Prof. Zlatko PLENKOVIĆ


RAZVOJ I BUDUĆNOST INDUSTRIJE ELEKTROENERGETSKIH POSTROJENJA U HRVATSKOJ

Što je potaklo razvoj Končara?

Priie 80 godina, 24. siječnja I921., dva inženjera osnovala su poduzeće ELEKTRA [u Zagrebu] koje ie preuzelo zastupanje poduzeća SIEMENS. Nekoliko mjeseci nakon toga predložilo je poduzeće SIEMENS da ono uđe sa svojim kapitalom u poduzeće ELEKTRA i da se ELEKTRA reorganizira u jugoslavenski SIEMENS AG. Poduzece je registrirano 2. srpnja 1921. godine. Na Trešnjevci je kupljeno zemljjšte od 6.000 m2 i izgrađena radionica u kojoj je radilo 40 radnika na popravcima SIEMENSOVIH kucanskih aparata i elektromotora.

Godine 1926. Visoka tehnička škol a u Zagrebu reogranizirana je u fakultet. Prvi inženjer ektrotehnike Juraj Škreb diplomirao je 1928. godine i zaposlio se u SIEMENSU, Zagreb. Time je počela veoma važna veza između Elektrotehničkog fakulteta i današnjeg Končara.

U Jugoslaviji je 1930. godine donesen zakon po kojem su domaći proizvođaiči mogl i biti 10-15% skuplji od inozemnog proizvođača. Uvedene su povoljne carine, pa je za elektromotore carina iznosila 200 zlatnih djnara za 100 kg, a za dijelove motora samo 32 zlatna d'inara. Ti propisi potakli su SIEMENS da organizira u svom pogonu namatanje i montažu motora, polužnih sklopki, rastavljača i potpornih izolatora. Ubrzo se je pokazalo da proizvodnja može bjtj još jeftinija ako se dijelovi motora izrade u Zagrebu, te se je ovdje već 1939. godine proizvodilo 80% dijelova. Bio je to važan trenutak u budućoj razvojnoj orijentaciji.

Godine L927. zaposlio se u SIEMENSU dipl. ing. Anton Dolenc, koji je 1932. imenovan upraviteljem pogona na Trešnjevci i godinama bio "spiritus movens" ukupnog razvoja. Tako je on, da poboljša konkurentnost zagrebačkih motora, došao na ideju da statore namota lakom izoliranom žicom umjesto pamukom, kako je to do tada bilo uobičajeno u svijetu. Uz tanju izolaciju lakom mogao se povećati promjer bakra, i tako povećati snaga motora. Ti motori ispitani su u Beču, i za tamošnje stručnjake bilo je "pravo čudo" da ti motori, dobro impregnirani, mogu raditi i satima pod vodom. Ti motori nosili su iste tipske oznake kao i oni proizvedeni u SIEMENS Beč, ali su uz broj motora imali oznaku Z (Zagreb).

Dipl. jng. Dolenc imenovan je i939. god'ine za honorarnog nastavnika na lektrotehnjčkom fakultetu, a i946. postao je redovni profesor.

Nakon rata 1945. godine vlada Hrvatske osnovala je poduzeće ELIH (Elektroindustrija Hrvatske). U sklop ELIH-a ušla je tvornica SIEMENS, koja je promiieniIa ime u "Pogon Rade Končar", te elektrotehnička poduzeća: AEG, Elka, Noris, Kontakt i Croatia.

U ELIH-u se je odmah zapodelo s projektiranjem novjh proizvodnih kapaciteta Končara sa ciljem da Končar postane proizvođač elektrana i ostale elektroenergetske opreme. Pretpostavili smo da ce godišnji rast potrošnje električne energije u Jugoslaviji biti l0%. Na temelju toga izračunali smo potrebnu godišnju proizvodnju generatora, transformatora, sklopki itd. Tako je započela izgradnja današnjih postrojenja Končara na Trešnjevci.

Početak vlastitog tehničkog razvoja

Tijekom Drugog svjetskog rata prekinuta ie izgradnia HE Mariborski otok. Projzvodnja generatora za tu elektranu započela je kod SIEMENS-a u Berlinu. Po završetku rata dogovoreno je da te generatore isporučuje Sovjetski savez, ali zbog spora s Inform biroom taj dogovor je propao. Bili smo izolirani s istoka i zapada. Inženjeri Končara, pod vodstvom prof. Dolenca, odlučili su da se taj generator snage 24000 kVA proizvede u Končaru. To je uspješno dovršeno, te je generator pušten u pogon u jesen 1948. godine, što ie za Končar bio golem uspjeh i ohrabrenje da se uspustimo vlastitim snagama u gradnju najvećih generatora, transformatora i ostale elektroenergetske opreme.

