U V O D

Ogromno humanitarno iskustvo stvoreno je tijekom ratnih sukoba na području bivše Jugoslavije i od velikog je značenja za unapređivanje humanitarnog rada u cijelom svijetu, ali postoji opasnost da ne bude iskorišteno.

U zadnjih deset godina posvetio sam se humanitarnom radu, prekinuvši druge oblike aktivnosti i odlazeći gdje je bilo najteže.

Izneseni prijedlozi izraz su zajedničkog iskustva i pristupa s tisućama ljudi u najtežim trenucima. Upravo zbog toga oni obuhvaćaju od dnevne praktičnosti do vizije dobra. Naš je temeljni cilj izboriti se za legitimnost dobra u pristupu, u znanosti i u djelovanju. Tražimo pravo razvoja tehnologije dobra.

Na početku sam se usmjerio na borbu protiv genocida, ali, postupno, shvatio sam da na prvo mjesto treba staviti borbu za dobro, jer je to najjači put i borbe protiv genocida.

Ljudi izloženi stradanju i progonu imaju ogromnu moć da čine dobro, moć i spremnost i to im treba omogućiti. U takvim uvjetima postoji doslovno poplava stvaralaštva i međusobne potpore koju se može bogato iskoristiti unatoč ograničenim resursima.

Međunarodna humanitarna pomoć treba prikupiti više informacija o snazi i poticaju dobra u uvjetima stradavanja.

Nakon II svjetskog rata, zahvaljujući velikim humanistima kao što je Eleonora Roossevelt i znanstvenicima kao što je dr. Victor Frankl, donesena je Povelja o ljudskim pravima, osnovani su Ujedinjeni narodi (UN), UN - Organizacija za zaštitu djece (UNICEF), UN - Organizacija za pomoć izbjeglicama (UNHCR), UN - Organizacija za obrazovanje i kulturu (UNESCO), Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) i druge organizacije.

Ni danas, nakon ovog rata, ne smije se prikupljati samo iskustva o ratovanju, zločinu i kršenju ljudskih prava, nego prikupljati i humanitarno i mirotvorno i svo iskustvo dobra.

Danas je humanitarni pristup u krizi jer ne uživa dovoljan ugled u javnosti i nema dovoljnu političku i gospodarsku potporu. Današnja znanost ne pokazuje dovoljno niti želje za istinom u spoznaji humanitarnih potreba i mogućnosti, niti dovoljno vrijednosti u želji da ostvaruje dobro.

Same humanitarne organizacije, a posebno UN, više vremena gube na opravdavanje neuspjeha umjesto na potrebnu potporu za unapređivanje rada.

Zbog svega toga:

1. nije dovoljno razrađen prijenos i prihvat humanitarnog iskustva i znanja u kriznim uvjetima;

2. humanitarno iskustvo u sukobima i stradanju na području bivše Jugoslavije stvorilo je značajnu mogućnost unapređivanja ovog djelovanja u cijelom svijetu;

Svjestan sam teškoća u prijenosu ovog iskustva, ali smatram obvezom da ih prenesem i stavim na uvid javnosti.

Molim da pročitate ove prijedloge i da se, tijekom 1998. godine i 50-te godišnjice Deklaracije o ljudskim pravima, pridružite razmišljanju ljudi koji su činili dobro na našem području za vrijeme proteklog sukoba, te da Vašim doprinosom postanete sudionik i ojačate međunarodni humanitrani rad.

Sve Vaše komentare i prikupljena iskustva objedinit ćemo i iznijeti u povodu 50-te godišnjice Deklaracije o ljudskim pravima 10. prosinca 1998. godine.
...