Nikola Tesla i
František Žurek
Darko Žubrinić, 2024.
František Žurek bio je češki kolega Nikole Tesle tijekom njegova studija u Pragu u ljetnom semestru 1880., u vrijeme kada Tesla ima 24 godine. Puno kasnije, godine 1927. kada je Tesla već veoma poznat širom svijeta, Žurek je objavio svoje uspomene na Teslu u praškom dnevniku Narodni politika.
Prvi puta je o tom Žurekovu članku dosta opširno pisao Grant Konstantinovič Cverava u svojoj mnografiji Nikola Tesla, koju je u Lenjingradu 1974. objavila Ruska akademija nauka. U Hrvatskoj je prvi o Františeku Žureku pisao Mario Filipi u svojoj monografiji Nikola Tesla ispod paučine, 2006. (2. prošireno izdanje) i 2022. (3. prošireno izdanje), kao i u engleskom izdanju 2023. (Nikola Tesla Under the Cobweb).
Niže dajemo faksimil izvornog članka, zatim češki prijepis, te prijevode članka na hrvatski i engleski.
F. František Žurek o Nikoli Tesli: Iako Hrvat, svladao je češki jezik vrlo pristojno.
František Žurek about Nikola Tesla: Although Croat, he learned Czech very decently.
(češki prijepis izvornog članka)
Narodni Politika, 1. ledna 1927. Číslo 1.
Vzpomínka na Nikolu Tesla
Bude jistě asi malo pamětníků ze studentské doby tohoto učence světového jména a slavného Jihoslovana, který byl právě poctěn t i t u l e m d o k t o r a t e c h n i c k ý c h v ě d, na vysokém učení technickém v Praze.
Bylo to v letech osmdesátých minulého století, kdy jsem se s ním seznámil v bývalé Národní kavárně ve Vodičkově ulici, kde nyní nalézá se obchod Otty Hofmanna. Kavárna ta byla oblíbeným střediskem vysokoškolského studentstva, jakož i dostaveničkem kruhů uměleckých. Scházívaly se tam umělecké družiny, k nimž náleželi i mistr Smetana a Dvořák. Ve dvoraně, jejíž okna hledí do Vodičkovy ulice, nalézalo se několik kulečníků, na nichž zejména studentstvo zhoušelo prakticky ráz koulí pružných. Student Nikola Tesla, technik, byl nedostižným mistrem hry na kulečníku a postrachem všech, kdož sí se cèl utkat: nebol dával na karambolu do padesat: 48 napřed a pokaždé partii vyhrál. Seznamil jsem se s ním tehdy při jeho hře na kulečníku.
Byl to vysoký štíhlý, hubený mladík, snědé, bezvousé tvare, s vazankou nonchalantně, ba neobale na protahlém krku uvázanou, nedbaje na zevní efekt. Byl povahy veskrz ušlechtilé, dobré, nenáročné a skromné a činil dojem svým sarkastickým úsměvem dospělého, vyrovnaného muže. Ovladal češtinu, ač Chorvat, velmi slušně. Mezi tehdejšími studenty budily opravdový obdiv jeho matematické vědomosti. Doporučovali jsme mu jako technikovi, aby navštěvoval přednášky tehdy proslulého profesora matematiky na pražské universitě. Ujišťoval nás, že již na přednášce byl a že luštil všecky rovnice nazpamět a udal výsledky rovnic, dokládaje, že nic neshledal nového. Nekritisoval a mlčel. Žasl jsem tehdy nad jeho obdivuhodnou pamětí.
Po čase setkal jsem se s ním v tehdejší císařské knihovně v Klementinu. Tehdy byl v oblibě Byron. Četl jsem v německém překladu jeho stance, maje po ruce anglický originál. Zjevil se přede mnou jako duch a kostnatou rukou sáhl po knize, kterou jsem právě četl. Pravil mi pak, abych kdekoli v knize list obrátil a četl začátek verše, že další verše bude zpaměti citovati dále, jak daleko budu chtít. Učinil jsem několik pokusů a přesvědčil jsem se, že všecky verše, ba celou knihu básní umí od slova k slovu nazpamět. Zdálo by se to neuvěřitelné, ale je to pravda. Přesvědčil jsem se o tom sám a zajisté i mnoho osob jiných. Pak zcela klidně mi vyprávěl, že jeho otec znal nazpamět c e l o u b i b l i od slova k slovu a že on tuto svou pamět zdědil po svém otci. Ujistil mne, což jsem mu rád uvěřil, že zná veškeré spisy Schillerovy a Götheovy, psané vázanou řečí, nazpamět. Ba že vše, co jednou přečte, zná nazpamět.
