VELIKI ILI SVETI TJEDAN NA VISU"Velo šetemona ili Sveto šetemona" CVJETNA NEDJELJA
MUKA
Korizma
traje pet
tjedana. Peti tjedan od nedjelje Cvjetnice do Uskrsa zove se Veliki ili
Sveti
tjedan. Na Cvjetnicu obred počinje blagoslovom palama i maslina. Palme su posebno upletene. U svečanome ophodu izlazi se iz crkve i ponovno vraća, prisjećajući se Kristovoga slavnoga ulaska u Jeruzalem. Evanđelje na misi Cvjetnice je ustvari svečano i u pučkom napjevu pjevana Muka gospodina našega Isusa Krista. Molitva vjernika je također pjevana „Bože daj mir jedinstvo“. Misa završava izlaganjem svetootajstva na četrdesetsatno klanjanje „Kvarantaore“. U nedjelju, ponedjeljak i utorak u večernjim satima odvija se zajednički sat klanjanja pred Presvetim. Zbor i puk pjevaju Psalam 50. Smiluj mi se „Misserere“ . Djelo je nepooznatoga autora i za nas je to „Viški Misserere“. U srijedu na podne sv. Misom i procesijom završava „Kvarantaore“. Veliki četvrtak – misa Večere gospodnje. Dok se pjeva slava Bogu na visini zvona „slave“ i onda utihnu. Kod prenosa Presvetoga u Božji grob, zbor pjeva „O jezici“, a nakon toga pjeva se pjesma „Križu virni među svima, stablo samo plemenito“. Veliki petak – liturgija riječi. Pjeva se „Muka“. Središnji i potresan trenutak je otkrivenje križa. Obred Velikoga petka obogaćen je procesijom sa Presvetim ulicama grada. Zbor pjeva Psalam 50. Smiluj mi se jezikom starim više od tri stoljeća. Nakon proceseije, u crkvi se događa poklon Presvetome uz pjevanje Psalma „Slavite Gospodina“. Velika subota U predvečerje po svim viškim crkvama balgoslivljaju uskrsno jelo (pogače uskarsne, kosice, garitule). Uskrsno bdijenje počimlje u 21 sat. Kada se zapjeva Slava Bogu na visini, zvona ponovno slave, a Presveto se prenese iz Božjega groba u svetohranište. Uskrs je prva nedjelja kršćanstva. Svečano slave zvona, još svečanije bruje orgulje. Župski zbor se trudi za Uskrs otpjevati najzahtjevnije skladbe. Prof. Šimun Marasović Darvenjoci i gvozdenjociReći za jednoga crkvenoga pjevača da je Darvenjok ili da pripada Darvenoj skvodri, značilo je slijedeće: taj pjevač je pjevao u zboru, u koru kod oltara, koji je nastupao bez pratnje orgulja. Danas bismo ga mogli nazvati a'capella. "Scoula cantorum" – zbor je vukao korijene iz prvih stoljeća crkve kada je crkvenome zboru dano mjesto i važna uloga u liturgiji crkve. Pjevači nisu imali, niti su smjeli imati bilo kakva glazbena pomagala. Krasio ih je apsolutan sluh. A presudno je bilo što su već kao djeca slušali pučko pjevanje. Slušanjem su naučili i tako mogli to blago pjevanjem prenijeti na slijedeće pokoljenje. Išlo je tako iz stoljeća u stoljeće. "Gvozdenjoci" ili "Gvozdeno skvodra" bili su pjevači koji su pjevali uz pratnju orgulja u crkvi. Pojavljivali su se samo o velikim blagdanima da svojim izuzetnim i skladnim pjevanjem uveličaju blagdansko slavlje. Za istaknuti je, po meni, osnovnu razliku ovih dvaju zborova. Dok su prvi spomenuti pjevali po sluhu, bez nota, ovi drugi su pjevali samo po notama, dakle uglazbljene stvari, koje se uvijek mogu obnoviti. One prve traju samo dok su živi ljudi koji ih znaju. Mi se sada više ne možemo dičiti da imamo dva zbora. Imamo samo jedan mješoviti zbor koji je, Bogu hvala, izdržao "žegu dana", a i za pohvalu, na sebe uzeo teret obaju zborova. Pa tako, kada je potrebno, a naročito kroz Veliki tjedan, ti vrijedni ljudi kao da za trenutak oblače ruho prošlosti i ponovno ožive melodije koje nigdje nisu zapisane doli u uhu i srcu onih koji vole svoj grad, svoju župu i svoje vjerske iskone. Uz ovaj glazbeni dio dodajem svakako zanimljivo mišljenje koje u popis za crkvenu glazbu Sveta Cecilija, 1911., iznosi Vinko Žganec bogoslov o hrvatskoj pučkoj crkvenoj pjesmi. Autor je mišljenja da crkvena pučka pjesma datira iz prvih kršćanskih vremena. Tako misli sukladno suvremenim istražiteljima, da je kršćanstvo sadržaj koji se inkulturira u postojeće forme. Vinko Žganec misli da su prve pučke pjesme mlade religije bili upravo židovski psalmi. Psalmi se inače pjevaju. Idemo morak dalje. Crkva se širi u helenističkome svijetu. Žganec misli da mlada crkva u helenističkome svijetu nije uzela židovske psalme za svoju liturgijsku pjesmu nego vlastite narodne melodije iz kojih se je kasnije razvio koral. Budući da je čitava južna Hrvatska bila još prije Krista pod kulturnim utjecajem Grka, a isto tako vjerujem, rano kristijanizirana, lako je povjerovati u slijed i kontinuitet pučkoga pjevanja u Dalmaciji, pa i u Visu koji se ističe specifičnim melodijama. Te melodije u osnovi nisu drukčije od melodija u ostalim župama. Razlika je uglavnom u fijoretima (muzički ukrasi). Autor stiče dužnu pažnju njegovanju pučkih napjeva u litrugiji. Prof. Šimun Marasović Zahvaljujem prof. Šimunu Marasoviću i prof. Marici Fučkar Marasović na poslanim prilozima. Video zapise je postavio Mladen Žubrinić, a web stranicu složio Darko Žubrinić. Šimun Marasović: Grad Vis od početaka do danas Vis - Lissa - Issa Hrvatsko glagoljaško pjevanje Croatian music Croatia - Overview of History, Culture and Science |