1. Kratak povijesni pregled

U [10] nalazimo osnovni podatak o osnutku današnjeg Zavoda za primijenjenu matematiku (ZPM) Fakulteta elektrotehnike i računarstva (FER) koji glasi:

"Zavod je osnovan Naredbom kraljevskog povjereništva za prosvjetu i vjere od 11. listopada 1919. g. br. 35687". U društvu sa Zavodom za geodeziju, Zavodom za mineralogiju i geologiju te Zavodom za anorgansku i analitičku kemiju spada u prvu grupu znanstveno nastavnih jedinica na Kraljevskoj tehničkoj visokoj školi u Zagrebu, koja je takodjer osnovana 1919. godine.

Svrha Zavoda je da:

• unaprijedi i usavrši znanje slušača;
• podupire naučni rad drugih Zavoda u Kraljevskoj tehničkoj visokoj školi preuzimajući prema potrebi izradjivanje njima nužnih računa;
• da služi naučnom istraživanju predstojnika i ostalog zavodskog osoblja, kao i naprednijih slušača, koji se žele usavršiti u matematici, posebice u njenim primijenjenim granama;
• da onim slušačima Kr. tehničke visoke škole, koji se spremaju za učiteljstvo u višim tehničkim i trgovačkim školama ili za srednjoškolsko učiteljstvo pruži ona naučna pomagala i one pobude i poticaje, koji se na sveučilištima dobivaju u matematičkim seminarima i proseminarima."

Eto kako to i danas jednako dobro i lijepo zvuči. Zavod je prema jednom navodu u [10] imao i svoj statut, koji nisam nikada vidio. Zavod je započeo djelovati u Kraljevskoj tehničkoj visokoj školi (KTVŠ). Ime krovne ustanove se tokom vremena mijenjalo.

Od 31.kolovoza 1926. g. pripada Tehničkom fakultetu (TF).

Od 1. srpnja 1956. g. pridijeljen Elektrotehničkom fakultetu (ETF), koji je 1994. g. promijenio ime u Fakultet elektrotehnike i računarstva. Počevši od 1958. g., Zavodu su administrativno pripadali i nastavnici mehanike, nacrtne geometrije i stranih jezika, koji su gotovo svi bili honorarni nastavnici.

Nematematički predmeti su se tokom vremena prestali predavati ili su nužni sadržaji uključeni u druge stručne predmete. Pojavom računalnih strojeva u Zavodu su se od 1968. g. razvijali i predavali "računarski" predmeti sve do 19. listopada 2005. g. kada je osnovan Zavod za primijenjeno računarstvo (ZPR). Prvi računarski predmet predavao se 1968. g. i zvao se "Elektronička računala".

Zavod je na početku bio smješten u zgradi na Rooseveltovom trgu br. 6. U jesen 1939. g. dovršena je nova zgrada TF-a u Kačićevoj 26 u koju je Zavod preselio 1942. g. Tamo je, na kraju svog boravka, raspolagao sa četiri prostorije, pri čemu je jedna bila zavodska knjižnica i ured predstojnika Zavoda.

Dovršetkom C-zgrade ETF-a, u Unskoj 3, preselio je 1963. g. u istu na 2. kat. Izgradnjom D-zgrade ETF-a preselio je u istu 5. listopada 1989. g. Prilikom projektiranja D-zgrade bilo je dogovoreno da se nastavnici računarskih predmeta pridruže Zavodu za elektroniku. D-zgrada je realizirana prema planovima, ali dogovor nije realiziran. Stoga je ZPM, nakon preseljenja u D-zgradu bio dislociran i raspolagao sa sjeverozapadnim krilima prvog i trećeg kata D-zgrade. To je trajalo do osnutka Zavoda za primijenjeno računarstvo kada je ZPM-u pripao dio na 1. katu, a ZPR-u dio na 3. katu. Današnjem Zavodu za primijenjenu matematiku pripadaju samo nastavnici matemattčkih predmeta.