Znanja potrebna za ispravno projektiranje i tehnologiju proizvodnje niie bilo lako steći. Dio znanja dobili smo od njemačkih inženjera koji su nakon rata bili u zarobljeništvu i dodijeljeni su na rad u Končar. Uspjeli smo nagovoriti jednog projektanta generatora (ing. Witman) da dođe iz bečkog SIEMENS-a na rad u Zagreb. Jedan inženjer specijalist za automatsku regulaciju napona (ing. Pancakievich) došao je na rad u Končar iz Niemačke, a jedan projektant transformatora (ing. Prodan) iz Italije. Na području razvoja transformatora uspostavljena je i suradnja s prof. Vidmarom iz Ljubljane. Smatrali smo da je pametnije plaćati strane stručnjake da nas pouče samostalno projektirati ektroenergetsku opremu nego kupovati licence.

Končar postaje veliki koncern

Širenjem proizvodnje i organizacijom pojedinih pogona izvan Trešnjevke i Zagreba bilo je potrebno provesti decentralizaciju centralnog konstrukcionog ureda po pojedinim pogonima. Dana 31. ožujka 1961. godine osnovan je Elektrotehnički institut za znanstvenoistraživački rad na razvoju proizvoda, tehnoloških procesa i mjernih metoda s područja elektrotehnike. Time su inženjeri koji su iz konstrukcionog ureda i tehničke kontrole došli na rad u Institut bili oslobođeni dnevne problematike, i mogli su se posvetiti studioznom radu za budućnost.

U Institutu su izgrađeni razni laboratoriji koji su omogućili vlastiti razvoj proizvoda. Pilot proizvodnja elektroničkih i mjernih uređaja postala je organizacija s 200 suradnika, te je I973. jzdvojena iz Instituta i osnovan je Inženjering za projektiranje i proizvodnju industrijske elektronike - INEM.

Posebna skupina inženjera Instituta radi na razvoju magneta za nuklearna istraživanja. Do 1984. godine izvezeno je institutima u Svicarskoj, Njemačkoj, Italiji i Engleskoj 245 raznih magneta i druge opreme ukupne mase 1584 tone.

1970. godine trebali smo proizvesti opremu za HE Đerdap. To je b.io novi izazov za inženjere Končara. Vlastitim znanjem razvijeni su generatori snage 190 MVA. Za proizvoodniu transformatora 400 kV nedostajala su nam uspitivanja na realnim modelima. Raspisan ie međunarodni natječaj za 4 transformatora snage 380 MVA uz uvjet da ponuđač isporuči prvu jedinicu i da proizvodnu dokumentaciju preda domaćem proizvođaču, koji će isporučiti ostale tri jedinice. Posao je dobila ASEA, a mi smo dobili izvanrednu priliku da provjerimo svoje proračune.

Godine 1965. izdvojena je iz Instituta skupina inženjera koji rade na razvoju digitalnog upravljanja s komponentama visokog stupnja integracije i mikroporcesorima. Na temelju tog razvoja isporučeni su mnogu sustavi daljinskog vođenja i dispečiranja u elektrodistribuciji i mnogi sustavi u raznim područjima industrije i u elektranama.

Razvoj niskonaponskih aparata započeo je razvojem grebenastih sklopki, a početak proizvodnje niskonaponskjh prekidača bilježimo 1964. godine po licenciji talijanskog poduzeća SACE. Cjelokupna serija kasnjje je inovirana vlastim riešenijma manijh dimenzija i povećane prekidne moći. Godine l987. prodana ie licenciia za proizvodnju prekidača Indiji, a 1992. za grebenaste sklopke Poljskoj.

1972. godi neuspjeli smo se u suradnji s Jugoslavenskim željeznicama dogovoriti da proizvodnju diodnih lokomotiva organiziramo po licencjji tvrtke ASEA. Zahvaljujući vlastitom razvoju elektronike, rotacionih strojeva, transformatora, te razvoju metoda proračuna mehaničkog naprezanja mehaničkog dijela  lokomotive mogli smo 1981. razviti vlastito rješenje 4-osovinske tiristorske  lokomotive snage 4400 kw za brzine do 160 km/h.

Končar od 1990. do danas

Nakon raspada Jugoslavije i za vrijeme Domovinskog rata došlo je do radikalnog smanjenja tržišta elektroenergetskih postrojenja. Bilo je jasno da na tom smanjenom tržištu Končar ne može opstati sa 20.000 zaposlenih. Počeli su nemilosrdni stečajevi pojedinih Končarevih pogona. Iako sam bio u penziji oko mene se okupilo 10 mojih bivših studenata, i zajedno smo razmišljali što da poduzmemo da se spasi ono što smo godinama razvijali. Dogovorili smo se da ću pokušati uspostaviti kontakt s vladom Hrvatske i da ćemo predložiti da se u stečajeve ide organizirano tako da se odmah osnuje novo poduzeće, u kojem će se zaposliti ključni stručnjaci koji će svojim znanjem nakon ratnih neprilika ponovno moći organizirati povećanu proizvodnju.

