Hrvoje Petrić: Prilozi za biografiju Ivana Pernara (1889.-1967.) [
PDF],
Zbornik Janković, br. 2, 2017, str.
167-216.
lipnja 1928.
Suvremeni novinarski izvještaji
P.P.H str. 339 – 346
Josip Horvat
…
str. 342
Naš parlamentarni izvjestitelj u Beogradu, koji je sinoć
doletio aeroplanom, bio je prisutan zločinu izvrsenom sa strane
radikalskog zastupnika Puniše Račića nad hrvatskim zastupnicima i ovako
opisuje taj krvavi dogadjaj:
Atmosfera odmah u početku današnje sjednice bila je neobično
burna.
Sjednica je počela negdje oko 10 s. i odmah se primjetila velika
nervoza ne samo na licima narodnih poslanika nego i predsjednika
Skupštine i ministara, koji su bili prisutni.
Poslije govora g. Pribičevića nastala je velika graja i lupa. Čuju se
izrazi iz grupe vladinih poslanika: Opozicija spriječava rad.
Opozicioni poslanici revoltirani viču: Nije istina. Vlada
spriječava rad.
Dolazi do užasne lupe i nereda, te predsjednik prekida
sjednicu. Poslije prekida dobiva riječ Puniša Račić na lično
objašnjenje.
Nakon već opisanog incidenta, koji se dogodio za vrijeme
govora
Puniše Račića, u trenutku kada je Račić iz klupe na desnici došao na
govornicu, mašio se rukom za džep gdje mu je stajao revolver i okrenuo
se predsjedniku dr-u Periću izjavivši mu: "Ako me vi ne zaštitite, sam
ću se zaštititi."
Nastaje velika graja, a Puniša Račić, koji tvrdi, da ga je
Pernar uvrijedio viče: "Tko stane izmedju mene i Pernara ubit ću
ga!" Utom momentu on je zbilja potegao revolver. Ministar
Vujičić, koji sjedi iza njega u ministarskoj klupi hvata ga za ruku u
nakani, da mu spriječi da puca. U istom momentu priskoči i Obradović,
ali Račić fizički silno jak čovjek odgurne ruku Obradovića i strahoviti
pucanj iz parabeluma odjeknuo je u dvorani. Prvi hitac pogodio je
Pernara i to jedan centimetar iznad srca. Pernar se u tom momentu
srušio na klupu, poslanik Grandja skače da zastiti Stjepana Radića,
Basariček preko stenografskog stola juri prema Radiću. Račić se
munjevitom brzinom okreće i sa jednim metkom pogadja Basaričeka u
slabine. Hitac je izasao na lijevu lopaticu. Basariček takodjer odmah
pada. Puniša Račić puca dalje sa stoičkom mirnoćom i pogadja poslanika
Grandju u ruku, koji je svojim tijelom štitio Stjepana Radića. Čim je
Grandja pao, Radić je ostao nezaštićen u klupi, te Račić ispaljuje na
njega hitac, koji ga pogadja u trbuh. Kad je to vidio Pavle Radić skače
prema Puniši Račiću. Račić dobacuje nesto Pavlu Radiću, izgledalo je,
kao da mu kaže:
-Tebe sam tražio! Te sa petim
metkom pogadja smrtonosno Pavla
Radića i to jedan centimetar ispod srca. Pavle je odmah pao na zemlju.
Nakon toga potrčalo je nekoliko liječnika poslanika i
priskočilo u pomoć ranjenima. Stjepan Radić išao je neko vrijeme do
hodnika sam, tu je posrnuo i srušio se, te su ga njegovi poslanici
prvim autom prevezli u bolnicu. Ministri koji su bili u klupama, od
kojih su neki sagnuli glave pod klupe kao i veći dio poslanika ostali
su
zapanjeni, tako da je Puniša Račić nakon krvavog djela s revolverom u
ruci isao iz Skupštine kroz ministarsku sobu. U skupštinskoj dvorani
ostali su ležati Pavle Radić i Basariček, dok su ranjenici izneseni
napolje. Grandja kojeg je rana jako bolila lagano je stenjao.
Basariček je ležao izmedju stenografskog stola i prvih
poslaničkih klupa. Odmah kraj njega ležao je Pavle Radić, prema malom
izlazu koji dijeli ljevicu od desnice. Njega su poslanici SDK iznijeli
u kola za spašavanje, a posljednji je iznesen Basariček, kod kojega je
liječnik, koji je došao odmah iz bolnice mogao da konstatira samo smrt.
Pavle Radić je ležao u dubokoj nesvjestici, te je iznesen u ambulantna
kola i odvezen u bolnicu gdje je u 12 sati i 10 minuta izdahnuo.
Stjepan Radić je odmah cim je u bolnicu prenesem operiran, te
kako liječnici izjavljuju njegovo stanje nije teško i crijeva mu nisu
povrijedjena. Jedino je opasnost obzirom na njegove godine da će
ovakovu jednu tešku povredu dosta teško preboljeti.
