Stara hrvatsko-glagoljička
Regula sv. Benedikta iz 14. st.

Darko Žubrinić, 2008.

Pravilo benediktinskog reda oslanja se velikim dijelom na Bibliju. Ona na svoj način leže u temeljima europske kršćanske duhovnosti. Prema opsežnom i iznimno važnom djelu [Ostojić, I dio], u Hrvatskoj je samo u 11. st. postojalo četrdeset benediktinskih samostana.

Ostojić je utvrdio 69 sigurnih muških benediktinskih samostana u našim stranama (Hrvatska, Boka kotorska, Srijem) i 36 sigurnih ženskih samostana. Vidi [Ostojić, I, str. 395]. Daleko najviše ih je iz razdoblja od 9. do 13. st.

Dakle ukupno imamo kroz povijest sigurno 105 bendiktinskih samostana. Stvarni broj je vrlo vjerojatno znatno veći. Nekada je kod nas bilo oko tri puta više muških samostana od ženskih, danas je obrnuto.

Neki od najstarijih benediktinskih samostana u Hrvatskoj osnovani su u ovim mjestima:

  • Karin, 850.
  • Biševo, otočić pored otoka Visa, 850.
  • Rižinice (pored Splita), 852.
  • Zadar, Sv. Krševan, 908.
  • Nin, Sv. Ambrozije, 941.
  • Nin, Sv. Marija, 948.
  • Ugljan (na istoimenom otoku pored Zadra), 988.

Danas u Hrvatskoj postoji ukupno devet benediktinskih samostana: osam ženskih i jedan muški. Ženski benediktinski samostani su ovi:

  • na otoku Cresu
  • Hvaru
  • Krku
  • Pagu
  • Rabu
  • u gradu Šibeniku
  • Trogiru
  • i Zadru.

Jedini muški benediktinski samostan nalazi se na brdu Ćokovac pored Tkona na otoku Pašmanu, sučelice Biogradu. Vidi redovnice i redovnici.

Prema Ivanu Ostojiću, od mnogobrojnih benediktinskih samostana u Hrvatskoj sljedećih pet su sigurno bili glagoljaški:

  • Sv. Nikola u Omišlju na otoku Krku, koji je dobio povlasticu za porabu glagoljaške mise od pape Inocenta IV. godine 1252.
  • Sv. Lucija u Jurandvoru kod Baške na Krku, gdje je nađen i znamenita Bašćanska ploča
  • Sv. Nikola u Otočcu
  • Sveti Kuzma i Damjan na Ćokovcu
  • Povlja na otoku Braču

Ostojić navodi još neke opatije koje su vrlo vjerojatno bile glagoljaške:

  • Sv. Marija na Žirju
  • Sv. Ivan Evanđelista u Biogradu
  • Sv. Lovro pokraj grada Krka
  • Sv. Juraj Koprivski na rijeci Zrmanji (koja se nekada zvala Kopriva)

Benediktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu kod Tkona na otoku Pašmanu posjeduje glagoljičke natpise klesane u kamenu iz 1517., 1523., 1531., te još nekoliko manjih natpisa - iz 1584., 16. st., 1612., 1618., i dva glagoljička grafitija.
1523.
Pogled prema Biogradu i Velebitu

Danas hrvatska glagoljaška Regula (pravilo) sv. Benedikta ima 60 listova (120 str.), dok je prvotno imala vjerojatno 70 listova. Prema očuvanoj staroj paginaciji vidljivo je da su neki listovi izgubljeni. Potječe s konca 14. st. Godine 1985., tijekom obilježavanja 1100. obljetnice smrti sv. Metoda, u Vatikanu je papi Ivanu Pavlu II hrvatsko izaslanstvo darovalo primjerak glagoljičke Regule sv. Benedikta uvezane u bijelu kožu.

