UVOD

 

Malo je onih koji se ne slažu s tvrdnjom da je izum tiska jedan od najvećih i najvažnijih čovjekovih otkrića. Gutenbergov izum upravo je zbog toga u vrlo kratkome vremenu osvojio svijet i pružio zasluženi odmor umornim rukama marljivih pisara. Teško je reći jesmo li ponešto izgubili u trenu kada su pisari napustili svoje pisarnice i prestali rukom ukrašavati rukopisne knjige od kojih su do tada stvarali unikatna umjetnička djela. Neosporno je međutim to da je rastuća potreba za knjigama i dugo prije pojave tiska zahtijevala što brži način njihova pisanja i umnažanja.

U svim zemljama u kojima su intelektualni krugovi bili dovoljno široka duha i u kojima je bila izražena želja za širenjem kulture na što veći krug ljudi, taj veliki izum bio je prepoznat i prihvaćen s oduševljenjem. Širinom duha i kulturom mogli su se pohvaliti i intelektualni krugovi hrvatskih glagoljaša. Osim toga, najnovija istraživanja nam pokazuju to da su krugovi hrvatskih glagoljaša u 15. stoljeću bili i materijalno u stanju financirati jedan tako skup pothvat kao što je tiskanje knjiga u vrijeme kada je tiskarski stroj rijetkost u većem dijelu Europe. U svakome slučaju, s ponosom možemo istaknuti da su upravo hrvatski glagoljaši uveli naš narod u europsku tiskarsku obitelj vrlo kratko nakon tiskanja Gutenbergove Biblije. Naš Prvotisak se, osim toga, može pohvaliti ljepotom koja ga svrstava među najljepše europske inkunabule.

Mnogobrojna pitanja koja se tiču hrvatskih inkunabula, mjesta i točna datuma njihova tiskanja i sl., a na koja stručnjaci još uvijek ne mogu sa sigurnošću odgovoriti, ne mogu umanjiti vrijednost naših prvih tiskanih knjiga. Naprotiv, izazivajući mnogobrojne polemike, ta pitanja čak zavode svojom tajnovitošću sve širi krug proučavateljâ hrvatske pismenosti. A na kraju svih istraživanja uvijek ostaje neosporna činjenica da hrvatski glagoljaši nisu ni u čemu zaostajali za svojim suvremenicima u drugim europskim zemljama.

I prosječnomu poznavatelju hrvatske pismenosti dovoljan je samo jedan posjet gradu Senju, pogled na senjsku katedralu i spomenik Blažu Baromiću, te jedan razgovor s bilo kojim Senjaninom ponosnim na prvu poznatu hrvatsku tiskaru, pa da mu doživljaj veličine kulture toga grada i njegov glagoljaški tiskarski duh vječno ostane u srcu. Upravo posjet Senju nagnao me na pisanje rada o tome gradu i toj tiskari. Upoznavši se putem literature sa senjskom glagoljičkom kulturom koja na tom području ima dubok korijen, nisam mogla ne osjetiti zanos koji su sigurno osjetili i Blaž Baromić i njegovi suradnici kada su u rukama držali prvo djelo tiskano u njihovoj tiskari.

Posjetivši Senj i razgovarajući sa zaposlenicima Gradskoga muzeja i Sakralne baštine, osjetila sam u njihovim riječima, pokretima, gestama, u pažnji s kojom su dodirivali knjige i neizmjernoj želji da svoju baštinu predstave svakomu što vrjednijom, bogatijom, znamenitijom, ponos na svoju kulturnu baštinu i ogromnu ljubav prema glagoljici. Svesrdno su mi pomagali u potrazi za materijalom za ovaj rad i svoj ponos prenijeli su i na mene. Upravo to me nagnalo da se pri pisanju potrudim prikazati ne tek puke činjenice, već i taj pokretački duh koji je glagoljaše doveo do prve tiskare i koji je u ponosnim Senjanima još uvijek živ, koji im ne dozvoljava da zanemare svoju kulturnu baštinu.

Ovim radom pokušat ću prikazati rad senjske glagoljske tiskare u njezinoj prvoj fazi, dakle, u fazi tiskanja inkunabulâ. Rad tiskare godine 1507. i 1508. jednako je važan, jednako kao što su knjige tiskane u toj fazi jednako vrijedne. Ipak, željela bih reći nešto više općenito o inkunabulama i o pripravama hrvatskih glagoljaša za osnivanje tiskare jer su inkunabule knjige na koje bismo mi, Hrvati, trebali biti iznimno ponosni. Izdavati knjige u 15. stoljeću, u vrijeme kada je ratna opasnost neprestano lebdila iznad glavâ i kada je zbog pljačkâ i paleža novca uvijek bilo premalo, može samo narod kojemu je kultura važnija od materijalnih dobara. Upravo zato na te knjige moramo biti neizmjerno ponosni.

Da bih istaknula vrijednost senjskih, i uopće hrvatskih, inkunabula, pokušat ću pružiti kratak uvid u domete slavenske inkunabulistike. Usporedba s radovima naših susjeda može nam pomoći u tome da se uvjerimo u to kako smo u kulturnome smislu i tada bili ispred naroda u čiju grupaciju pripadamo u zemljopisnom, a djelomično i u jezičnom smislu.

Nadam se da ću uspjeti u svojoj nakani da što uspješnije prikažem veličinu Blaža Baromića i njegovih suradnika u glagoljskoj tiskari, te da obrazložim dokaze o tome koliko su ta tiskara, njezini osnivači i inkunabule koje su ondje bile tiskane važne za hrvatski narod.



Senjske inkunabule i senjska tiskara