VJESNIK, 2. svibnja 2003.

Zaštita prava pacijenata, posljednja bitka generala Bobetka

Slobodan Lang

General je donio odluku da ostaje u svom domu i da odbija prihvatiti optužnicu. Bila je to zapravo naredba: Ne smije se progoniti pacijente. Tako je povijest htjela da čovjek koji je kao mlad sudjelovao u borbi protiv fašizma i za ranjenike, a kao stariji čovjek i general branio vlastiti narod u obrambenom ratu u kojem je ubijanje pacijenata bilo dio agresije, dočeka kraj života optužen, uz spremnost da mu se sudi pošto-poto – makar i bolesnom. On je rekao: Ne! Ne smije se i nećete suditi pacijentima, bolesnicima / Hrvatski premijer je pokazao hrabrost da jasno kaže kako međunarodni sud nema razrađene propise za takve slučajeve i da preuzme osobnu odgovornost, dajući do daljnjega prednost pravu pacijenta.

Kao branitelj odajem počast generalu Bobetku. Mnogi će se osvrnuti vojno i politički na njegov život i rad. Kao liječnik, smatram se obveznim osvrnuti se na kraj njegova života sa stajališta medicinske etike i omogućiti javnosti da bude informirana i tako može bolje suditi o toj zadnjoj generalovoj bitci i pobjedi.

Pred kraj 2002. tužiteljica suda u Haagu odlučila se podići tužbu protiv generala Bobetka i tražiti njegovo izručenje.

Taj je zahtjev zatekao već vrlo staroga generala u tešku stanju, a morao je odlučiti što je ispravno činiti. Da bi stanje bilo i gore, postojala je prijetnja da će u slučaju odlaska u bolnicu biti zapravo i izručen Haagu.

U takvim je uvjetima general donio odluku da ostaje u svom domu i da odbija prihvatiti optužnicu. Bila je to zapravo naredba: Ne smije se progoniti pacijente.

Tako je povijest htjela da čovjek koji je kao mlad sudjelovao u borbi protiv fašizma i za ranjenike, a kao stariji čovjek i general branio vlastiti narod u obrambenom ratu u kojem je ubijanje pacijenata bilo dio agresije, dočeka kraj života optužen, uz spremnost da mu se sudi pošto-poto – makar i bolesnom.

On je rekao: Ne! Ne smije se i nećete suditi pacijentima, bolesnicima.Na njegovu odluku i naredbu odbrane doma i pacijenta, prvi su se odazvali branitelji koji su ga branili od svakoga. Oni o toj obrani uopće nisu htjeli raspravljati.Imali su pravo i ja im zahvaljujem. Iskreno govoreći, ne znam što bi se dogodilo bez njih i nisu li upravo oni obranili, ako ne pravo onda sigurno pravednost.

Skupina uglednih liječnika na čelu s doktorom Bergovcem odmah je započela brigu o pacijentu u njegovu domu, a ministar zdravstva je odobrio svu potrebnu opremu, stalnu njegu i sve što je bilo medicinski potrebno i moguće. Kao član Bioetičkog savjeta Hrvatske odmah sam posjetio generala, a potom informirao Savjet i tražio da se briga o generalu tretira kao važno etičko pitanje.

U tom trenutku počela se odvijati i agresija na pacijenta i brigu o njemu. U medijima je bilo više neprihvatljivih komentara koji su željeli da se status pacijenta proglasi sporednim ili lažnim, a najvažnijim su smatrali provesti izručenje i suđenje. Pritom su napadali i liječnike, praktično navodeći da je stavljanje brige o pacijentu iznad svega zapravo kršenje medicinske etike.

Također su i lojalnost i dostojanstvo branitelja proglašavali sprječavanjem, a ne upravo omogućavanjem pravde.

Poznati odvjetnik je otvoreno iskazivao svoje nezadovoljstvo uspješnom obranom generala, optuženika i pacijenta koju su provodili branitelji i liječnici zajedno. Uz dosta nezadovoljstva taj je odvjetnik to naveo kao razlog ulaska u političku stranku i početka aktivnim bavljenjem politikom.

Kakvom politikom? Progona pacijenata? Mogu mu obećati: Nećete proći – zbog svega što je ljudsko.

Na značajnom skupu o ljudskim pravima u Hrvatskom narodnom kazalištu napadnut je ministar zdravstva zbog prekomjerna trošenja na medicinsku brigu o generalu!
Tužitelji iz Haaga, i još neki drugi sudionici međunarodne politike, opet su se javljali optužbama, krivicama i ucjenama Hrvatske. Bijeda tih optužbi je toliko teška, da je potrebno mnogo napora da se na njih ostane suzdržan i promišljeno odlučuje. Dio je povijesne obveze iz stvaranja hrvatske države (a i prije) da se obradi i prikaže sve te ocjene, pritiske i ucjene.

U tom trenutku hrvatski premijer je pokazao hrabrost da jasno kaže kako međunarodni sud nema razrađene propise za takve slučajeve i da preuzme osobnu odgovornost, dajući do daljnjega prednost pravu pacijenta. Za takvu je odluku bio izvrgnut napadima i zamjerio se moćnim ljudima, a sam nije dobio ništa – osim vlastitog dostojanstva i priznanja ljudi kao koji misle kao ja, i koji su u takvim situacijama spremni reći hvala bez obzira na ma kakve druge političke razlike.

Redoviti je sud imenovao nezavisnu skupinu liječnika da ispita opravdanost odluke i rada doktora Bergovca i suradnika. Oni su podržali njegov rad, a Sud je prihvatio njihovu ocjenu. Tužiteljstvo suda u Haagu još je pokušavalo osporiti sada već potvrđene medicinske i sudske nalaze, ali je na kraju i ono moralo prihvatiti stavove hrvatskih liječnika i suda.

General je postao samo pacijent, otišao je na liječenje u Novu bolnicu, za Uskrs došao kući, a brzo potom ponovno, zadnji put, ostao i umro.

Hvala generalu Bobetku za pobjedu protiv fašizma, u obrani Hrvatske, i napokon u njegovoj posljednjoj bitci, u zaštiti prava pacijenta.

Autor je liječnik, istraživač i nastavnik javnog zdravstva, član je Bioetičkog savjeta Hrvatske i Nacionalnoga vijeća za zdravstvo, pomoćnik ravnatelja HZZO-a.
 



Zahvaljujem dr. Slobodanu Langu na dopuštenju za objavljivanjem ovog priloga.
D. Žubrinić


Slobodan Lang

Croatia - Overview of History, Culture, and Science