Bili smo primljeni kod tadašnjeg predsjednika Vlade i njegovog pomoćnika. Tamo nam je objašnjeno da je Končar "hohštapleraj" i ništa od naših prijedloga nije prihavćeno. Bila je to vlada koja je sve znala i nije joj trebal asuradnja sa stručnjacjma iz proizvodnje.

Kondar ie došao u situaciiu da u 10 godina u Hrvatskoj nije započela izgradnja niti jedne elektrane, da Hrvatske željeznjce ne trebaju lokomotive, da je izvoz Končara u sve kontinente svijeta oko 1985. iznosjo 140 milijuna USD godišenje, da bi od 1991.  iznosio cca polovicu te vrijednosti. Broj zaposlenih smanjio se na 4500. Ipak pokazalo se je da je Končar žilavo poduzeće, jedno od rijetkih velikih poduzeća koje se je održalo u Hrvatskoj.

Srećom ostali su mnogi sposobni inženjeri koji su u međuvremenu osposobili i novu generaciju stručnjaka, i siguran sam da bi oni mogli u kratkom vremenu ponovno podvostručiti sadašnji nivo izvoza, ali oni to ne mogu postići sami. Potrebno ie da vlada Hrvatske shvati da je Hrvatska mala zemlja i da se u njoj gotovo ništa ne isplati proizvoditi ako nismo razvili proizvod koji je konkurentan na svjetskom tržištu. Končar je elektrane prodao diljem svijeta na licitacijama na kojima je pobijedio najveće proizvođače elektroenergteskih postrojenja.

Globalizacija tržišta

Globalizaciiom tržišta stvorena je situacija da se na slobodnom tržištu nalaze s jedne strane bogati, koji raspolažu jeftinim kapitalom i skupom radnom snagom, a na drugoj krajnosti siromašni koji raspolažu samo jeftinom, uglavnom nekvalificiranom radnom snagom.

Što rade u toj situaciji razvijeni, koji su potakli globaliziaciju tržišta i
postavili pravila igre kojima nastoje zaštiti svoj položaj?

  1. Da bi smanjli troškove razvoja i marketinga po pojedinom proizvodu fuzioniraju se u velike koncerne. U Europi su preostala samo dva proizvođača elektroindustrijskih postrojenja - SIEMENS i ABB.0ni su u matičnim zemljama gdje je rad skup zadržali samo razvoj, projektiranje i marketing  elektroenergetskih postrojenja.
  2. Proizvodnju komponentata postrojenja kao što su npr. transformatori , čija se proizvodnja može jeftinjje organizirati u srednjerazvijenim zemljama, organizirali su u svojim pogonima u tim zemljama od kojih kupuju te komponente po cijeni uz koju nema dobiti, a dobjt ostvaruju prilikom prodaje postrojenja. Zato nam se sugerira da razvijemo mala i srednja industrijska poduzeća u kojima bi se proizvodile komponente za finalni proizvod.
  3. Proizvodnju koju se može organiziriati sa pretežno polukvalificiranim radnicima organiziraju u svojim pogonima u nerazvijenim zemljama s time da su prodaju zadržali u svojjm rukama. PHILIps je organizirao npr. proizvodnju svojih brijačih aparata negdje na istoku. Za 80-godjšnjjcu Končara dobio sam majicu na kojoj piše "Hanes Belgium Made in Bangladesh".

Što moramo poduzeti da bi iskoristili svoje potencijale na globaliziranom tržištu?

