Mirko Kus-Nikolajev. The true value of her work originates from exhaustive study of the relevant historical, cultural and geographical material – and most important - from the direct contact with environment and people she painted. In a variety of painting techniques Zdenka Sertić showed not only the peasant cloth, but also public buildings, pottery, wood-carving, and works on canvas and glass. For this reason, throughout her life she travelled not only through all parts of Croatia, but also through other South Slavic countries. She was an outstanding graphic artist and a painter with a refined sense of color and ability to focus on detail. The background of her pictures and the color tones extraordinarily fits into the landscape and season. She also created several series of Yugoslav postage stamps with folklore motifs, as well as the emblem and stamp for jubilee celebration of the University of Zagreb in 1969. One of her stamps was listed among the ten most beautiful stamps in the world for 1957 (LE Scott, Stamp Collectors´Annual 1958). For Lexicographic Institute in Zagreb and its edition of Encyclopedia of Art, Zdenka Sertić created a beautiful ethnographic table displaying folk costumes from all republics of former Yugoslavia. She has participated in many exhibitions at home and abroad (Paris, Leipzig, Barcelona, Berlin, The Hague, Brussels, Copenhagen) and her paintings contributed to improving the graphics of many books and magazines at home and abroad. Dr. Mladen Ibler, Denmark, 2013 Mladen Ibler: Akademska slikarica
i etnografkinja Zdenka Sertić cjelokupno svoje djelo posvetila je
Hrvatskoj, MATICA travanj/april 2013., str. 40-43.
Dr.
Mladen Ibler: Hrvatski
grb iz Frankopanskog Senja u
Švedskoj?
Dvije tisuće slika ukrašavat će budući svjetski centar (o hrvatskom slikaru Kristianu Krekoviću); sa švedskoga na hrvatski preveo dr. Mladen Ibler Mladen Ibler and Birgitta Fritz writing about Johan Franke a Croatian castle commander in Sweden in 15th ct. A Castle for Croatia in Australia's capital Canberra Croatian Art Croatia - an overview of its history, culture, and science |