POVIJESNI PRIKAZ
DJEČJEG DOMA
U LIPIKU
Goran Nikles, prof., Lipik 2007.
ravnatelj Dječjeg doma u Lipiku;
zahvaljujem g. Niklesu na ovom prilogu,
D.Ž.
Kad se govori o povijesti naše ustanove svakako je nužno
spomenuti se sredine u kojoj se ustanova razvijala punih 85 godina.
G. Goran Nikles, ravnatelj
Dječjeg doma, s djecom na doručku
Lipik je malo pitoreskno mjesto smješteno u Zapadnoj
Slavoniji na obroncima Papuka. Prvi pisani dokumenti o Lipiku spominju
se 1773. godine u kojima se navodi postojanje tople vode. Lipik svoj
veliki razvoj doživljava u vremenu izmedu 1820. i 1850. godine, kad
započinje gradnja prvih reprezentativnih gradevina koje će kasnije biti
temelj razvoja ljecilišta i turizma. U to vrijeme grof Izidor Janković
započinje uredenje parka i gradnju kupališnih zgrada, te izgradnju
prvih objekata ergele. Zbog neriješene odvodnje, Lipik, iako lječilišno
mjesto nije slovio kao zdravo područje.
Vukovarski bačvar Antun Knol, 1867. godine kupuje lječilište
od tadašnjih vlasnika, francuskih trgovaca drvetom. Dovodi stalne
liječnike koji uvode novi način liječenja na suvremenoj osnovi. Takav
razvitak lječilišta bio je praćen izgradnjom novih ljecilišnih zgrada i
hotela. Dok se stare adaptiraju. 1892. godine sagrađeno je natkriveno
šetalište «Wandelbahn», a 1893. izgrađen je najreprezentativniji i
najveći objekt «Kursalon».
Između dva svjetska rata Lipik doživljava svoje zlatno
vrijeme, kao jedan od najljepših lječilišta srednje Europe. U njemu
borave mnogi značajni ljudi tog vremena, prije svega ljudi «dubokog»
džepa.
Ministar narodnog zdravlja i socijalne politike Hrvatske dr. Andrija Štampar daje inicijativu, te odmah
potom osniva Dom 1922. godine. U prvoj fazi kao odmaralište i za tu
namjenu otkupljuje zgradu «Bellevue». U početku dom radi samo sezonski,
za vrijeme školskih praznika. Smještavaju se pretežno školska djeca iz
Zagreba. Upravljanje nad zgradom vrši Kupališno lječilište Lipik.
Važno je spomenuti da je u podrumu zgrade bio smješten 5
metarski bazen s jedinstvenom u svijetu jodnoalkaličnom termo
mineralnom vodom temperature od 60 Celzijevih stupnjeva.
Nakon I. Svjetskog rata u Hrvatskoj je bio veliki broj
poginulih vojnika što je uvjetovalo veliki broj ratne siročadi koja su
smještavana u domove. U to vrijeme Lipik je skrbio za 300 djece,
nastojeći djeci pružiti osnovni minimum – smještaj, hranu i brigu za
zdravlje.
Zbog velikog broja korisnika isto ministarstvo pronalazi
dodatna sredstva kojima kupuje zgradu «Švicarac» (hotelsku depadansu),
te «Ankin dvor» kako bi stvorili bolje smještajne uvjete. Broj
smještenih korisnika u 1926. godini povećao se na 350.
Godine 1927. izgradena je velika blagovaonica (današnji
«Gospodarski objekt») ali kuhinja i dalje ostaje u podrumu zgrade
«Bellevue». Tu godinu možemo smatrati i godinom u kojoj odmaralište
prerasta u Dom mješovitog uzrasta u dobi od 3 do 15 godina. Za vrijeme
NDH sve do 13. rujna 1944. godine vlasti ga koriste za smještaj djece
uzrasta osnovne škole. Tih godina dom dobiva vlastitu upravu i
ravnatelja, a država vrši direktno financiranje.