Ako prelistavamo stranice [9], onda u periodu do 1960. g., u popisima članova ZPM-a nalazimo i imena nastavnika matematike koji su podjelom TF-a pripali drugim fakultetima. Evo kako je to bilo. ETF se kod podjele TF-a 1956. g. obvezao da vodi brigu o nastavi matematike i na ostalim novoosnovanim fakultetima. To je kod projektiranja C zgrade ETF-a i planirano, no ti nastavnici nisu nikada došli u te urede. Tako je četiri ureda koristio Institut za matematiku Sveučilišta u Zagrebu, koji je osnovan 1961. g. i ukinut 1974. g. U te urede su poslije dolazili nastavnici računarskih predmeta. Kratko, nastavne potrebe su na svim fakultetima brzo rasle, pa su novoosnovani fakulteti počeli zapošljavati nove nastavnike za matematiku i osnivati svoje nastavne jedinice za matematiku.

Kako to izgleda danas i kako se zovu znanstveno nastavne jedinice u kojima djeluju nastavnici matematika? Danas imamo dvanaest fakulteta koji su potomci Tehničkog fakulteta Zagreb. Abecednim redom imamo:

• Arhitektonski fakultet Zagreb - Katedra za arhitektonske konstrukcije i fiziku zgrada;
• Fakultet elektrotehnike i računarstva - Zavod za primijenjenu matematiku;
• Fakultet kemijskog inženjerstva i tehnologije Zagreb - Zavod za matematiku;
• Fakultet prometnih znanosti - Katedra za primijenjenu matematiku i statistiku,
• Fakultet strojarstva i brodogradnje Zagreb - Katedra za matematiku;
• Geodetski fakultet Zagreb - Katedra za matematiku unutar Zavoda za geomatiku;
• Geotehnički fakultet Varaždin - Zavod za opće znanosti;
• Građevinski fakultet Zagreb - Zavod za matematiku;
• Metalurški fakultet Sisak - Katedra za matematiku i informatiku unutar Zavoda za fizičku metalurgiju;
• Prehrambeno-biotehnološki fakultet Zagreb - Kabinet za matematiku unutar Zavoda za procesno inženjerstvo;
• Rudarsko-geološko-naftni fakultet Zagreb - Zavod za matematiku, informatiku i nacrtnu geometriju;
• Tekstilno-tehnološki fakultet Zagreb - Zavod za temeljne prirodne i tehničke znanosti.

Zavod je na početku imao dvije Profesorske stolice (katedre) (njem. der Lehrstuhl, der Katheder; engl. Chair, desk, rostrum), 1. Stolicu i 2. Stolicu, što je pojam vezan uz pojedinog profesora. Stoga je imao i dvije knjižnice, koje su 1963. g., Zavod za primijenjenu matematiku 3 kod preseljenja u novu C-zgradu ETF-a, spojene u jednu, koja danas ima oko 4000 naslova.

2. Predstojnici Zavoda

Od 1919. g. do 1925. g. dr. sc. Marije Kiseljak, prof.
Od 1925. g. do 1949. g. dr. sc. Željko Marković, prof.
Od 1949. g. do 1975. g. dr. sc. Danilo Blanuša, prof.
Od 1975. g. do 1976. g. dr. sc. Dimitrije Ugrin-Šparac, izv. prof.
Od 1976. g. do 1978. g. dr. sc. Petar Javor, doc.
Od 1978. g. do 1982. g. Alfred Žepić, viši predavač
Od 1982. g. do 1984. g. dr. sc. Petar Javor, doc.
Od 1984. g. do 1988. g. dr. sc. Alfred Žepić, prof.
Od 1988. g. do 1990. g. dr. sc. Petar Javor, doc.
Od 1990. g. do 1994. g. dr. sc. Neven Elezović, izv. prof.
Od 1994. g. do 1996. g. dr. sc. Alfred Žepić, prof.
Od 1996. g. do 2000. g. dr. sc. Neven Elezović, prof.
Od 2000. g. do 2004. g. dr. sc. Luka Korkut, doc.
Od 2004. g. do 2008. g. dr. sc. Mario-Osvin Pavčević, izv. prof.
Od 2008. g. do danas dr.sc. Vesna Županović, izv. prof.