Hrvatko-glagoljička Regula sv. Benedikta

Poslije anglosaksonskog prijevoda u 10. st. i armenskog u 12. st. (vidi [Hannick, str. 187]), ova Regula pisana hrvatskom glagoljicom je najstariji sačuvani prijevod Pravila sv. Benedikta. Zanimljivo je da postoji gregorijansko-glagoljički notni zapis, tj. notni tekst pisan hrvatskom glagoljicom, tiskan u 17. ili 18. st. u Rimu.

Drugim riječima, Rogovska Regula sv. Benedikta pisana hrvatskom glagoljicom u 14. st. je jedna od najstarijih regula benediktinaca u svijetu koja nije bila pisana na latinskom jeziku. Ujedno je i jedna od najstarijih koja nije pisana latinicom.

Rogovsku benediktinsku opatiju su zajedno s gradom Biogradom opustošili Mlečani tijekom 1124.-1125. Ona je zadržala svoje ime i nakon preseljenja godine 1129. s kopna na brdo Ćokovac kod Tkona na otoku Pašmanu, uz crkvu sv. Kuzme i Damjana. Današnja je crkva sv. Kuzme i Damjana sagrađena tijekom 1369.-1418. na mjestu još starije, iz koje potječu ostatci lijepe pleterne ornamentike.

Opatija je ukinuta 1808. za vrijeme Francuske okupacije. Posljednji benediktinac u to vrijeme bio je opat Petar Pletikosić, koji je umro 1850. Regula je dospjela do književnika Antuna Mažuranića, a od njega ju je otkupio Ivan Kukuljević Sakcinski. Danas se nalazi u Arhivu HAZU.

Tkonski benediktinci bili su glagoljaši. Takvih benediktinaca nije bilo nigdje drugdje u svijetu, jer su svuda bili najstroži sljedbenici latinskog jezika i pisma. Kod nas imamo dakle i benediktince koji rabe hrvatski - crkvenoslavenski jezik i hrvatsko glagoljično pismo.

Glagoljični predložak sačuvanog prijepisa Regule sv. Benedikta iz 14. st. je po Vjekoslavu Štefaniću možda i stariji od 12 stoljeća.

Lijevo od ulaza u benediktinski samostan na Ćokovcu, s vanjske strane, nalazi se glagoljički natpis i grb opata Marka Barbo, Mlečanina, kojim je zabilježena gradnja ogradnog zida i ulaza u benediktinski samostana: "Gospodin Marko Barbo učini." Vidi [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 340].

1523.

U benediktinskom samostanu na Ćokovcu nalazi se među inim i ovaj glagoljički natpis: Let Božih 1523., miseca iyuleya, na dan 4. ja priur svetago Kuzmi i Domjana Falkunić Ivan. Nakon II. svjetskog rata, u vrijeme dok samostan još nije bio obnovljen i nastanjen, ovaj je natpis vandalski otučen batom i teško oštećen.

Glagoljički natpisi na Ćokovcu u Tkonu opisani su u djelu [Fučić, Glagoljski natpisi, str. 340-346]. Ima ih ukupno jedanaest, većinom vrlo kratkih.

Benediktinska opatija sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu obnovljena je godine 1965. nastojanjem (i zavjetom) opata Martina Kirigina, rodom s otoka Brača.
Dostupno je i njegovo djelo Martin Kirigin: Moja misa [PDF], izdavač Benediktinci, Ćokovac (izvor zrno.fsb.hr, [PDF]).

 

Glagoljički natpisi u Benediktinskom samostanu na Ćokovcu na otoku Pašmanu

S djelovanjem hrvatskih benediktinaca glagoljaša u izravnoj je vezi znamenita Bašćanska ploča iz benediktinske crkve sv. Lucije u Jurandovru kod Baške na otoku Krku.

Rad hrvatskih benediktinki na tradiciji Hvarske čipke od niti agave je pod zaštitom UNESCO-a.


Nihil operi Dei praeponatur (Pravilo sv. Benedikta 43)

Ničtože pryedstoi pryed službu Božiyu.
Ništa ne prethodi službi Božjoj.

