1. Austrija: Beč, Innsbruck, Schwarzau, Linz, Gussing, Graz
2. Bosna i Hercegovina: Sarajevo (Zemaljski muzej), Fojnica (Muzej franjevackog samostana), Humac (Franjevacki muzej), Banja Luka (Muzej Bosanske krajine), okolica Jajca (otkriveno 1996).
3. Češka Republika: Prag, Sazava
4. Danska: Kopenhagen
5. Francuska: Pariz, Tours, Strasbourg
6. Mađarska: Budimpešta
7. Italija: Rim, Trento, Padova, Firenza, Sienna, Trieste, Cividale, Goriza
8. Norveška, Oslo
9. Njemačka: Berlin, Kassel, Weimar, Wertheim, Stuttgart, Magdeburg, Munchen, Frankfurt am Main, Trier, Tubingen
10. Poljska: Krakow, Holesnica, Wroclaw
11. Portugal: Porto
12. Rumunjska: Sibiu
13. Rusija: Moskva, St.Peterburg
14. Slovačka: Martin
15. Slovenija: Ljubljana, Mojstrana, Hrastovlje, Kopar, Novo Mesto,
16. Srbija i Crna Gora: Beograd
17. Španjolska: Madrid, Salamanca
18. Švedska: Uppsala
19. Švicarska: Basel
20. Turska: Carigrad
21. Ukrajina: Kiiv, Odesa
22. Ujedinjeno Kraljevstvo: London, Cambridge, Oxford
23. USA: New York, Washington, Princeton
24. Vatikan

Hrvatski glagoljski rukopisi izvan domovine

RASUTA BAŠĆINA... (Petar Zoranić, Planine, 1569.)

Nema sumnje da su anonimni stvaratelji hrvatskog glagoljskog pisma - hrvatski benediktinci - bili pod utjecajem predromaničke arhitekture. U Hrvatskoj je nekada postojalo oko 150 predromaničkih i romaničkih crkava, većinom duž naše obale, građenih između 9. i 12. stoljeća, od kojih je samo petnaestak ostalo do danas dobro uščuvano. Vrlo lijepu arhitekturu ima npr. glagoljsko slovo L, nalik na crkvicu. To je slovo moguće usporediti npr. s predromaničkom crkvicom iz Prika kod Splita, gdje se rabila glagoljaška misa (u tom je području u uporabi bila pored glagoljice i hrvatska ćirilica). Zanimljivo je glagoljsko slovo M koje je nalik na tvrđavu. Spojenice (ligature) u našem nacionalnom pismu imaju oblik najnevjerojatnijih građevina. Po mojem mišljenju ne postoji pismo u povijesti civilizacije s toliko spojenica. Uz to na stranicama rukopisnih misala i brevijara dolaze krasno narisani inicijali.

Cilj je ovog pregleda dati sažet popis najvažnijih glagoljskih knjiga i rukopisa koji su na razne načine dospjeli izvan granica Hrvatske. Osim u samoj Hrvatskoj, naše glagoljske knjige i rukopisi čuvaju se u čak 24 države, u šezdesetak gradova, većinom u nacionalnim knjižnicama i muzejima širom Europe.

• Sveučilišna knjižnica u Princetonu, SAD, posjedje jedan list prekrasnog II. vrbničkog misal iz 15. stoljeća (dio jednog lista te knjige nalazi se desno). Taj list je jedini koji nedostaje u knjizi, isječen vjerojatno koncem 19. ili početkom 20. st. Pronašao ga je James O'Brien godine 1970. u samoj knjižnici. Njegovi pokušaji da list bude vraćen u Hrvatsku, na otok Krk, među korice misala gdje je stoljećima stajao, nisu urodili plodom.
  Ove podatke dugujem vlč. g. Josipu Kosiću iz dičnoga grada Vrbnika, dr. Marici Čunčić, i dr. Milanu Mihaljeviću. List je katalogiziran pod nazivom Garrett MS. 25 prema nekom Robertu Garrettu (Magg Brothers iz Londona) koji ga je poklonio Sveučilišnoj knjižnici u Princetonu 1942. g. Garrett ga je nabavio oko godine 1920. Bilo bi lijepo da list bude preimenovan u, recimo, Vrbnik MS 25. Velika hvala g. Jamesu O'Brienu (Princeton) na podatcima. Godine 2002. dobio sam dobrotom vrbenčanke Marije Kraljić kopiju lista iz Princetona (zahvaljujem i njenim kolegama u New Jerseyu):

  
  