Nakon II. svjetskog rata osim zatečene djece smještava se
veliki broj djece s područja Hercegovine i Kozare. Organiziran je
cjelovit smještaj za djecu od I. do IV. razreda osnovne škole. Nakon
završetka IV. razreda djeca su odlazila u druge krajeve Hrvatske na
daljnje školovanje i rad.
Odmah poslije rata gradi se nova kuhinja, s obzirom da stara
nije udovoljavala higijenskim uvjetima. Dom posjeduje 15 hektara zemlje
koju korisnici sami obrađuju, te veliki broj sitne i krupne stoke. Osim
toga, uzgajali su i konje koje su koristili za potrebe prijevoza
(fijakeri). Sve do 1955. godine dom broji preko 300 korisnika i od te
godine postupno se taj broj smanjuje. Iste godine Osnovna škola Lipik
uvodi sedmogodišnje školovanje, a nešto kasnije i osmogodišnje
školovanje.
Godinu 1965. možemo smatrati godinom ustrojstva doma na
principu vrlo sličnom današnjem. Dom smještava korisnike sa šireg
područja Hrvatske u dobi 3 do 8 godina. Smještavaju se djeca s područja
Splita i Dubrovnika koja su imala zdravstvenih problema. U dom se
smještavaju samo djecaci. Bitno je spomenuti da se financiranje vrši na
principu dohotka, odnosno svaki Centar za socijalnu skrb plaćao je
smještaj za svog korisnika prema utvrđenim cijenama.
Tijekom mjeseca kolovoza 1991. godine neprijatelj je
granatirao cijelo područje Zapadne Slavonije, a naročito područje
Pakraca i Lipika. Nekoliko teških projektila pogada i našu ustanovu. Na
svu sreću nitko nije stradao, jer su djeca pravovremeno smještena na
sigurno i potom evakuirana. Neprijatelj provodi veliko pregrupiranje
snaga i nakon velikih borbi uspijevaju ući u Lipik. Pale cijeli grad,
pa tako i našu ustanovu od koje ostaje samo zgarište.
Nakon što je neprijatelj potisnut iz grada na početne
pozicije, započela je ideja o obnovi doma. Poduzimaju se određeni
koraci u ministarstvu, ali zbog stanja u kojem se Hrvatska nalazila
ništa se konkretno nije moglo napraviti.
Zahvaljujuci gosp. Mark Cooku,
britanskom zapovjedniku UNPROFOR-a u Republici Hrvatskoj, započinje
ideja o obnovi. Počinju se prikupljati prvi dobrovoljni prilozi koji
uglavnom dolaze iz Engleske, gdje je napravljena velika promocija od
strane BBC-a. Od Ministarstva socijalne skrbi Velike Britanije dobivamo
iznos od 100.000 GBP, koje koristimo za izradu projektne dokumentacije,
a već u travnju 1993. godine započinju radovi na izgradnji novog doma.
Dom je sagraden u rekordnom roku, te predan korisnicima na korištenje
15. prosinca 1993. godine, kao božićni dar. Izgradnja cijele ustanove
koja podrazumijeva tri objekta i veliko dvorište iznosila je oko 2.5
milijuna ondašnjih DM, od čega je iz donacije prikupljeno 1 milijun DM,
dok je preostali dio osigurala Vlada Republike Hrvatske. Ustanova je
projektirana vrlo osmišljeno i sadržajno, te zadovoljava sve propisane
kriterije. U njoj je danas smješteno 50 korisnika, što je ujedno i
kapacitet ustanove. Zaposleno je 20 radnika, od tog broja 11 radnika su
stručni djelatnici. Oformljen je Stručni tim, koji je uvelike podignuo
razinu stručnog rada. Djeca koju smještavamo, uglavnom dolaze s
područja Slavonije i Sjeverne Hrvatske. Rezultate koje postižemo u radu
s korisnicima u samom se vrhu Republici Hrvatskoj.
Dječji dom u Lipiku i pukovnik Mark Cook
The Lipik Orphanage and Colonel Mark Cook
Svjedočanstvo dr. Fuada Šećerbegovića
Croatia - its History, Culture and Science
|