Otiositas inimica est animae et ideo certis temporibus occupari debent fratres in labore manuum (Pravilo sv. Benedikta 48)
Prazdnost e nepriyatelj duši i zato na vrimenu narejena dlžni sut bratiya i rukama dyelati.
Lijenost je neprijatelj duše, i zato povremeno braća moraju raditi i rukama.

Cilj nam je pročitati četvrto poglavlje Pravila sv. Benedikta, tj. Pomagala za dobra djela, ili kako bi glagoljaši rekli, Oružja dobrih djel.

U lijevi stupac stavljamo latinicom preslovljeno glagoljično štivo Pravila sv. Benedikta iz 14. st., pisano hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Izvornik koji smo rabili je znamenita, vrlo opsežna monografija [Ostojić] u tri knjige o benediktincima u Hrvatskoj.

U desni stupac stavljamo Pravilo sv. Benedikta u suvremenom hrvatskom prijevodu, koju je godine 2008. objavila benediktinska udruga Nard iz Ćokovca na otoku Pašmanu. Glagoljički Jat označavamo s ya ili ye, hrvatski štapić sa 6, a jerok (u obliku apostrofa) sa ' . Oznakom / bilježimo prijelaz na novu stranicu glagoljičkog teksta.

Pogledajmo najprije sam početak prve stranice Regula.

 

Početak6 regulye i prologa s(vetag)o Benedikta op(a)ta

Poslušaj, [ljub'veni] s(i)nu zap(o)vidi meštra [tvoga], i prikloni uho sr(d)ca [tvoga], i svit' ljubvenago o(t)ca radostno primi i velčno svrši.
...

 

Početak pravila i prologa sv. Benedikta opata

Poslušaj, o sinko, pouke učitelja
i prikloni uho svoga srca.

Rado primi savjet dobrohotnog oca i uspješno ga provodi u djelo.
...

 

 

Pogledajmo prvu stranicu Regula u glagoljaškom izvorniku.

 

Prijeđimo sada na četvrto poglavlje.

 

IV.

Čto su oružija dobrih' dyel

Isprva G(ospod)a B(og)a ljubite vs(i)m6 sr(d)cem6 i s' vseju d(u)šeju i s' vseju močiju.

Po tom' toga drug6 druga koliko sebe.

Po tom6 ne zaklati,
ni se kur'bovati,
ni ukrasti,
ne želiti hudobe.
Ni krivoga svidoč(an)stva govoriti. Čtiti vse ljudi.
Ako sebi z'la ne hoćeši, inomu ga ne učini.
Svoju volju ostaviti, B(o)žiju plniti.
Tilo mučiti.
Raskoši ne ljubiti.
Post6 ljubiti.
Ubogije ukryepiti.
Naga oblići.
Nemoć'noga pohoditi.
Mr'tva pokopati.
V nevoli pomoći.
Plačuća utiši.

Ot sega / svita dyel' se otvrići.
Ničtože ino tak'mo H(rs)ta ljubiti.

Srdosti ne isplniti.
Vrime nesudstva ne hraniti. Z'lobye v sr(dc)i ne držati.
Krivoga mira ne vzdati.
Ljubosti B(o)žije ne ostaviti.
Ne kleti se, da se ne učini v kletvi prisega.
Istinu ot sr(d)ca ... na usta r'cite.
Z'la za z'lo ne vzdajte.
Usilija ne činite, ... sebi učinjeno ... tr'pite.

Neprijatel6e ljubite.
Klevetnike svoje ne kleti, da ... bl(a)gosloviti [je].
Usilije skozi B(og)a tr'piti.

Ne biti gizdavu.
Ne opijati se,
ne ob'jidati se.
Pospyeču,
lyenu ne biti.
Ne mr'mn6ati,
ne klevetati.