• Ako vas put dovede u New York, nemojte propustiti posjetiti The Pierpont Morgan Library, najznačajniju knjižnicu u tom gradu, gdje ćete naći krasan hrvatskoglagoljski misal pisan oko 1400.-1410., poznat kao The New York Missal (Njujorški misal). Prof. Henrik Birnbaum sa znamenitog sveučilišta UCLA (Los Angeles) pretpostavlja da je knjiga pisana ili u okolici Zadra, ili u Ličko-krbavskom području. Jedan njegov učenik, Andrew Corin, koji radi na istome svučilištu, obranio je i doktorsku disertaciju o toj knjizi, koja je objavljena godine 1994. u SAD-u. Njurški misal je godine 1977. izdan u pretisku u izdanju uglednog njemačkog poduzeća Verlag Otto Sagner iz Minhena.

• Jedna od najljepših i najvrjednijih glagoljskih knjiga čuva se u Turskoj, u Carigradu (Topkapi Saray, knjižnica turskih sulatana). To je znameniti Misal bosanskog vojvode Hrvoja Vukčića Hrvatinića, pisan godine 1404. Knjigu je u luksuznom, vrlo vjernom (i skupom) pretisku objavio jedan austrijski izdavač.

  

• Austrijska nacionalna knjižnica u Beču (bivša Dvorska knjižnica) čuva nekoliko vrlo vrijednih hrvatskih glagoljskih knjiga i rukopisa: Misal kneza Novaka (iz 1386.), Ročki misal (1420.), Brevijar Vida Omišljanina iz godine 1396. (1996. je proslavljena njena 600. obljetnica), Kvadrigu Šimuna Grebla (Istra), Frašćićev psaltir (1463.), Brozićev brevijar iz 1561. koji ima čak 250 lijevanih spojenica (!), Bečke listiće (11. st.), 2 lista Marijanskog Evanđelja (konac 10. st., 172 lista su u Moskvi). Od pet primjeraka Baromićeva brevijara (inkunabule iz godine 1493.) jedan se čuva u Schwarzau (knjžnica Parma), jedan je u Staatsbibliothek u Minhenu, a jedan u gradu Sibiu u Rumunjskoj. Velik broj glagoljskih fragmenata čuva se u drugim austrijskim gradovima: Gussingu, Trieru, Linzu, Innsbrucku. Dva lista pergamene znamenitog Kločeva glagoljskog kodeksa s konca 11. st. čuvaju se u Innsbrucku. Još 12 stranica bijednih ostataka ove nekada raskošne knjige koja je bila u posjedu obitelji Frankapan do konca 15. st., nalazi se u gradskoj knjižnici u Trentu (Italija). Kao što je primijetio akademik Branko Fučić, iluminacije na stranicama te knjige koje prikazuju morske životinje (npr. hobotnica; također i veza s beneventanskim stilom pisanja) jasno ukazuju da je knjiga pisana na hrvatskom jugu. Do konca 15. st. (tj. do pada otoka Krka pod Venenciju), knjiga je imala 500 listova pergamene (tj. 1000 str.), uvezana u zlato i srebro. Uskoro nakon toga od ove knjige je preostalo samo 14 stranica. Što se tiče glagoljskih rukopisnih knjiga, znade se za ukupno 6 glagoljskih misala i 9 brevijara koji se čuvaju u austrijskim državnim knjižnicama, napisanih u razdoblju između 10. i 15. st. Opisani su u monografiji Gerharda Birkfellnera: "Glagolitische und Kyrillische Handschriften in Österreich", Österreichische Akademie der Wissenschaften, Wien, 1975.

• Znamenita Vatikanska knjižnica posjeduje desetak najstarijih i najvrjednijih glagoljskih misala i brevijara, i također neke ćirilske hrvatske liturgijske tekstove. Najstariji poznati glagoljski misal (Omišaljski misal, Illyirco 4, iz 14. st.) je također u toj knjižnici.

