Humanitarni prijedlozi

Predgovor

U ovom prijedlogu, u okviru definicija, predlaže se uključivanje duhovnog blagostanja u definicije zdravlja, te indeksiranje genocida i holokausta u Index Medicus.

Time se predlaže preuzimanje medicinske, a posebno javno-zdravstvene odgovornosti u borbi protiv mržnje i genocida.

Među mirotvornim pravima predlaže se: sprečavanje mržnje i prava na dom, te prava civila na aktivno učešće u kriznim uvjetima i prava zarobljenih i nestalih na bezuvjetno oslobađanje i pronalaženje nakon završetka sukoba.

Tijekom sukoba predlaže se unapređenje zaštite bolnica, logora zarobljenih vojnika, izbjegličkih logora i napuštenog stanovništva.

Uvodi se i prijedlog obvezne mirotvorne i humanitarne evaluacije nakon sukoba s ciljem utvrđivanja djelotvornog (aktivnog) činjenja dobra među ljudima i djelotvornosti provedene humanitarne zaštite.

1. DEFINICIJE

1.1. Definicija zdravlja

Duhovno blagostanje je odsustvo zagađenja duše (mržnje) s opredjeljenjem za toleranciju. Čovjeka koji mrzi ne možemo smatrati zdravim.

“Zdravlje je stanje potpunog fizičkog, mentalnog, socijalnog i duhovnog blagostanja, a ne tek odsustvo bolesti i iznemoglosti.”

1.2. Unošenje pojmova GENOCID I HOLOKAUST u Index Medicus

Genocid i holokaust treba klasificirati u Index Medicusu. Time se ističe odgovornost medicine, a posebno javnog zdravstva, u sprečavanju i zaustavljanju, sustavnom djelovanju i istraživanju, samostalno i intersektorski, genocida.

2. MIROTVORNA PRAVA

2.1. Sprečavanje mržnje

Podizanje tolerancije, sprečavanje i smanjivanje mržnje je ljudsko pravo koje omogućuje ostvarivanje temelja čovječnosti - dostojanstva i međusobnog odnosa u duhu bratstva.

U tu svrhu treba uvesti praćenje mržnje (“Hate Watch”) s određenim i usporedivim pokazateljima.

Mržnja se može povećavati, održavati, smanjivati i ukidati u pojedincu i stanovništvu. Podizanje razine mržnje u nekoj zajednici, jedan je od vodećih ranih znakova, pred početak progona, rata, genocida i drugih najtežih oblika masovnog kršenja ljudskih prava.

Mržnja se održava i podiže putem političkih, kulturnih, znanstvenih i drugih organizacija i pojedinaca, putem napisa, zakonima i drugim odlukama i istupima, a posebno putem masovnih medija.

Utvrđivanje zatečene mržnje i njeno smanjivanje i sprečavanje rasta među nacionalnoim, vjerskim i inim grupama treba uvesti u redovito proučavanje i praćenje. Ovo se provodi znanstvenim istraživanjima, parlamentarnim putem, putem javnih medija, međunarodno i na druge načine.

2.2. Pravo na dom

Pravo na dom je temeljno ljudsko pravo.

Pravo povratka mora se ostvariti u roku od dvije godine. Ukoliko se to ne provede, izbjeglice trebaju imati pravo na izbor zemlje u kojoj žele obnoviti svoj dom.

Do sada, UNHCR je prvenstveno prihvaćao izbjegle, smještao ih u logore i drugdje i pomagao u njihovom odvođenju u treće zemlje. Cijeli ovaj koncept, tj. odvođenje ljudi iz njihovog doma treba potpuno obrnuti - utvrditi pravo na dom tj. pravo ostajanja i povratka u domovima kao jedno od temeljnih ljudskih prava.

U cilju zaštite socijalnih prava treba uvesti osiguranje izbjeglica, tj. osigurati im socijalno zbrinjavanje od početka progona. Financiranje ovog projekta treba provoditi kao dio obveze svih članica Ujedinjenih naroda.

Razaranje svakog doma i istjerivanje svakog čovjeka je globalni događaj.

Treba usvojiti sustav međunarodnih ljudskih prava i djelotvornu organizaciju sprečavanja oduzimanja domova i stvaranja izbjeglica.

Treba izraditi i usvojiti Pravo na dom.

2.3. Pravo civila na sudjelovanje tijekom obrane i obnove (Cjelovita civilna potpora)

Treba značajno istaknuti ulogu civila u provođenju i obrane i obnove.

Prilikom agresije na civilno stanovništvo tijekom njihovog stradavanja, a i u prviom fazama obnove, postoji značajan porast spremnosti civila da pomognu jedni drugima, jačaju obranu i sudjeluju u obnovi, tj., uopće da iskažu svoj altruizam i spremnost na vlastito aktivno sudjelovanje.

Ovo je tim važnije što je u modernim ratovima značajna agresija na civile.

2.4. Pravo na oslobađanje zarobljenih i pronalaženje nestalih

Pronalaženje nestalih i oslobađanje zarobljenika moralo bi biti bezuvjetni dio svakog sporazuma o miru koji se međunarodno provodi.

U cilju provedbe treba formirati tijelo sastavljeno od međunarodnih političkih predstavnika (UN i regionalne organizacije), humanitarnih organizacija (UNHCR, ICRC, IFRC, UN-ov izvjestitelj za ljudska prava), sukobljenih strana i posebnih sudionika.

Imenovana grupa treba imati pravo bezuvjetnog pronalaženja svih nestalih i oslobađanje zarobljenih na području gdje se odvijao sukob, a svako onemogućavanje njihova rada treba smatrati ratnim zločinom i prekidom sporazuma o miru (primirja).

Veliki broj današnjih sukoba završava kompromisom. Oslobađanje zarobljenih i pronalaženje nestalih mora biti bezuvjetno.

Uvođenje međunapordnog suda za ratne zločine, uz istovremeno prepuštanje dogovora o sudbiini nestalih i zatočenih u sukobljenim stranama, izravno ugrožava zatočene i nestale. Zainteresirane strane mogu odbiti da ih oslobode, pa i gore bojeći se da ovi nako oslobađanja ne bi svjedočili pred Međunarodnim sudom.
...