VJESNIK, 8.lipnja 2005.
STAJALIŠTA

Udar na hrvatsko dostojanstvo

Zid boli je djelo trajnog poštovanja ubijenih i traganja za nestalima, trajno a ne sezonsko mjerilo hrvatskog dostojanstva. On je – živ!

SLOBODAN LANG

Zid boli predstavlja stavljanje-u-djelo-istine (Heidegger) o sudbini ljudi u obrani Hrvatske. Danas je on najvrjedniji hrvatski spomenik, za koji je u cijelosti odgovorna država. Stoga se taj odnos mora temeljiti na punom informiranju javnosti, otvorenosti prijedloga (i međunarodno), dostojanstvu provođenja i suverenosti odlučivanja Hrvatskog sabora.

U subotu ujutro iznenada je stigla vijest da je srušen Zid boli u Selskoj ulici. To nije prvi napad na te nezaštićene cigle poimenične ljubavi prema svakom ubijenom i neumrle nade za svakog nestalog u Domovinskom ratu. Prošle godine, na dan ljudskih prava, oštetili su ga pijani sforovci, a dva dana prije Božića oštećeno je sedam redova Zida boli.

A sada, 4. lipnja sramno, u rano jutro, radnicima je naređeno da pod policijskom zaštitom ruše Zid i cigle s imenima stradalih i nestalih prenesu na Mirogoj. To me podsjetilo na rušenje zagrebačke sinagoge u Praškoj godine 1942. godine.
 
Spomenici u Jasenovcu, na Dunavu i Petrovoj gori spomenici su stradalima i vojnicima u Drugom svjetskom ratu. Stradali u tom ratu do danas nisu pokopani. Potaknut tadašnjim stradanjem, novim iskustvima i ljudskim pravima, predložio sam Hrvatskom saboru zakon o pravu na grob svih stradalih u tom ratu. No taj je prijedlog odbijen, a predsjednik Tuđman optužen da želi provesti »miješanje kostiju«.

Danas se Hrvatskoj nameće krivnja i kolektivna optužba za obranu u Domovinskom ratu. Ta optuživanja odbacujem. Točno je da rat nije moguć bez žrtava i zločina. Bilo je zločina i na hrvatskoj strani i treba ih istražiti i osuditi. Nakon osnutka Crvenog križa, u svakom se ratu ocjenjuje i humanitarno djelovanje i osuđuje zločine. Zadovoljavajuće znanstvene metode za to još nisu razvijene.

Ovdje prvi put iznosim hipotezu da je u ratu za obranu Hrvatske humanitarna zaštita u odnosu prema zločinima bila veća nego u ijednom suvremenom ratu. Svijet ima mnogo više što bi trebao naučiti nego osuditi iz hrvatske obrane. Zbog odsustva takva pristupa već je stradao velik broj nedužnih ljudi u ratovima nakon naših: genocid u Ruandi, kršenje ljudskih prava u američkim zarobljeničkim logorima, izbjeglice i silovanja žena u Darfuru ... Pozivam da se utvrdi i koristi istina o Hrvatskoj.

Cijeli jedan naraštaj branitelja ostvario je hrvatsku pobjedu i obavio svoju ljudsku dužnost. Novi naraštaji danas se suočavaju s izazovom ostvarenja hrvatskog uspjeha. Da bi se to ostvarilo, mora se imati i razumjeti ljudsko dostojanstvo i hrvatsko domoljublje. Dostojanstvo znači ustanoviti istinu o vlastitom vremenu i djelovanju, prepoznati i zaštiti stradale, odati priznanje zaslužnima i prenijeti iskustva budućim naraštajima kako bi njihov život bio uspješniji i sretniji. Domoljublje znači voljeti svoju zemlju i željeti da ona bude slobodna, uspješna i cijenjena.

Branitelji su mogli braniti Hrvatsku, ali ne mogu obraniti Zid boli. To nije njihova odgovornost niti pravo. Za to je stvorena hrvatska država. To je odgovornost i pravo novog naraštaja i njegova odnosa prema vlastitom dostojanstvu, domoljublju i uspjehu.

Zbog toga predlažem: da istražna i pravosudna tijela utvrde punu istinu o pokušaju i djelomičnom provođenju rušenja, uklanjanja i razbijanja Zida boli; da Vlada ocijeni događaje, donese odluke i predloži daljnji rad; da Hrvatski sabor provede stručnu, javnu i političku raspravu o Zidu boli, o Hangaru na Ovčari i uopće o spomenicima, obrani i stvaranju Hrvatske.

Zatim: da ministar kulture, mjerodavni za čuvanje spomenika kulture i uopće kulturni radnici ocijene taj događaj; da gospodin Džamonja, koji je navodno izradio prijedlog spomenika na Mirogoju, shvati da dostojanstvu Zida boli ne može konkurirati niti jedan umjetnički rad te da povuče svoj prijedlog; da ni jedan umjetnik ne prihvati sudjelovanje prije nego što ga Sabor javno na to ne pozove.

Zid boli je djelo trajnog poštovanja ubijenih i traganja za nestalima. On je – živ! On iskazuje i rušenje i razaranje u Hrvatskoj, a njegova krhkost stalnu odgovornost domoljublja. Uzor mu je bio Zid plača u Jeruzalemu. On je trajno a ne sezonsko mjerilo hrvatskoga dostojanstva.

Autor je doktor znanosti, liječnik, predsjednik Glavnoga odbora DC-a.




Zahvaljujem dr. Slobodanu Langu na dopuštenju za objavljivanjem ovog priloga.
D. Žubrinić


Slobodan Lang

Croatia - Overview of History, Culture, and Science