3. Znanstveni rad

Znanstveni rad se uglavnom odvijao na individualnoj osnovi. Stoga je uz pojedinog nastavnika kratko navedena domena njegovog znanstvenog rada i meni poznata referencija u kojoj se može naći prikaz znanstvene aktivnosti pojedinca. Tokom zadnjih 15 godina možemo zabilježiti pojavu timskog rada, od dva do tri člana, vezana za neki znanstveni projekt koji financira Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa.

4. Nastava

Nastava se odvijala prema usvojenim nastavnim planovima i programima, koji su se tokom vremena mijenjali. Čak su i neki predmeti mijenjali ime kao npr. Matematika, Viša matematika, Matematička analiza. Matematički predmeti su predavani od osnutka Zavoda do danas, a računarski od 1968. g. do 2005. g. kada je osnovan ZPR. U [9] možemo pročitati što je neke godine predavano i tko je predavao.

Nastavnici Zavoda učestvuju u nastavi trećeg stupnja, kasnije poslijediplomskog studija, koja je prvi put organizirana školske godine 1961./62.

5. Natpis iznad ulaznih vrata

Iznad ulaznih vrata Zavoda nalazi se sljedeći natpis:

MEDEIS AGEOMETRETOS EISITO

u prijevodu: "Neka ne uđe pod moj krov nitko nevičan geometriji".

Zabilježimo što mi je pričao Blanuša o nastanku tog natpisa u vrijeme gradnje C-zgrade. U jednoj prilici, na sastanku Odbora za gradnju, Blanuša je pričao da se smatra da je to bio natpis na ulazu u Platonovu Akademiju u Ateni. Blanuša je bio poznat kao čovjek od geometrije, pa je Milutin Juzbašić, tadašnji tajnik ETF-a, dao izraditi i postaviti takav natpis na drugom katu C-zagrade, iznad ulaznih vrata Zavoda. Kada smo useljavali u C-zgradu dočekao nas je taj natpis. Preseljenjem Zavoda u D-zgradu, natpis je skinut i kasnije postavljen iznad sadašnjih ulaznih vrata Zavoda na 1. katu D-zgrade.

U logotipu Američkog matematičkog društva nalazi se ova varijanta tog natpisa:

AGEOMETRITOS MI EISITO

Kada je već spomenuta riječ logotip, spomenimo da se u logotipu Hrvatskog matematičkog društva nalazi Blanušin graf. Isti se nalazi i na prigodnoj poštanskoj marki izdatoj 2000. g. Ta godina je po UNESCO-u bila proglašena matematičkom.

Dr. sc. Marije Kiseljak (Rijeka, 21.10.1883. - Zagreb, 25.12.1947.)

Osnovnu školu i gimnaziju je završio na Sušaku 1901. g. Proveo jedan semestar na Tehničkoj visokoj školi u Beču a potom studirao na Fiozofskim fakultetima u Beču, Münchenu i Göttingenu. Stupanj doktora filozofije postigao je postigao u Beču 1905. g. s disertacijom "Grundlagen einer Zahlentheorie eines speziellen Systems von Komplexen Grössen mit drei Einheiten". Dakle sve u 4 godine. To je veoma brzo, no nije iznenađujuće ako se primijeti da je još kao student imao 1903. g. objavljen rad u časopisu Zeitschrift für mathematischen und naturwisseschaftlichen Unterricht.

Po završetku studija je bio gimnazijski profesor na Sušaku i u Zagrebu, a 1914. g. je habilitirao na Filozofskom fakultetu u Zagrebu kao privatni docent za algebru i teoriju brojeva. Već iduće godine postaje univerzitetski učitelj na Filozofskom fakultetu.

13. rujna 1919. g. imenovan je za redovitog profesora 1. profesorske stolice KTVŠ u Zagrebu. Upravu Zavoda povjerilo je Profesorsko vijeće dr. M. Kiseljaku, koji se je na tom položaju nalazio do 1925. g. KTVŠ je bila izvan Sveučlišta pa je imala svog rektora i dekane. M. Kiseljak je na početku bio dekan općih odjela, a potom i rektor KTVŠ. Na KTVŠ se zadržao do 1925. g. kada je imenovan profesorom geometrije na Filozofskom fakultetu. Tamo je kratko radio jer je početkom 1926. g. ukazom umirovljen. Imao je tada 42. g. Prof. Vranić u (Glasnik matematički, fizički i astronomski 2(1947), 205-209.) je to oprezno opisao, pa ću navest samo ovo: "Druga fatalna pogreška, koju je kod toga učinio, bila je, da se je dao na to mjesto imenovati (bili su po srijedi i politčki momenti) bez saglasnosti fakultetskog vijeća odnosno sveučilišnog senata."