Upvanije ... na B(og)a vrići.
Ki ... dobra v sebi vidi, ot B(og)a je vij', ... ... ...
Kolko zl'a v sebi vidi, ot svojego griha vij6, ... ... ...

Sudn6ego dne ...
Ognya bojuća se prestraši se. Vyečnago [vyeka] sa vsim' hotin6jem' ... žel/iti.
Na vsaki d(a)n6 sm'rt' pred' očima ... držati.
Dyelo svojega žitka ... ... ...
V' vsakom' myesti b(o)žji oči nas6 gladajući istinu viditi.
Z'le misli k sr(d)cu prihajajuće v sr(d)ci ne držati, na ispovidati B(og)u i štarejšemu ... ispovidati.

V svoih6 ustih6 z'lih' sloves6 ne tvoriti.
Mnogih' ... ... ... riči ... ... k' smihu podobnih' ne govoriti.
Smih6 velik6 ... ... ne ljubiti.
Čt(e)nije s(ve)toje s radost'ju poslušati.
B(og)a často m(o)liti.
Svoja ... z'la dyela B(og)u v' m(o)litvi s6 slzami ... ... ... ispovidati.

Z'lih' dyel6 ... ... ostaviti se.

Tyelu vole ne dati.
Svojego hotin6ja ne isplniti.
Zapovid'ju opatovu savsima biti, ašće bi ... opat6 dobra ne tvoril6, ča se ne zgodi nigdare, spomenuv'še ono B(o)žije poručen6je:
"Ča zapovida tvorite, a ča sam6 tvori, togo ne tvorite". /

Ni se ... vzivati s(ve)tu ... ..., da prije biti, da se istina vzove.

Poručen6je B(o)žije na vsaki d(a)n6 dyelom' isplniti.
Čistoću ljubiti.
Nikomure ne zaviditi,
z'lobe i zavisti ne imiti.
Gizdye [i hv(a)len'ja] bižati.
Kar'bye ne ljubiti.

Starce čtovati,
mlade ljubiti.
V G(ospod)ni ljub'vi za neprijatele B(og)a m(o)liti,
s karabniki prije večera smiriti se ... O B(o)žijej m(i)l(o)sti upvanija nikadare ne ostaviti.

... To sut' oružija [b(o)žija] zdušnoga ala.
Iže budet6 ot nas6 d(a)n6 i noć' ... svršena, i na sudni d(a)n6 postavlena. Nam' se ot' B(og)a ta najam6 v'zda, ča je B(og)' obećal6: "Čto je oko ne vidilo, ni uho slišalo, ni človičje sr(d)ce smišl'eno, ča je B(og)6 svoim' dragim6 naredil6".

Iže hrami, kadye nam6 je sa ... [dyela] tvoriti, to sut' ... molstiri i žel/tanije meju brat'ju.

 

 

IV.

Pomagala za dobra djela

Najprije, ljubiti Gospoda Boga svim srcem, svom dušom i svom snagom.

Zatim, bližnjega kao samoga sebe.

Zatim ne ubiti,
ne činit preljub
ne krasti,
ne podržavati zle požude.
Ne govoriti krivo svjedočanstvo.
Poštivati sve ljude.
I ne činiti drugome što ne bismo htjeli da drugi nama učini.
Odricate se samoga sebe da slijedimo Krista.
Tijelo krotiti.
Užitak ne tražiti.
Post ljubiti.
Siromašne okrijepiti.
Gola zaodjenuti.
Bolesna pohoditi.
Mrtva pokopati.
U nevolji pomagati.
Žalosna tješiti.

Djela svijeta izbjegavati.
Kristovoj ljubavi nište ne pretpostavljati.

Po srdžbi ne postupati.
Ljutnji vremena ne davati.
Zlobu u srcu ne zadržavati.
Lažan mir ne pružati.
Ljubav ne napuštati.
Ne kleti se da se ne bi krivo prisegao.
Iz srca i ustima istinu govoriti.
Zlo za zlo ne vraćati.
Nepravdu ne nanositi,
nego i nanesenu strpljivo podnositi.