Svetozar Pribičević je sjedio kraj Radića i svaki čas čekao je
šta će
se i s njim dogoditi, jer se je vidjelo da je Račić htio i njega
ubiti. Čitav dogadjaj trajao je najviše jednu minutu, jer su hitci
slijedili u razmaku od nekoliko sekunda.
Sav blijed Pribičević je u pratnji nekoliko poslanika otišao
u sanatorij gdje je ležao Radić.
Na sve poslanike SDK tako je strahovito djelovala ova užasna
drama, da su izgledali kao da su izgubili dar govora. Brzim koracima
udaljivali su se iz Skupštine.
Na sjednici ministarskog savjeta, koja je odmah bila održana,
bio je prisutan i načelnik grada Beograda g. Lazarević.
U Beogradu čim se raširila ova vijest, ljudi su znatiželjno
promatrali sta se to dogodilo, jer u prvom momentu nisu mogli shvatiti.
Medjutim kasnije se po Beogradu počelo govoriti, da će sigurno biti
diktatura, generalska vlada, jer ovaj parlamenat pod ovim uvjetima
dalje neće moći da radi.
Žandari su odmah ispraznili Skupštinu, te su u njoj ostali
samo novinari, no poslije doslo je naredjenje, da se novinari koji su u
Skupštini ne mogu udaljivati, dok nije izvršen uvidjaj. Nakon toga
izdana je naredba, da ni jedan novinar do daljnje naredbe ne smije sa
interurban govoriti, kao ni depeše ni šifrirane ni obične slati. Jedino
se moglo govoriti i to službeno iz predsjedništva vlade.
Dr. Basariček je iznasen iz Skupštine u ambulantna kola gol,
vidjelo se da nema u licu ni jedne kapi krvi, sav je bio zakrvavljen,
jer su mu obadvije rane silno krvarile. Prilikon njegova iznašanja čuli
su se glasovi od ljudi, koji su okolo bili u kuolarima: "Kao
političar i novinar, on je bio pošten čovjek, šteta što je
nastradao".
Dr. Basaričeku se više nije moglo pomoći. On je u posljednjim
trzajima sav okružen lokvama krvi i izlomljen smrtnim grčevima, već
izdisao. Njemu su liječnici stavili zavoje na rane i odmah je izdahnuo.
U Skupštinu su odmah došla ambulantna kola, koja su prenosila ranjenika
u kirurško odjeljenje. Bolničari su bili veoma pažljivi prilikom
prenosa ranjenika. Pavle Radić kad su ga nosili, otvorio je oči i
slabim samrtničkim glasom rekao: - "Lakše me nosite!"
Kola su odmah odjurila općoj državnoj bolnici. U tom su stigla u
Skupštinu i druga kola, pa su tako svi ranjenici bili ubrzo prevezeni u
bolnicu. Pavle Radić je putem izdahnuo.
Popodne su bili pripušteni u Skupštinu samo novinari i
narodni
poslanici. U trenutku kad je već sve u Skupstini bilo mirno, na kapiji
Narodne Skupstine pojavila su se crna bolnička mrtvačka kola s bijelim
krstom, jer je netko bio javio, da u skupštini ima jos mrtvih.
Beograd, 21. lipnja. Jučer je održana sjednica vlade, na kojoj
se
raspravljalo o zločinu, koji je izvršen na hrvatskim narodnim
zastupnicima u Narodnoj skupštini sa strane radikalskog zastupnika
Puniše Račića. Što se na sjednici govorilo i što je zaključeno, nije
poznato. Poslije sjednice izjavljen je iz kabineta vlade ovaj službeni
komunikej:
"Iza nezapamćenog dogadjaja u
Narodnoj Skupštini sazvana je
sjednica ministrskog vijeća i pošto je sa dubokim žaljenjem i osudom
primljen izvještaj o strahovitom zločinu poslanika Puniše Račića, vlada
je odlucila da se istraga preda sudu. Jednovremeno je odlučeno da se
sahrana kako ranama podleglih poslanika Basaričeka i Pavla Radića, tako
i liječenje narodnih poslanika Stjepana Radića, Pernara, Grandje i
Jelašića vrši o državnom trošku, a Narodnoj Skupštini predložit će
izdržavanje porodica poslanika, koji su poginuli na dužnosti.
Vlada je apelom listovima i
raspisom vlastima u zemlji, preporučila da
nastoje da se dogadjaji zlonamjerno ne izvrću i eksploatiraju i jednome
ličnome zločinu ne daju razmjere i tumačenja na štetu spokojstva i
ugleda zemlje.
U ime vlade predsjednik je izrazio
žaljenje porodicama i predsjedništvu
kluba seljačke stranke. Iz sjednice lično je odmah otišao u bolnicu
ministar narodnog zdravlja da obidje ranjene."
Vlada u svom komunikeju spominje i narodnog zastupnika g.
Jelašića. Medjutim on nije ranjen. Prema tome radi se o zabuni.