Njegov istraživački rad bio je u algebri, teoriji brojeva, teoriji skupova i geodeziji. Objavljivao je radove u: Rad JAZU, Bulletin international JAZU, Glasnik Hrv. prirodoslovnog društva, Nastavni vjesnik, Monatshefte für Mathematik und Physik, Archiv der Mathematik und Physik, Zeitschrift für mathematischen und naturwisseschaftlichen Unterricht.

Na KTVŠ je predavao matematiku i kartografiju, a na Filozofskom fakultetu diferencijalnu geometriju. Za studente je pisao knjige. Rukopis "Nauk o skupovima" od 1160 tipkanih stranica je po svemu sudeći izgubljen. Šteta, danas bi isti govorio koliko je, kao matematičar, u to vrijeme bio ispred svog okruženja. U prilog tome idu i radovi u Nastavnom vjesniku u kojima se zalaže za suvremeniju matematiku.

Nisam imao priliku sresti prof. Kiseljaka, bio je pokojni kada sam postao student Tehničkog fakulteta. Stoga ću ponovno citirati prof. Vranića: "Marije Kiseljak je bio matematičar par excellence, on to nije bio samo po izvanjskoj kvalifikaciji, već i po onom unutrašnjem shvaćanju te nauke i po ljubavi, koju je imao za nju i koju je znao upravo sugestivnom moći prenositi na svoje đake. To mu je bilo to lakše, što je u toj struci stekao ogromno znanje, tako da smo kod svake njegove riječi osjećali stručnjaka, koji suvereno vlada matematikom.

Glasnik matematički, fizički i astronomski 2(1947), 205-209.

Dr. sc. Željko Marković (Slavonska Požega, 20.02.1889. - Opatija, 23.08.1974.)

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu. Studirao je matematiku i astronomiju u Zagrebu, Pragu i Göttingenu. Školsku godinu 1912/13. proveo je na specijalizaciji u Parizu. Doktorirao je 1915. g. na Filozofskom fakultetu u Zagrebu s disertacijom: "Primjena linearnih integralnih jednadžbi na rješavanje diferencijalnih jednadžbi". Habilitirao se 1918. g. na Filozofskom fakultetu u Zagreb s radom:" Novija istraživanja u problemu tri tijela" i postao privatni docent iz predmeta Mehanika neba. Bio je profesor na zagrebačkim srednjim školama do 1919. g.

1919. g. je postao suplent na Zavodu za primijenjenu umatematiku KTVŠ u Zagrebu. 1920. g. je imenovan za izvanrednog, a 1921. g. za redovitog profesora na KTVŠ, dakle vrlo brzo napredovanje. Predstojnik ZPM od 1925. g. do 1949. g. kada, po pozivu, prelazi na Prirodoslovno matematički fakultet gdje djeluje do umirovljenja 1962. g. Tokom rada je bio dva puta dekan općih odjela KTVŠ, zatim dekan Tehnčkog fakulteta, po prelasku na PMF dekan PMF-a i rektor Sveučilšta u Zagrebu (1954-55). Bio je prvi pročelnik Matematičko-fizičke sekcije Hrvatskog prirodoslovnog društva, čiji je potomak današnje Hrvatsko matematičko društvo.

Za suradnika JAZU je izabran već 1915. g., za dopisnog člana 1928. g., a za pravog člana 1931. g. Dužnost tajnika II. Odjela za matematičke, fizičke i tehničke nauke obavljao je 19 godina. Bio je član Académie Intérnationale d'Histoire des Sciences u Parizu. Za svoj rad je primio i priznanja: Orden sv. Save III. reda, Javno priznanje Komiteta za naučne ustanove, Nagrada Vlade NRJ za udžbenik "Uvod u višu analizu", Orden rada I. reda, Nagrada za životno djelo.