Věřil jsem mu, když mi podal tak zřejmý doklad své úžasné paměti. Ve své upřímnosti svěřil se mi, že se mu poněkud pamět oslabuje tim, že z noci dělá den a ze dne noc. Nebylo to sice ode mne diskretní, že jsem se ho tázal, nemá-li snad lásku. Pro tento obor působnosti nemám nejmenšího porozumění ani citu... Už tehdy jeho život orientoval se jiným směrem, když prohlásil, že v Evropě není pro něho místa, že musí dále do světa, přes Paříž do Ameriky.
Po čase dověděl jsem se, že je profesorem fysiky, elektrodynamiky a radiofonie a bůhví čeho všeho na universitě v Novém Yorku. V jednom americkém Magazinu viděl jsem již před válkou obrázek, jak Nikola Tesla sedí ozářen oslňujícími ohnivými kotouči elektrických jisker vysokého napětí, ne-li jako zázračný polobůh, tož jistě jako zjev fenomenální.
F. Žůrek.
(hrvatski prijevod)
Narodni Politika, dnevni list, 1. siječnja 1927. Broj 1.
Sjećanje na Nikolu Teslu
Zasigurno će biti malo svjedoka iz studentskih dana ovog svjetski priznatog učenjaka i slavnog Jugoslavena, koji je upravo počašćen t i t u l o m d o k t o r a t e h n i č k i h z n a n o s t i na Tehničkom sveučilištu u Pragu.
Bilo je to osamdesetih godina prošlog stoljeća kada sam ga sreo u bivšoj Narodnoj kavani u Vodičkovoj ulici, gdje je sada radnja Otta Hofmanna. Kavana je bila popularno središte studenata, kao i sastajalište umjetničkih krugova. Tamo su se sastajale umjetničke skupine, među kojima i maestro Smetana i Dvořák. U dvorani, čiji prozori gledaju na Vodičkovu ulicu, bilo je postavljeno nekoliko stolova za bilijar, na kojima su posebno učenici praktično udarali po elastičnim lopticama. Student Nikola Tesla, tehničar, bio je nenadmašni majstor biljara i strava za sve koji su se pokušavali natjecati; igrao je na karambol do pedeset: 48 fore i pobjeđivao u svakoj partiji. Upoznao sam ga tada dok je igrao biljar.
Bio je visok, vitak, mršav mladić, crn, golobrad, s kravatom nemarno zavezanom, dapače, na izduženom vratu, ne mari za vanjski učinak. Narav mu je bila plemenita, dobra, nezahtjevna i skromna, a svojim je sarkastičnim osmijehom ostavljao dojam zrelog, uravnoteženog čovjeka. Iako Hrvat, svladao je češki vrlo pristojno. Među tadašnjim studentima njegovo je matematičko znanje izazivalo pravo divljenje. Mi smo ga preporučili da kao tehničar pohađa predavanja tada poznatog profesora matematike na Praškom sveučilištu. Uvjeravao nas je da je već bio na predavanju te da je sve jednadžbe riješio napamet i dao rezultate jednadžbi, dokazujući da nije pronašao ništa novo. Nije kritizirao i šutio je. U to vrijeme sam se čudio njegovoj čudesnoj memoriji.
Nakon nekog vremena sreo sam ga u tadašnjoj carskoj knjižnici Klementinum. Byron je tada bio popularan. Čitao sam njemački prijevod njegovih strofa, imajući engleski original pri ruci. Pojavio se preda mnom poput duha i košćatom rukom posegnuo za knjigom koju sam čitao. Zatim mi je rekao da okrenem stranicu bilo gdje u knjizi i pročitam početak stiha, te da će on napamet citirati sljedeći stih koliko ja želim. Napravio sam nekoliko testova i uvjerio se da je znao napamet sve stihove, čak i cijelu pjesničku knjigu, od riječi do riječi. Čini se nevjerojatnim, ali je istina. U to sam se i sam uvjerio, a sigurno i mnogi drugi. Zatim mi je mirno rekao da njegov otac zna c i j e l u B i b l i j u napamet od riječi do riječi i da je to pamćenje naslijedio od oca. Uvjeravao me je, u što sam se i uvjerio, da zna napamet sve spise Schillera i Göthea, napisane kolokvijalnim govorom. Zapravo, zna napamet sve što jednom pročita.
Vjerovao sam mu kad mi je dao tako očevidan dokaz svoje nevjerojatne memorije. Iskreno, povjerio mi je da mu je pamćenje donekle oslabljeno pretvaranjem noći u dan i dana u noć. Nije bilo diskretno od mene što sam ga pitao nema li možda dragu. Za ovo područje djelovanja nemam ni malo razumijevanja ni osjećaja... Već tada se njegov život usmjerio u drugom smjeru, kada je izjavio da za njega nema mjesta u Europi, da mora ići dalje u svijet, preko Pariza u Ameriku.