  1. Mi nećemo moći na svjetskom tržištu konkurjrati s onjm proizvodima čija se proizvodnja može organizirati u nerazvjjenim zemljama. Mi smo u Europi, i naši radnici ne mogu raditi za plaće koje za taj rad dobivaju radnici u Bangladeshu.
  2. Možemo i moramo nastaviti konkurirati razvijenima sa složenim finalnim proizvodima kao što su brodovi, elektrane, proizvodi Plive i drugih velikih izvozno orijentiranih poduzeća. Končar je dokazao dosadašnjim izvozom da to tehnički može realizirati, ali problemi nastaju u kreditiraniu izvoza. Dosadanji način kreditiranja preko HB0R-a i poslovnih banaka nije uspješan, i vlada treba hitno organizirati državnu banku za kreditiranje jzvoznih poslova.
  3. Uspješan razvoj hrvatske privrede ne može se postići oslanjanjem samo na mala i srednja poduzeća u kojjma se u većini slučajeva proizvode komponente za finalnj proizvod. Končar je razvio gotovo sve komponente elektroenergetskih postrojenja i mnoge od njih izvozi mnogim svjetskim koncernima. Zašto ne bi i mi te komponente ugrađivali u elektrane koje smo mi projektirali, i time uz Končar zaposlili mnoge kooperante mašinske i građevinske industrjje. Samo tamo gdje ne možemo organizirati proizvodnju finalnog proizvoda (npr. automobili) trebali bi stimulirati svjetske kompanije da osnuju kod nas proizvodnju dijelova.
  4. Treba omogućiti domaćim proizvođačima da steknu reference za novorazvijene proizvode na domaćem tržištu. Hrvatskj proizvođači osnovali su konzorcij CROTRAM sa ciljem da dobiju proizvodnju 170 niskopodnih tramvaja, što predstavlja vrijednost od cca 650 milijuna DEM. Koliko hrvatskih radnika može na tom poslu naći zaposlenje možemo zaključiti iz podatka da 4500 zaposlenjh u Končaru proizvede godišnje cca 400 milijuna DEM. Ukoliko grad Zagreb za ovaj posao raspiše međunarodni natječaj, onda će domaći proizvođači biti eliminirani, ier nemaju referencu za baš takav tramvaj. Ja mislim da vlada kojoi je prioritet zapošljavanje ne bi smjela dozvoliti da se na tom poslu ne zaposle hrvatski radnici, i da pored toga na raznim porezima izgubi cca 9-10 milijuna DEM.
  5. Ne smiie se dozvoli ti da naša poduzeća koja konkuriraju stranim kompanijama postanu njihovo vlasništvo, s čime se naši političari međusobno ne slažu.
  6. Hrvatski ambasadori trebali bi postati ambasadori našeg izvoza širom svijeta.

Budućnost industrije elektroenegetskih postrojenja u Hrvatskoj

Tek ako vlada Hrvatske riješi prethodno navedene probleme možemo očekivati razvoj Končara i njegovih kooperanata. Za razvoj, projektiranje, konstrukciju, proizvodnju, ispitivanje, montažu i puštanje u pogon jednog generatora potreban ie čitav niz stručnjaka. Ozbiljna proizvodnja ne može biti organizirana sa samo po jednim stručnjakom u tom nizu. 0bim proizvodnje Končara potrebno je hitno podići na predratni opseg proizvodnje. Mislim da se ne moramo bojati konkurencije "velikih" na onom području proizvodnje u kojem je potrebno veliko učešće inženjerskog i stručnog rada. To je sigurno gradnja hidroelektrana, u čemu imamo dovoljno iskustva i reference. Srećom tu imamo dobru suradnju s proizvođačem turbina Litostrojem i projektantjma iz Elektroprojekta. Za proizvodnju parnih turbina Končar je izgubio partnera u tvornici turbina u Karlovcu. Možda se na tom području i ne moramo upuštati u borbu s velikima, jer pod utjecajem "zelenih", nuklearne elektrane su prošlost, a i visokih dimnjaka se svi boje. Mislim da budućnost leži u manjim elektranama koje se mogu smjestiti u centar potrošnje s dizel motorima i plinskim turbinama. Tu bi Končar trebao osigurati kooperante za isporuku takovih elektrana.

U Hrvatskoi se je počelo razmišljatj o izgradnji vjetroelektrana, te su napravljena mjerenja na 89 lokaciia na priobalju i otocima. 0dabrano je 29 pogodnih lokacija na kojima se mogu izgraditi vjetroelektrane snage 370 MW s  godišnjom proizvodnjom od 790 GWh. Za usvajanje proizvodnje vjetroelektrana nakon projektiranja i konstrukciie, što za Končarev Institut ne predstavlja problem, trebalo bi pristupiti izradi prototipa. To zahtjeva prilična  financijska sredstva, koja Končar kod sadašnjeg obima proizvodnje ne može osigurati. Končarev Institut je za razvojne projekte dobio od Minjstarstva znanosti i tehnologije 1% od svog godišnjeg budžeta. S time se ovakovj projekti ne mogu ni započeti. Predlažem da vlada Hrvatske u periodu dok se naša izvozno orijentirana industrija ne vrati u predratno stanje dade toj industriji poticaj od 8 do 10% vrijednosti izvoza kao što je to omogućila brodogradnji, uz uvjet da se ta sredstva upotrijebe za razvoj novjh proizvoda. Taj razvoj bi morao biti organiziran od instituta za naučnoistraživalački rad.

Prof. Zlatko Plenković



Zahvaljujem prof.dr. Zvonku Benčiću na poticaju da se objavi ovaj članak iz ostavštine prof. Plenkovića. Izvornik je dostupan ovdje: [PDF].



Mr.sc. Marijan Ožanić: Velikani hrvatske znanosti




Croatia, An Overview of Its History, Culture and Science