Istraživački rad mu je bio u domeni linearnih diferencijalnih i integralnih jednadžbi, starogrčkoj matematičkoj filozofiji napose Platona i Aristotela, te istraživanju života i rada R. Boškovića. Do koje mjere je Platonova Akademija u Ateni bila izmatematizirana najbolje govori ulazni natpis: "Neka ne uđe pod moj krov nitko nevčan geometriji". Ne događa se često da se rad, objavljen u Francuskoj na francuskom jeziku, 10 godine nakon objave prevede na njemački i objavi u Njemačkoj, što je upravo doživio njegov rad o Platonu. Istraživanju rada i ideja R. Boškovića posvetio je velik dio života, što je objavljeno u dvije knjge na ukupno 1144 stranice u izdanju JAZU. Već sam spomenio da je njegova knjiga "Uvod u višu analizu", ukupno 1300 str., nagrađivana. Ona je odigrala je veliku ulogu u visokoškolskoj nastavi, pa i danas služi kao pouzdan izvor informacija.

Objavljivao je redove u: Rad JAZU, Bulletin international JAZU, Glasnik Hrv. prirodoslovnog društva, Proc. Cambridge Philos. Soc., Proc. London Math. Soc., Glasnik Mat.-Fiz i Astronom., Revue d'Histoire des Sciences at de leurs applications, Revue international Scientia.

Na Tehničkom fakultetu nisam slušao njegova predavanja, jer je upravo prešao na PMF, ali sam ga viđao na mnogim predavanjima u Akademiji i kolokvijima Društva matematičara. Stoga mogu samo ponoviti što je zapisano u literaturi. Bio je skroman po prirodi, neumoran pobornik najviših ljudskih ideala i čovjek duboke etike. Za njega je matematika bila plemenita znanost.

Glasnik matematički 10(30)(1975),169-176.; Spomenica posvećena Željku Markoviću u povodu 100. obljetnice rođenja, JAZU Zagreb, 1990.; Priroda 86 No.7-8(1998), 8-12.

Dr. sc. Vladimir Vranić (Zagreb, 10.11.1896. - Zagreb, 03.08.1976.)

Osnovnu školu i gimnaziju završio je u Zagrebu 1915. g.. Studirao je matematiku i fiziku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Stupanj doktora filozofije postigao je 1920. g. s disertacijom "Prilog novijim istraživanjima o singularitetima funkcija definiranih beskonačnim redovima", te položio ispit za srednjoškolskog profesora matematike i fizike. Aktuarsku matematiku je izučavao u Beču 1922.g, a 1938. g. je postao ovlašteni aktuar.

1919. g. postaje pomoćnik za matematiku na Šumarskoj akademiji, i pomoćnik 1. profesorske stolice KTVŠ-e. Od 1920. g., do 1926. g. je asistent. Od 1922. g. je honorarni docent na Geodetskom odsjeku KTVŠ. Ukidanjem katedre za teoriju funkcija napustio je ZPM 1926. g. 1927. g. je imenovan profesorom na Prvoj realnoj gimnaziji, ali je i dalje djelovao na Tehničkom fakultetu (bivša KTVŠ) sve do 1932. g. kada je na vlastiti zahtjev umirovljen kao državni činovnik. Prešao je u Jadransko osiguravajuće društvo. Od 1935. g. predaje honorarno na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi do lipnja 1941. g. kada je razriješen dužnosti odlukom Ministarstva prosvjete NDH. 1942. je prešao u Crikvenicu, odatle u logor u Kraljevicu, i dalje redom Rab, sv. Juraj kraj Senja, Bari, Taranto, Drniš i konačno 1945. g. Zagreb.

Svugdje je bila korisna njegova matematika, a povratkom u Zagreb djeluje prvo kao profesor gimnazije i ubrzo postaje docent na Ekonomsko-komercijalnoj visokoj školi. 1947. g. postaje izvanredni profesor, a 1953. g. redoviti profesor Ekonomskog fakulteta (bivša Ekonomsko-komercijaln visoka škola). Honorarni profesor PMF-a, gdje je predavao vjerojatnost. Na temelju poziva Vijeća Tehničkog fakulteta 1954. g. prelazi na isti u zvanju redovitog profesora. Podjelom TF-a nastavlja predavati na AGG-u do umirovljenja 1968. g.