Sinoc u pola 7 ponovno je održana sjednica vlade. Na ovoj se
sjednici u glavnom raspravljalo o odjeku, koji je imao u hrvatskim
zemljama zločin izvršen u Narodnoj Skupštini. Ne zna se, što je vlada
na ovoj sjednici zaključila. Svakako poslije sjednica minister
prosvjete Grol, na pitanje novinara, što je s ostavkom vlade, odgovorio
je:
- Drugo su svi dogadjaji, a drugo
je vlada. Da je Davidović trazio da
demokratski ministri podnesu ostavku, to bi oni bili učinili. Ako
prilike budu zahtjevale da dodje do promjene vlade, onda će i doći.
Dr. Andrić, ministar agrarne reforme, na pitanje novinara, da
li je vlada donijela odluku, da podnese ostavku, odgovorio je: "Nije
brate". On je dalje istakao, da se na sjednici
vlade raspravljalo o odjeku zločina u hrvatskim zemljama te je rekao,
da je ministarstvo unutrašnjih poslova dobilo izvjestaj, da je u zemlji
svagdje uglavnom mirno, osim u Zagrebu, gdje da su bile već
demonstracije.
Dr. Korošec je nakon sjednice izjavio, da nema ništa novog i
trazio je od novinara, da pišu što pomirljivije i sa što više takta.
Medjutim se saznaje, da je vlada u glavnom o tome
raspravljala, koje da se mjere poduzmu, da se u prečanskim krajevima
očuva red i mir. Tako je zaključeno, da se u Zagrebu prilkon sprovoda
hrvatskih zastupnika, poduzmu sve potrebne mjere, da ne bi došlo do
nereda.
G. Vukičević, koji je posljednji izašao sa sjednice vlade,
takodjer je izjavio, da nema ništa nova.
Beograd 21. Lipnja. Jučer na večer klub SD koalicije, odrzao
je sjednicu, sa koje je kasnije objavljen ovaj komunikej:
"Narodni poslanici dr. Sekula
Drljevic, Većeslav Vilder
i Stuparić posli su po nalogu ministru unutrasnjih dela dru Korošecu da
traže da novinama dopusti točno prikazivanje danasnjih dogadjaja u
Narodnoj Skupštini. Poslije posjeta kod dra Korošeca, narodni poslanik
Drljević izvjestio je o tome sljedeće:
Na vrhu stepenica sreli smo se sa
ministrom unutrašnjih dela
drom Korošecom i saopćili mu da dolazimo u ime kluba. Da bi nas mogao
primiti mi smo otišli u njegov kabinet. Tek sto smo počeli razgovarati,
pojavio se iz sobe šefa kabineta narodni zastupnik Bojović. On je
rekao:
- Gospodine ministre, ovdje je moj
bratić Puniša Račić, kome se desila ova nesreća, pa vas molim da ga
primite.
Dr. Korošec pogleda u nas, pa je
odgovorio: - Izvinite gospodine, ja ga ne mogu primiti.
- Ali molim vas ministre, -
odgovorio je Bojović, - on je narodni poslanik. Došao je da se preda.
Ministar je odgovorio: - Ja
nijesam izvršni organ, ne mogu ga primiti. Neka se preda žandaru koji
je tu.
Korošec je na to pogledao nas
trojicu, da vidi po nama što
mislimo. Mi smo ga promatrali. On je zaključio po našim pogledima, da
je strašno ono što Bojović tvrdi. Opet je rekao neka se preda
žandarima. Na to je ušao sef kabineta, a dr. Korošec mu je rekao: -
Nadjite dva žandara i neka Punišu Račića vode u upravu grada Beograda.
Šef kabineta otisao je da izvrši
taj nalog. Mi smo bili u
razgovoru, kad se šef kabineta povratio. Dr. Korošec ga je zapitao:
- Jeste li izvršili?
On je odgovorio: - Jeste.
Dva žandara odveli su Račića u
upravu grada. Sa Račićem kad je
otišao iz ministarstva unutrašnjih djela, otišao je i Bojović. Medjutim
Račić je otisao u upravu grada, smijući se i pušeći cigaretu".
Beograd, 21. Lipnja. U tri četvrt na 8, stražarno je sa
automobilom iz ministarstva unutrašnjih poslova doveden u upravu grada
Puniša Račić. On je bio u pratnji radikalskog zastupnika Bojovića. U
upravi grada primio ga je upravnik Lazarević. Na poziv upravnika dao je
revolver, s kojim je izvršio zločin, a koji je držao u zadnjem džepu
hlača. Pri tome je rekao:
"Ovaj revolver nosim još od godine
1913., kad sam na Bregalnici ubio jednog bugarskog časnika i dva
bugarska vojnika, i time spasio sebi život. Smatram da mi je zato ovaj
revolver sretan." Zatim je bio preslušan kamo se krio poslije
atentata, ali nije htio reći. Izjavio je samo, da se sakrio zato, da
uputi neka pisma svojoj porodici, prijateljima i biračima, te da uredi
neke svoje lične stvari.
Poslije kratkog ispita predveden je u novi zatvor, gdje mu je
odredjena posebna samica, na prvom katu. ...