RANJENI SAMOSTANSjećanje na ratne dane provedene s franjevcima u MostaruSlobodna Dalmacija Split, 14. veljače 1997. Slobodan Lang Franjevački samostan u Mostaru postao mi je tijekom posljednjih nekoliko godina drugi dom Osjetio sam bliskost doma u tom samostanu i u trenutku patnje i u trenutku davanja. U njemu sam i plakao i veselio se i nadao i molio. Prvi put sam stigao tamo 9. svibnja 1992. Jedva smo ušli u grad jer smo bili pod stalnom paljbom mitraljeza i topova. Tada kada si želio ući u Mostar znao si da ćeš možda poginuti. Mostar je bio važniji od života. Prvu noć proveo sam u biskupskom dvoru koji je bio srušen, a idućeg dana prošao Mostarom i sudjelovao u tužnom osnivanju groblja na Liski. Prva tri pokopana bili su pravoslavac, musliman i katolik. I danas leže jedan pokraj drugoga. Do samostana se nije moglo proći jer je pucanje snajpera i mitraljeza JNA i drugih Srba bilo stalno, no izgorjela je crkva sv Petra i Pavla i odlučio sam riskirati život da bih došao do samostana. Uspio sam i zatekao sam franjevce u podrumu pokraj izgorjele crkve. Toga dana u crkvi opstao je samo ranjeni Isus, drveni Isus. Rekao sam im tada: »Srušena je zgrada, ranjeno je tijelo, a ostala je duša. Čuvajte dušu.« I doista, oni su činili upravo to, čuvali su dušu. U osmom mjesecu upravo iz tog samostana išao sam na Stari most kako bismo dočekali Muslimane koje su Srbi progonili iz njihovog doma u Gackom. Prevodili smo ih preko mosta, riskirajući i vlastiti život, smještali ih u hrvatske kuće i dijelili im pomoć. U velikom dijelu i onu koja je skupljena u Franjevačkom samostanu Nakon tog potpunog napada na Mostar, koji su izvršili JNA i Srbi, i za Mostar je upotrijebljen naziv urbicid, ubijanje grada. Ono što mu je davalo život bili su među ostalim i franjevci koji su odbili napustiti svoj samostan. Mir i dobro Nakon početka tragičnog sukobljavanja, ili kako ja zovem sukoba žrtvi, sukoba Hrvata i Bošnjaka, 1. prosinca 1993., ranjen je u samostanu fra Oto Bilić, a do¬mar samostana Cvitan ubijen je snajperom dok mu je pokušavao pomoći. U isto vrijeme ubijen je unutar samostana i Ivan Tomić koji je također bio domar. Sada ovih dana ponovno slušam o granatama, zoljama, mitraljezima i drugim oblicima napada na Franjevački samostan. Bio sam tamo i noćio pred samo nekoliko dana. I razmišljam o vlastitoj vezi s ovim samostanom u ranjenom gradu u kojem je izgorjela crkva, ranjen fratar, ubijeni ljudi koji rade i ranjen Isus. Kroz cijelo vrijeme ovoga rata uvijek se iz njega širilo mir i dobro. I ja sam mogu navesti konkretne događaje kada se pomagalo i Muslimanima i Srbima i Židovima, a znam da to čine i sada i da će to činiti i ubuduće dok god budu postojali. Franjevci znaju da trebaju medu mladima širiti ideju mira i dobra i to čine. Ovaj samostan stao je u prvi red i smrću i ranama vlastitih ljudi svojom izgorenom crkvom i ranjenim Isusom pozvao vlastite vjernike, vlastiti narod i cijeli svijet, sve dobre ljude da vide svu tragediju i besmisao rata. Priča o ovom samostanu priča je o prvoj liniji, samostanu na prvoj liniji, spremnost da se izdrži i pati, stradava dok god bilo tko stradava u Bosni i Hercegovini. Na žalost, moram reći da njihova toliko vidljiva i snažna poruka vrlo često nije došla do onih kojima je upućena. U vlastitom gradu mnogi ih nisu razumjeli. A i u samoj Hrvatskoj često se njihovo stradavanje doživljavalo kao sitna tema, pa i potpuno krivo interpretiralo. Moram vam svima reći, ne može se suditi o ni jednom čovjeku niti gradu, niti samostanu izdaleka. Treba se pridružiti ideji mira i dobra i učiniti što se može. Blago vama Osobno poznajem Franjevački samostan. Ranjeni samostan. I znam koliko su dobra učinili za sve ljude bez obzira na narod i vjeru tijekom ovoga rata Da sam danas uglednik Mostara, hrvatski ili bošnjački, katolički ili muslimanski, sastao bih se zajedno u ovom samostanu da ga zamolim za oproštenje, a iz Hrvatske bih tražio i tražim da se nikada ne zaboravi Franjevački samostan u Mostaru i da on ne smije stradavati a da to bude samo sitna vijest. Svim prijateljima u samostanu dopustite da pošaljem onu najvažniju poruku: »Blago vama kad vas zbog mene progone i sve zlo slažu protiv vas! Radujete se i kličite jer velika je plaća vaša na nebesima!« Međunarodnim uglednicima poručujem: »Ako ne možete pomoći Franjevačkom samostanu u Mostaru, onda ne možete pomoći nikome u Bosni.« Zahvaljujem
dr. Slobodanu Langu na dopuštenju za objavljivanjem ovog
priloga.
D. Žubrinić Slobodan Lang Croatia - Overview of History, Culture, and Science |