Profesor Vladimir Vranić kao dekan Ekonomskog fakulteta u Zagrebu 1951.-1952.
Izvor: Spomenica Ekonomskog fakulteta, Zagreb, 1995.

Za znanstvenog suradnika JAZU izabran je 1952. g., a za dopisnog člana 1963. g. Bio direktor Centra za numerička istraživanja JAZU. Redoviti član Internacionalnog statističkog instituta u Haagu. Za svoj rad primio je priznanja: Orden zasluga za narod sa srebrnim zracima, Nagradu za životno djelo, Nagradu grada Zagreba, Orden rada s crvenom zastavom.

Istraživački interes mu je bio u teoriji specijalnih funkcija, numeričkoj i aktuarskoj matematici i teoriji vjerojatnosti. Objavljivao je redove u: Rad JAZU, Glasnik HPD, Z. Angew. Math. Mech., Jahresber. Deutsch. Math.-Verein, Glasnik Mat. Fiz. Astr., Rev. Internac. Stat. Inst., Rev. chemique, Nastavni vjesnik, Tehnički list, Glasnik udruženja aktuara Kr. Jugoslavije, Savremenik, Statistička revija, Praktični liječnik, Zeitschrift für mathematischen und naturwisseschaftlichen Unterricht.

Predavao je različite predmete. Trigonometriju, numeričku matematiku, nomografiju, matematičku anlizu, vjerojatnost, statistiku, financijsku i aktuarsku matematiku. Na popisu imamo 13 naslova knjiga i litografiranih publikacija namijenjenih studentima. Posebno bi istakao dva naslova: "Matematika za ekonomiste" I i II, i" Vjerojatnost i statistika".

Profesora Vranića sam osobno poznavao i s njim surađivao još kao demonstrator. Bio je čovjek od akcije, neumorno se trudio oko razvoja numerike, vjerojatnosti i statistike te uporabe elektroničkih računala. Pouzdan i spreman svakome pomoći. Osobno mi je pomogao više puta.

Glasnik matematički 12(32)(1977), 209-213.

Ana Vranić, Danilo Blanuša sa suprugom Sofijom, Vladimir Vranić i Vilim Niče
na VII. austrijskom kongresu matematičara u Beču 1973. godine.

Osnovnu školu pohađao u Beču, Steyer-u i Zagrebu, a gimnaziju u Zagrebu i Osijeku. Studij započeo na KTVŠ i nastavio na Technische Hochschule i izvanredno na Filozofskom fakultetu u Beču. Diplomirao na Technische Hochschule 1934. g. i zaposlio u Gradskoj električnoj centrali u Zagrebu. Uz rad je istraživao svojstva Besselovih funkcija i 1943. g. doktorirao na Tehničkom fakultetu u Zagrebu s disertacijom "Jedna vrst integralnih teorema Besselovih funkcija". 1944. g. je habilitirao i postavljen je za izvanrednog profesora Tehničkog fakulteta. 1945. g. je uslijedilo razrješenje od službe5, no krajem 1945. g. je postavljen je za honorarnog nastavnika za predmet Matematika za arhitekte i kemičare na TF-u i paralelno za honorarnog nastavnika za matematiku na Poljoprivredno-šumarskom fakultetu, a 1946. g. i za honorarnog nastavnika za predmet Specijalna poglavlja iz primijenjene matematike na TF-u. Njegovo ponovno postavljenje za izvanrednog profesora na TF-u uslijedilo je 1947. g., da bi iste godine bio postavljen za redovitog profesora u kojem zvanju je ostao do umirovljenja 1975. g. Od 1949. g. je predstojnik ZPM. Bio je dekan Tehničkog fakulteta i kasnije dekan Elektrotehničkog fakulteta.