• Glagoljske knjige čuvaju se također i u Rimu, u Arhivu sv. Petra. Veliku vrijednost za hrvatsku kulturu ima Mavrov brevijar, pisan godine 1460. u Vrbniku na otoku Krku. Godine 1982. otkupljen je od talijanskog privatnog vlasnika u Rimu za vrlo veliki iznos, tako da je i tadašnja Hrvatska republika pomogla znatnim sredstvima da knjiga danas bude u našoj Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici. Jedan od hrvatskih glagoljskih brevijara čuva se u Padovi (1465.) u Institutu za Slavensku filologiju, i jedan iz 14. st. u Firenci (knjižnica Medici-Laurenziana, sign. Plut. 1. 10.). Spomenuti institut u Padovi posjeduje 18 glagoljskih isprava. Jedini sačuvani primjerak Kosinjskog (?) brevijara, inkunabule iz 1491. g., nalazi se u Veneciji, u Nacionalnoj knjižnici Marciana. Tu se nalazi i jedan primjerak glagoljskog Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528. u tom istom gradu, dok su ostali primjerci u Odesi, Cambridgeu, Londonu, Pragu, dva u Petrogradu, i tri u Zagrebu. Iz bilješke iz godine 1520. u Tkonskom zborniku znademo da je u Bologni tiskana glagoljska inkunabula (Ispovid općena) koja je izgubljena. Gradska knjižnica u Sieni u Italiji posjeduje dva glagoljska dokumenta, jedan je poklon Alberta Fortisa. Biskupijski arhiv u Trstu posjeduje hrvatskoglagoljski prijevod bule pape Grgura pisane u Avignonu godine 1371. g. (vidi Vjekoslav Spinčić "Crtice iz hrvatske književne kulture Istre", 1926, pretisak KS, Zagreb 1984.). Gradska knjižnica u Trstu posjeduje knjige Bratovštine sv. Marije u Ugljanu pisane od godine 1617. do 1872. g. S druge strane, knjiga Bratovštine sv. Antuna u Zabešcu, župa Dolina kod Trsta pisana od godine 1548. do 1642. (do 1610. glagoljicom), nalazi se u Hrvatskom državnom arhivu u Zagrebu. Biblioteca Seminario Teologico u Gorizi u Italiji posjeduje također jedan glagoljski rukopis - "Manoscritto glagolitico." Poznato je da je istaknuti talijanski znanstvenik Arturo Cronia posjedovao svežanj hrvatskih glagoljskih isprava, ali nakon njegove smrti nije nam poznat njihov sadržaj i sudbina.

• I grad Berlin ima jednu prekrasnu glagoljsku knjigu, koja se zove Berlinski misal (218 listova pergamene, tj. 436 str., pisao ju je Bartol Krbavac 1402.), a čuva se u Državnoj knjižnici (Staatsbibliothek, signatura SBB-PK, Ms. Ham. 444). Knjiga je od godine 1808. bila u Kensington House u Engleskoj. Kao dio tzv. Hamiltonove zbirke (nazvane po škotskom skupljaču knjiga Hamiltonu) dospjela je godine 1882. iz Londona u Državnu knjižnicu u Berlin, gdje je i danas. U gradu Kasselu u Njemačkoj nalazi se odlomak glagoljskog misala (Kasselski fragment) iz 15. st. Postoji nekoliko knjiga koje su u razdoblju od godine 1561. do 1564. tiskali hrvatski protestanti, koje se čuvaju među ostalim u Stuttgartu, Magdeburgu, Baselu, Frankfurtu na Majni.
  
  

• U Švicarskoj, u Sveučilišnoj knjižnici u Baselu, čuva se hrvatski glagoljski rukopis (odlomak), N I 2 Nr. 148b, koji je jedno vrijeme bio u posjedu Franca Miklošića. Rukopis je spomenut u članku Marice Čunčić: "The Collection of Microfilms and Prints of the Staroslavenski Zavod at Zagreb", u: Polata knigopisnaja 9 (1984) 30-38, here p. 31. Detaljan opis se nalazi u monografiji Rolanda Martija: "Beschreibung der slavischen Handschriften in der Schweiz", Bern etc. 1991, 25-27. Najljepše zahvaljujem prof. Martiju (Universität des Saarlandes) na ovim podatcima.
  
  

