Tomo Višković, grob na otoku Jan Mayen na Arktiku

g. Miljenko Smokvina, Rijeka, 2021.



Tomo Višković-Šarle rođen je u selu Vlakova pored Labina u Istri 1860. g., a preminuo na Arcticu na otoku Jan Mayen 1882. g.

  • Postoje još i druge inačice njegova imena: Tone, Tomaž, Thomas, Tommaso, …
  • Njegovo prezime se pisalo i kao Viskovich, Wiskovich.
  • Varijante obiteljskog nadimka su Šturlo, Šarle, Šurle, Sturla…

Tomo Višković je bio član posade broda „Pola“, koji je 1882. godine dovezao na otok Jan Mayen članove Austro-ugarske arktičke ekspedicije, koja je na otoku u sklopu Prve polarne godine trebala obavljati znanstvena opažanja. Na brodu je bilo 70 članova posade, među njima i mornar/nadzornik Tomo Višković, koji je u 2 sata ujutro 15. srpnja 1882. preminuo na brodu od posljedica plućne tuberkuloze. Isti dan je pokopan u Wilczekovoj dolini, u blizini mjesta gdje se gradilo naselje za 14 učesnika ekspedicije Prve polarne godine.


Grob Tome Viškovića na arktičkom otoku Jan Mayen.
Snimila Susan Barr 2016. g.

Zemljovid otoka Jan Mayen. Ispod Station, a iznad Wilczek, ucrtan je križić,
točno na mjestu Viškovićeva groba.

Pokopan je isti dan kada je umro. Grob su mu iskopali članovi posade broda:

Kopanje groba je išlo vrlo sporo, zemlja je bila kamenita i smrznuta“, “temperatura zraka je bila oko nule, oznojena odijela onih koji su kopali grob su se isto smrzla...“.

Ceremonija pogreba bila je vrlo kratka, nije bilo vremena za uobičajeni ispraćaj preminulog, cijela posada broda i svi članovi ekspedicije su bili vrlo zaposleni iskrcavanje opreme, hrane i ugljena s broda na kopno, ukupno 200 tona zaliha za godinu dana njihova boravka na otoku. Članovi ekspedicije su kasnije, kada je sagrađen logor i bilo više vremena da se posvete grobu Viškovića, uz grob zasadili ukrasnu biljku, Medvjeđu šapu (Heracleum sibiricum). Biljku su donijeli iz Troms°a u Norveškoj, tamo je lijepo rasla, ali njeno presađivanje na Jan Mayen je bilo bezuspješno.


Snimak Viškovićeva groba iz 1883. g.

Članovi posade broda su na grob postavili drveni križ, visok 2,5 metara, učinjen od naplavljenog drva kojeg je bilo u izobilju na obali otoka. Na križ je postavljena bakrena ovalna  pločica s imenom preminulog. Taj se križ utjecajem vremena srušio, oko 1930. godine. Godine 1983. norveška posada na otoku je postavila novi križ. Stari križ je ostavljen da leži u blizini groba, a tamo je još i danas (2021. g.). Na mjedenoj pločici postavljenoj 1988. na novom križu piše:

Vormaister Thomas Viskovich-Sturla Matrose ÷sterreichishen Schiffes Pola. Geboren 1860 in Albona. Gestorben 15-7-1882 in Jan Mayen“. („Nadzornik Thomas Viskovich-Sturla mornar austrijskog broda „Pola“. Rođen u Labinu 1860. Sahranjen 15-7-1882. na Jan Mayenu“). 

Križ postavljen 1983. je isto istrulio, pa je 2015. ponovo postavljen novi križ.

Na otoku Jan Mayen postoje još i danas nekoliko drugih sačuvanih i obilježenih  grobova, preminulih kitolovaca, pomoraca i drugih istraživača Arktika. Njihove grobove obično obilaze učesnici turističkih putovanja koji na otok Jan Mayen u zadnje vrijeme dolaze modernim krstašima. Grobove održavaju članovi stalne cjelogodišnje norveške osmatračke / meteorološke postaje na otoku. Svi grobovi i njihova obilježja se čuvaju kao značajni tragovi baštine arktičkih poduhvata.

Grob Tome Viškovića na Jan Meyena smatra se najsjevernijim grobom jednog Hrvata/Istrana, pa su o tom vječnom prebivalištu Viškovića u XIX. stoljeću pisale hrvatski časopisi Vienac i Naša Sloga, te kasnije niz drugih, koje prenose isti tekst.

Izvori

  • Emil Edlen von Wohlgemuth; Voreberich Ostereichischen Polarexpedition nach Jan Mayen, Wien 1886, str. 36., 
  • Adolf Bˇbrik von Boldva: Aufnahme und Beschreibung der Insel Jan Meyen,  Wien, 1886. priložena zemljopisna karta 1:25.000.
  • August Gratzl: Der Besuch der Insel Jan Meyen und Sptzbergen im Sommer des Jahres 1892, Wien 1894, str. 300.
  • Najsjeverniji poznati hrvatski grob, Anonimno, Listak, Svaštice, Vienac, XXVII, 1895. str. 159-160.
  • Najsjeverniji poznati hrvatski grob, potpis, Vienac 1895, Naša Sloga; Trst 14. marta 1895.
  • Susan Barr; Kulturminner pa Jan Mayen/Historical remains on Jan Mayen, Norsk Polarinstitutt, Oslo 1985, str. 15-18, 65-66.
  • Pietro Spirito: Esploratori Triestini ritrovano la stazione polare Austriaca del 1882, Il Piccolo, 6. VIII. 2009
  • Tomaso Millevoi: Tommaso Sturla, Un Albonese alla base polare Arctica,  Liburnia, vol LXXI, Roma 2010, str. 53-55.
  • Susan Barr: Raport ved, Jan Mayen kulturminner 1980-2016, Riksantikvaren (The National Heritage Board), Oslo 2017, str. 15-17.



Prilog mi je poslao prof. dr. Alfredo Višković, kojemu srdačno zahvaljujem. DŽ.
Pogledajte odgovarajući prilog g. Miljenka Smokvine za Istrapediju.




Arctic expedition and Croatians

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u gradu Rijeci niti ne spominje Arktičku ekspediciju. Kako je to moguće?

Croatian mariners in the New World; Croatian Guilds and Collegiums