Saving the Jews in Trpanj and Korcula

Pismo prof. Pere CESVINICa iz Trpnja (Peljesac),
objavljeno 22. svibnja 2000. u Vecernjem listu
kao odgovor na pismo prof. Felixa Dothana iz Jeruzalema

U povodu napisa prof. Felixa Dothana pod naslovm "Neka Crkva odluci treba li se ispricati Zidovima" (Vecernji list od 9. svibnja o. g.), zelim reci ovo:

U nase mjesto Trpanj na Peljescu tijekom II. svjetskoga rata sklonila se zidovska obitelj Herz, dr. Rudolf, ljekarnik Theodor i njihova stara majka. Citavo mjesto pomagalo im je i brinulo se o njima, a u tome svemu predvodio je nas zupnik don Spaso Korunic - provodeci tako i u ovom kraju hrvatskog juga Stepincevu liniju.

Grupa zidovskih djevojaka, bjezeci pred ustasama, pocetkom rata dospjela je u Trpanj. Kad ni u nasem mjestu vise nije bilo sigurno, Trpanjci su ih prebacili ilegalno na Korculu. Te djevojke sklonile su se tada u samostan casnih sestara dominikanki u gradu Korculi i tu, dijeleci s njima zlo i dobro, docekale kraj rata, odnosno evakuirane su pred nadzorom Nijemaca krajem 1944. skupa s casnim sestrama. I tu se ocitovala Stepinceva linija koju u tome gradu posebno provodi korculanski opat Petar Kalodjera.

Natama Barana spasili su "srpski seljaci na ostrvu Korculi", tako barem taj spaseni Zidov tvrdi u knjizi "Logoras broj 179986" (izdao Savez jevrejskih opstina, Beograd, 1985.).

Povijesna je cinjenica da je nadbiskup Stepinac 1939. - prvi u Europi, osnovao u Zagrebu Odbor za pomoc zidovskim emigrantima, da je od ocite smrti spasio 58 osoba starackog doma "Lavoslav Schwarz" i na stotine drugih. Pa kad je to tako (a postoje cvrsti dokazi i dokumenti da je tako), samo po sebi postavlja se pitanje ne bi li se predstavnici Zidovske opcine u Zagrebu trebali, mozda, ispricati Crkvi u Hrvata sto su u vrijeme sramnog, montiranog, komunistickog procesa Stepincu 1946. zatajili istinu o njemu i njegovoj ulozi u spasavanju Zidova.

Svjedociti u ono doba nije bilo lako. Svjestan je bio toga i Srbin dr. Milutin Radetic, pa je ipak svjedocio izgubivsi radi toga mjesto primariusa, smatrajuci da je duzan reci istinu, i rekao je. Oni koji se tada to nisu usudili, trebali bi se barem ispricati.

(Vecernji List, 22 svibnja 2000.)

Back to Croatian Righteous - Hrvatski Pravednici