VJESNIK, 4. siječnja 2005. STAJALIŠTA Sebični bešćutni političari ne mogu steći poštovanjeSve u Hrvatskoj molim: nemojte proglasiti dobrotu, pomoć, plemenitost i vjeru staromodnim i nepotrebnim Hrvatskoj 21. stoljeća! Izađimo iz ovog grča sebičnosti i razmišljanja samo o vlastitim interesima i materijalnom dobitku. Hrvatska treba ući u Europsku uniju, ali da to ne bude bijeg od odgovornosti, dostojanstva, plemenitosti i spremnosti da se pomogne drugim nesretnijim i siromašnijim narodima.SLOBODAN LANG Tsunami treba probuditi Hrvatsku. Hrvatska je zatajila, ponuđena pomoć je nedovoljna i neadekvatna, sramotna i uvredljiva ne samo za žrtve nego i za cjelokupnu Hrvatsku, našu povijest stradanja i humanizma, a posebno prema razdoblju stvaranja Hrvatske i Domovinskog rata. Hrvatska od kuće do kuće, preko izbjeglica, opsada i razaranja, raspolaže golemim iskustvom i sposobnošću organizacije i djelotvornosti u izvanrednim stanjima ljudskog stradanja. Hrvatska također dobro poznaje nedostatke koordinacije, planiranja i pružanja međunarodne pomoći. Hrvatska raspolaže i iznimnim iskustvom dr. Andrije Štampara, koji je pokazao kako konkretno povezati cijeli narod u zaštiti zdravlja, organizirati Svjetsku zdravstvenu organizaciju, definirati zdravlje i proglasiti da svaki čovjek i svi ljudi imaju pravo na zdravlje. Hrvatska zna, može, hoće i treba pružiti više narodima koji stradaju, nego što je Vlada učinila. Ograničiti hrvatsku pomoć na četiri milijuna eura nije prihvatljivo. Hrvatska vlada nas je posramila i uvrijedila. Svaki od nas koji nosi u sebi iskustvo i naslijeđe patnje i koji se sjećamo koliko smo željeli, tražili i protestirali što svijet nije pokazivao više razumijevanja za Vukovar, Dubrovnik, Šibenik, Sarajevo …, dočekao je novu godinu 2005. duboko posramljen i nesretan. Zbog toga se najprije želim obratiti stradalima i zemljama pogođenim tsunamijem i u ime svih Hrvatskih ljudi reći im – oprostite! Što nam je činiti u Hrvatskoj? Najprije zaustavimo se i izađimo iz ovog grča sebičnosti i razmišljanja samo o vlastitim interesima i materijalnom dobitku. Hrvatska treba ući u Europsku uniju, ali da to ne bude bijeg od odgovornosti, dostojanstva, plemenitosti i spremnosti da se pomogne drugim nesretnijim i siromašnijim narodima. Sve u Hrvatskoj molim: nemojte proglasiti dobrotu, pomoć, plemenitost i vjeru staromodnim i nepotrebnim Hrvatskoj 21. stoljeća! Političari sebičnosti, bogaćenja i bešćutnosti, ne mogu steći poštovanje ni u svijetu niti u Hrvatskoj, ali ni država bez politike ne može postojati. Židovi su imali prvi ustav na svijetu. Nakon što su stekli slobodu, kad ih je Mojsije izveo iz Egipta, postali su i odgovorni. Morali su odabrati između Deset zapovijedi i Zlatnog teleta. Zahvaljujući Deset zapovijedi imali su snage suočiti se sa svim tegobama i uspjeti. Hrvatska je pobijedila, ali još nije uspjela. Nažalost, danas se u nas previše vjeruje u Zlatno tele, a premalo u Deset zapovijedi. To je put u neuspjeh. U razdoblju izbora za predsjednika Republike suočili smo se i sa sramotnim prijedlozima napuštanja zdravstvene solidarnosti, neprihvatljivom obranom nemorala nekih političara i sada s – tsunamijem. Prikaz u medijima je nedovoljan i sebičan. Nažalost i nijedan od kandidata za predsjednika Hrvatske nije reagirao u vezi s tsunamijem i time što bi Hrvatska trebala učiniti. Premijeru sam 29. prosinca 2004. predložio da sazove predstavnike Crvenog križa, Crkve, MVP-a, HV-a, zdravstva, veterana, gospodarstva, i drugih i da se izradi koncept i organizira hrvatska humanitarna politika. Već više od deset godina posvećen sam projektu »Izazov dobra«. Odmah nakon obrane Dubrovnika i međunarodnog koncerta koji je održan kod Male braće, predložio sam da se tamo svake godine održi koncert za grad u nevolji. Do danas to bi bili New York, Madrid, Washington, Grozni, Moskva, Bagdad, Jeruzalem … i sada gradovi ugroženi tsunamijem. Nakon gradnje Hrvatske bolnice u Novoj Bili želio sam i ekumenski centar mira, a u Vukovarskoj bolnici redovitu konferenciju o bolnicama u nevolji. U Jasenovcu sam tražio da se obilježi svaki grob i posadi veliki hrast u počast Wallenbergu; da Jasenovac postane izvor prava na grob svih ubijenih bez razlike u Hrvatskoj i da se od tamo pozove na sagledavanje hrvatskog iskustva dobra, i da ga ovaj mali, odabrani narod i država ponude svijetu. Malo je ljudi shvatilo, a rat i obaveze nisu dopuštale da se tim više bavi. Nažalost većina školovanih ljudi se više bavila međusobnim optuživanjem i razdvajanjem, a svijet suđenjem i podcjenjivanjem. Narod, ranjen ratom vidao je rane. Hrvatska jest pobijedila, ali nakon Prvog svjetskog rata bosanski liječnik Maks Levenfeld na željezničkoj stanici u Slavonskom Brodu je rekao da žali pobjednike jer oni »i ne slute što ih čeka«. Putem »Izazova dobra«, nastojim naša stradanja pretvoriti u iskustvo, da bi se pomoglo drugima, spriječila mržnja, genocid, pomoglo izbjeglicama, zaštitili zarobljenike, omogućio rad bolnicama u ratu... Današnja Hrvatska je ispunjena sumnjom u smisao i »opravdanost« dobra, pomoći drugima i vjere. Čini se kao da je smisao samo u stjecanju i bogaćenju, a da je najbolji put korupcija i bešćutnost. Znam da neću ostati sam, ali radije ću i ostati, nego prestati vjerovati u dobro. Tsunami nas je pozvao da izravno i praktično pružimo pomoć ljudima u nevolji, ali i da se trgnemo u ovom trenutku izbora i ulaženja u Europ.u. Glasujem za Hrvatsku dobra i pozivam sve, a posebno mlade da povjeruju, prihvate i stvaraju takvu Hrvatsku. Hrvatsko, probudi se! Autor je liječnik, član Nacionalnoga savjeta za zdravstvo, pomoćnik ravnatelja Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo; bio je savjetnik za humanitarna pitanja predsjednika dr. Franje Tuđmana. Zahvaljujem
dr. Slobodanu Langu na dopuštenju za objavljivanjem ovog
priloga.
D. Žubrinić Slobodan Lang Croatia - Overview of History, Culture, and Science |