Neprijatelje ljubiti.
Proklinjatelje ne proklinjati,
nego ih štoviše blagoslivljati.
Progonstvo radi pravednosti trpjeti.

Ne biti ohol.
Ne biti vinopija,
ni izjelica.
Ni spavalica,
ni lijenčina.
Ni mrmljalo,
ni klevetalo.

Svoju nadu u Boga stavljati.
Kad što dobro u sebi vidimo,
Bogu to pripisati, a ne sebi.
Zlo, naprotiv, uvijek svojim držati
i sebi ga pripisati.

Sudnjeg se dana bojati.
Pakla se strašiti.
Život vječni svom čežnjom duha žuditi.
Iščekujući smrt svakodnevno je pred očima imati.
Djela svog života svakog časa nadzirati.
Sa sigurnošću znati da nas Bog gleda na svakome mjestu.
Zle misli koje mu srcu dolaze odmah o Krista smrskati
i duhovnom ih stariješini očitovati.

Svoja usta čuvati od neispravnih i opakih riječi.
Ne voljeti mnogo govoriti.
Ne govoriti isprazne ni smiješne riječi.
Ne voljeti mnogo se i neumjesno smijati.
Sveta čitanja rado slušati.
Na molitvu se često prostirati.
Svoje prijašnje grijehe sa suzama i s uzdasima
u molitvi dnevno Bogu ispovijedati.

Od tih se grijeha ubuduće popravljati.

Požudama tijela ne ugađati.
Vlasitu volju mrziti.
Zapovijedi opata u svemu slušati,
pa makar on, što nek se ne dogodi,
drugačije činio;
sjećajući se one Gospodnje zapovijedi:
Činite što vam kažu,
ali što oni čine, vi nemojte činiti.

Ne željeti da nas zovu svetima
prije nego jesmo,
već najprije to budimo
da bi se to s više istine moglo reći.

Zapovijedi Božje svakodnevno djelima izvršavati,
čistoću ljubiti,
nikoga ne mrziti,
ljubomoru ne gajiti,
po zavisti ne postupati,
prepirke ne voljeti,
od unositosti bježati.

Starije poštivati,
mlađe ljubiti.
U ljubavi Kristovoj za neprijatelje moliti,
sa zavađenim se prije zalasko sunca omiriti.
I nadu u Božje milosrđe nikada ne gubiti.

Eto, to su pomagala duhovnog umijeća.
Ako se budemo njima danju i noću neprestano služili
i na sudnjem ih danu vratili,
Gospodin će nam dati onu nagradu
koju je sam obećao:
Što oko ne vidje i uho ne ču,
to pripravi Bog onima koji ga ljube.

A radionica pak, u kojoj ćemo sve to marljivo vršiti, jesu samostanska odvojenost i stalnost u zajednici.

 

 

Pravilo benediktinskog reda, Poglavlje IV.

 

Izvor: [Ostojić]

 

Spojenice u staroj hrvatskoj Reguli sv. Benedikta iz 14. st.:


Spojenice, izvor [Ostojić, III]

Inicijali pašmanske Regule sv. Benedikta
precrtao Nedjeljko Mihanović, [Ostojić, I, str. 289]

Rule of St. Benedict, XIVth century)
Jedna stranice iz Pravila sv. Benedikta

Znameniti češki kralj Karlo IV. pozvao je godine 1348. hrvatske glagoljaše benediktince iz Zadra i zadarskog područja u grad Prag, gdje je iste godine dovršen poznati benediktinski samostan Emaus (ili Na Slovaneh), koji i danas postoji, vrlo blizu središta grada, s lijeve strane rijeke Vltave.

Izvori:

Glagoljaški kutak u Zavičajnom muzeju u Biogradu

Hrvatska glagoljička baština u Zadru i zadarskom području

Mala enciklopdija hrvatske glagoljice

Croatia - its History, Culture and Science