Od 1952. g. je dopisni član, a od 1958. g. redoviti član JAZU. Dužnost tajnika II. Odjela za matematičke, fizičke i tehničke nauke obavljao je 6 godina. Od 1970. g. je dopisni član Srpske akademije nauka i umetnosti, a od 1974. g. dopisni član Austrijske akademije znanosti. Za svoj rad je primio ova priznanja: Nagrada za znanstveni rad "Ruer Bošković; Nagrada grada Zagreba; Nagrada za životno djelo; Orden rada s crvenom zastavom; Orden zasluga za narod sa zlatnom zvijezdom.

Istraživački rad mu zadire u specijalne funkcije, diferencijalnu geometriju, teorijsku fiziku, teorijsku elektrotehniku i drugo. Napisao je nekoliko radova koji su ostavili trajan trag u matematici, koje i danas istraživači citiraju u svojim radovima. U to svakako spada otkriće jednog grafa koji današnjoj literaturi nosi njegovo ime, više radova o izometričkim smještenjima diferencijabilnih mnogostrukosti u Euklidske prostore, te opće rješenje jedne funkcijske jednadžbe. Blanušin graf se danas nalazi na logotipu Hrvatskog matematičkog društva i na prigodnoj poštanskoj marki iz 2000. g. Objavljivao je redove u: Rad HAZU, Bull. Intern. HAZU, Nastavni vjesnik, Glasnik Mat.-Fiz. Astr., Nachr. Österr. Math. Gesell., Bull. inter. JAZU, Rad JAZU, Monatsh. Math., Ann. Mat. Pura Appl., Inženjer, Mat.-fiz. list, Bull. Soc. Math. Phys. Serbie, Elektrotehnika, Aequationes Math.

Predavao je sve matematičke predmete i jedno vrijeme teorijsku elektrotehniku. Na PMF-u je predavao Matematičke metode fizike. Po upisu na TF bio sam njegov student i polagao 4 ispita. Bio je izvanredan predavač. Profesor Blanuša je bio jednostavan, skroman i društven čovjek, omiljen i poštivan u svim sredinama. Bio je zaljubljenik u znanost i lijepo.

Glasnik matematički 22(42)(1987), 535-540.; Danilo Blanuša (1903.-1987.), HAZU Zagreb, 2003.; Danilo Blanuša na raskrižju matematike, fizike i elektrotehnike, FER Zagreb, 2005. 5Razlog razrješenja bio je opoziv svih postavljenja i akademskih naslova postignutih tijekom 2. svjetskog rata

Danilo Blanuša prima plaketu 1981. u povodu 25. obljetnice ETF-a.

Primanje ordena 1965. g.

Predavanje iz teorije stabilnosti dinamičkih sustava na PMF-u

Na izletu u Austriji 1976. godine.

Danilo Blanuša u dobi od 60 godina.

John Nash citira Danila Blanušu 1956. u jednom od svojih najznamenitijih radova:

John Nash: "The imbedding problem for Riemannian manifolds" [JPG],
Annals of Mathematics, Vol 63, No. 1, 1956, pp. 20-63

Hrvatsko matematičko društvo

Ivan Ivanšić: Danilo Blanuša - na raskrižju matematike, fizike i elektrotehnike, Element, Zagreb, 2005. (171 str.)

Dr. sc. Dimitrije Ugrin-Šparac (Beograd, 26.10.1933. - Zagreb, 24.12.2004.)

Osnovnu školu i gimnaziju je pohađao u Vinkovcima. Elektrotehniku je diplomirao 1959. g. na ETF-u a studij je započeo na TF (tokom studija je nastupila podjela TF). Po diplomiranju je dvije godine radio na Institutu "Ruđer Bošković". Od 1961. g. do 1966. g. bio je asistent, potom docent do 1971. g., izvanredni profesor do 1981. g., redoviti profesor do umirovljenja 2003. g. Doktorirao je 1965. g. na PMF-u s disertacijom "Neka svojstva Bernoullijevih brojeva i polinoma s posebnim osvrtom na primjenu u teoriji brojeva", pod mentorstvom profesora Gjure Kurepe. 1962. g. postaje član naučno-stručnog kolektiva Instituta za matematiku Sveučilišta u Zagrebu gdje je 1971. g. izabran za predstojnika Odjela za teoriju brojeva i algebru sve do ukinuća Instituta 1974. g.