Nakon nekog vremena doznao sam da je on profesor fizike, elektrodinamike i radiofonije i Bog zna čega na sveučilištu u New Yorku. U jednom sam američkom časopisu prije rata vidio sliku Nikole Tesle kako sjedi obasjan blistavim vatrenim diskovima s električnim iskrama visokog napona, ako ne kao čudesni polubog, onda svakako kao nevjerojatna utvara.
F. Žůrek.
(engleski prijevod)
Narodni Politika (People’s Politics), daily, January 1st, 1927. Number 1.
Memory of Nikola Tesla
There will certainly be very few witnesses from the student days of this world-renowned scholar and famous Yugoslav, who was just honored with the title of D o c t o r o f T e c h n i c a l S c i e n c e s at the Technical University in Prague.
It was in the eighties of the last century when I met him in the former National Café in Vodičková Street, where Otto Hofmann's shop is now located. The café was a popular center for university students, as well as a meeting place for artistic circles. Artistic groups met there, including maestros Smetana and Dvořák. In the hall, the windows of which look out onto Vodičkova street, there were a few pool tables, on which the students, in particular, practically pounded the elastic balls. Student Nikola Tesla, technician, he was an unsurpassed master of billiards and the terror of all who tried to compete; he used to play carrom to 50: 48 in favor and won every game. I met him then while he was playing pool.
He was a tall, slim, thin young man, swarthy, beardless, with a necktie tied ostentatiously, nay, on his elongated neck, he did not care about the external effect. His nature was noble, good, nonassuming and modest, and he made an impression with his sarcastic smile of a mature, balanced man. He mastered the Czech language, even though he was a Croat, very decently. Among the students of that time, his mathematical knowledge aroused real admiration. We recommended him as a technician to attend the lectures of the then famous professor of mathematics at the University of Prague. He assured us that he had already been to the lecture and that he solved all the equations by heart and gave the results of the equations, proving that he had not found anything new. He did not criticize and remained silent. At the time, I marveled at his admirable memory.
After some time, I met him in the then imperial library of the Klementinum [i.e., in the University Library of Prague; DŽ]. Byron was popular then. I have read the German translation of his stanzas, and I had the English original at hand. He appeared in front of me like a ghost and reached for the book I was reading with his bony hand. He then told me to turn the page anywhere in the book and read the beginning of a verse, that he would quote the next verse from memory as far as I wanted. I made several tests and I was convinced that he could memorize all the verses, even the entire book of poems, word for word. It would seem unbelievable, but it is true. I was convinced of this myself and certainly many other people as well. Then he calmly told me that his father knew the e n t i r e B i b l e by heart, word for word, and that he inherited this memory from his father. He assured me, which I was happy to believe, that he knew all the writings of Schiller and Goethe, written in colloquial speech, by heart. In fact, he knows by heart everything he reads once.
I believed him when he gave me such an obvious proof of his amazing memory. In his honesty, he confided to me that his memory is somewhat weakened by turning night into day and day into night. It wasn't discreet of me to ask him if he had a crush. I don't have the slightest understanding or feeling for this field of activity... Even then, his life was oriented in a different direction, when he declared that there was no place for him in Europe, that he had to go further into the world, via Paris to America.
After some time I found out that he is a professor of physics, electrodynamics and radiophony and god knows what at the university in New York. In an American magazine I saw a picture before the war of Nikola Tesla sitting irradiated by dazzling fiery discs of high-voltage electric sparks, if not as a miraculous demigod, then certainly as a phenomenal apparition.
F. Žůrek.
Primjetbe
Na samom početku članka František Žurek tvrdi da je u Pragu tesla svoj studij završio s titulom doktora tehničkih znanosti na Tehničkom sveučilištu. Ta tvrdnja nije točna. Tesla nije završio čak niti osnovni studij u Pragu, jer je u tom gradu boravio samo ljetni semestar 1880.
Na kraju članka nalazi se tvrdnja da je Tesla bio profesor na sveučilištu u New Yorku, koja također nije točna. Tesla nikada nije bio zaposlen ni na kojem sveučilištu. Kasnije je dobio počasne doktorate nekoliko sveučilišta, među njima i Sveučilišta u Zagrebu (1926.), kao i Tehničkog sveučilišta u Pragu (1936.).
Zahvale
Prvu informaciju o članku Františeka Žureka o Tesli dugujem g. Mariu Filipiju. Faksimile češkog izvornika Žurekovog članka objavljenog u dnevniku Narodni politika iz 1927. dobio sam zahvaljujući Centralnoj knjižnici FER-a. Zahvaljujem i Nacionalnoj knjižnici Klementinum u Pragu na poslanom digitalnom materijalu.
Nikola Tesla and Croatians
Nikola Tesla