Istraživački rad mu je bio u teoriji brojeva i algebri, numeričkoj matematici i vjerojatnosti. Objavljivao je redove u: Glas. Mat. Fiz. Astr., Z. Angew. Math. Phys., An. "Al. I. Cusa", Glasnik Mat. Ser. III., J. Reine Angew. Math., Publ. Math. Debrecen, Publ. Inst. Math. (Beograd), Z. Angew. Math. Mech., J. Appl. Math. Stochastic Anal., J. Number Theory, Monte Carlo Methods Appl., Computing.

Predavao je sve matematičke predmete dodiplomske nastave FER-a. Na poslijediplomskoj nastavi FER-a je predavao kolegije: Linearne integralne i diskretne transformacije, Teoriju funkcija kompleksne varijable, Matematičke metode u analizi sustava, Matematičke metode u kibernetici, Osnove matematičkog modeliranja i Modeliranje stohastičkih procesa. Na poslijediplomskom studiju PMF- predavao je kolegije: Račun diferencija, Elementarna teorija distribucija, Algebarski brojevi i Stohastička teorija brojeva. Autor je nekoliko skripata i udžbenika Primijenjena teorija vjerojatnosti. Bio je prodekan za nastavu FER-a i predstojnik ZPM. Dobitnik je zlatne plakete "Josip Lončar", koju dodijeljuje FER.

Poznavao sam ga od gimnazijskih dana. Bio vrstan i marljiv znanstvenik te korektan nastavnik i suradnik.

Glasnik matematički - Prilozi 39(59)(2004), 387-389.

7. Kratice

AGG - Arhitektonsko-gradjevinsko-geodetski fakultet
ETF - Elektrotehnički fakultet
FER - Fakultet elektrotehnike i računarstva
KPR - Kemijsko-prehrambeno-rudarski fakultet
KTVŠ - Kraljevska tehnička visoka škola
PMF - Prirodoslovno matematički fakultet
RGN - Rudarsko-geološko-naftni fakultet
SBF - Strojarsko-brodograđevni fakultet
TF - Tehnički fakultet
ZPM - Zavod za primijenjenu matematiku
ZPR - Zavod za primijenjeno računarstvo

Izvori

1. Godišnjak Hrvatskog sveučilišta u Zagrebu za školske godine 1933/34 - 1938/39, Zagreb 1940.
2. Stjepan Horvat ur., Spomenica Tehničkog fakulteta, Zagreb 1943.
3. Ivan Ivanšić, 90 godina Zavoda za primijenjenu matematiku FER-a u Zagrebu, Glas. Mat. Ser. III. 43(63)(2008), 528-541.
4. Željko Marković, Zavod za primienjenu matematiku, Spomenica Tehničkog fakulteta, Zagreb 1943., 157-158.
5. Hrvoje Požar, Razvoj studija elektrotehnike u Hrvatskoj, ETF Spomenica 1919-1969, Tehnička knjiga, Zagreb 1969., 7-45.
6. Tomislav Premerl ur., Tehnički fakulteti: monogarfija u povodu 75. obljetnice osnutka Tehničke visoke škole u Zagrebu, Sveučilište u Zagrebu, Zagreb 1994. ISBN 953-6002-00-0)
7. Spomenica, 40. obljetnica Fakulteta Elektrotehnike i računarstva 1956-1966, FER 1996.
8. Sveučilište Kraljevine Srba Hrvata i Slovenaca u Zagrebu 1874-1924 - Spomenica Akademičkog senata, Zagreb 1925.
9. Sveučilište u Zagrebu - Red predavanja, različita godišta.
10. Vladimir Vranić, Ljetopis "Zavoda za primijenjenu matematiku", 1919/20 - 6.07. 1925. Rukopis.
11. Vladimir Vranić, Zavod za primijenjenu matematiku, Jugoslavenska obnova-njiva, 30. 10. 1920., str. 735-736.

Fakultet elektrotehnike i računarstva, Sveučilište u Zagrebu, Unska 3, Zagreb, Hrvatska

E-mail address: ivan.ivansic@fer.hr