• Najbogatija i najvažnija zbirka hrvatskih glagoljskih dokumenata i knjiga izvan naše domovine nalazi se u Rusiji, u Sankt Petersburgu. Radi se o znamenitoj Berčićevoj zbirci, koja sadrži pet glagoljskih kodeksa, 154 fragmenata (ukupno 386 sačuvanih listova), 53 kurzivna glagoljska teksta, pisanih između 13. i 16. st. Zbirka je rezultat dugogodišnjeg strpljivog skupljanja svećenika glagoljaša i akademika Ivana Berčića (Zadar, 1824.-1870.). Čuva se u svjetski poznatoj knjižnici Saltykov-Ščedrina (bivša Imperatorska javna knjižnica, sada Ruska nacionalna knjižnica, jedna od najvećih na svijetu). Interesantno je da Berčićeva glagoljska zbirka u Petrogradu sadrži ostatke ukupno
  • 55 misala,
  • 77 brevijara, i
  • 7 zbornika
  od 13. do 16. stoljeća. O toj zbirci je Svetlana Olegovna Vjalova (Ruska Nacionalna knjižnica) priredila godine 2000. jednu monografiju na ruskom jeziku (u dvije knjige: knjiga faksimila i opis fragmenata). Prof. Vjalova iz Nacionalne knjižnice u Petrogradu je vodeći stručnjak za Berčićevu zbirku, a bila je i gost na tribini Društva prijatelja glagoljice na jesen godine 1995. Berčićeva zbirka sadrži i primjerak prve hrvatske inkunabule iz godine 1483. (tj. tiskane knjige u Gutenbergovo vrijeme, prije konca godine 1500.). Ona je i stalno izložena za posjetitelje te knjižnice. Ta najstarija naša inkunabula tiskana je, začudo, glagoljicom, a ne latinicom, što posve jasno govori o kulturnoj, pa i materijalnoj snazi naših glagoljaša u to vrijeme. Preostalih 10 primjeraka hrvatskog glagoljskog prvotiska nalazi se u domovini (6), u Vatikanskoj knjižnici (2), u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (1), i u Washingtonu (The Library of Congress, 1). Najbolje očuvani primjerak je upravo onaj iz Berčićeve zbirke u Petrogradu, koji je u Ruskoj nacionalnoj knjižnici stalno izložen za javnost. Ruska nacionalna knjižnica posjeduje najbogatiju zbirku tiskanih hrvatskih glagoljskih knjiga na svijetu: ukupno 43 naslova u 101 primjerku. Istaknuti stručnjak za tiskane hrvatske glagoljske knjige koje se čuvaju u Rusiji je A.A. Kruming iz Moskve. Dio Berčićeve zbirke u Petrogradu je i fascikl sa starim kurzivnim glagoljskim i drugim tekstovima iz raznih hrvatskih mjesta s obale i otoka, do sada još neobjavljen. Kratko je opisan u knjižici [Vjalova 1982], a sadrži sljedeće:
  • 53 kurzivna glagoljska teksta (pravni dokumenti, molitve) pisana od godine 1460. do 18. stoljeća,
  • 10 tekstova pisanih hrvatskom ćirilicom (dokumenti, molitve, pisma), od godine 1538. do 18. stoljeća,
  • 10 tekstova pisanih latinicom (pisama, molitve, transliteracije iz starijih izgubljenih glagoljskih tekstova), od godine 1555. do 19. stoljeća.
    
    

• The Pierpont Library u New Yorku posjeduje i jedan primjerak najstarije poznate hrvatske početnice iz godine 1527., tiskane glagoljicom, i to u Veneciji. Stručnjaci ju smatraju luksuznim djelom čak u europskim razmjerima za ono vrijeme. Preostala tri sačuvana primjerka su u Beču, Oxfordu i Petrogradu.

• U Državnoj knjižnici (Gosudarstvennaya biblioteka) u Moskvi nalazi se fragment rukopisnog brevijara iz godine 1493., i stariji brevijar (500 stranica), pisan 1442.-43. Knjigu je godine 1860. od Turaka kupio poznati ruski arheolog Sevastyanov za Rumyancinovu biblioteku u Moskvi, također veoma poznatu u svijetu. Ruski znanstvenik A.A. Kruming objavio je na ruskom jeziku katalog hrvatskih glagoljskih tiskanih knjiga.

• U Odesi u Ukrajini nalazi se jedan primjerak Misala Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528.

• U knjižnicama u Budimpešti nalazi se desetak dragocjenih hrvatskih glagoljskih rukopisa iz ranog razdoblja, od 12. do 15. st. Od osobite je važnosti Budimpeštanski glagoljski odlomak iz 12. st. koji se čuva u Mađarskoj nacionalnoj knjižnici. Ta knjižnica također nekoliko glagoljskih odlomaka. U poznatoj knjižnici Szeczenyi nalazi se najbolje očuvani primjerak Baromićeva misala, inkunabule tiskane u gradu Senju godine 1494. Knjigu su Mađari kupili u Grazu u 19. st., za velik iznos koji danas odgovara vrijednosti od 150,000 DM (osobna informacija dr. Antonije Zaradije Kiš). Od cjelokupne naklade sačuvana su samo tri primjerka, jedan od njih je u znamenitoj Knjižnici Saltykov-Ščedrina u Petrogradu u Rusiji.

• U Narodnom muzeju u Pragu nalazi se petnaestak glagoljskih dokumenata iz 14. i 15. stoljeća, koji su ostatci djelavanja hrvatskih benediktinaca glagoljaša s otoka Pašmana. Oni su na poziv kralja Karla IV. djelovali zajedno sa svojim češkim učenicima tijekom stotinjak godina u prekrasnom benediktinskom samostanu Emaus u Pragu. Taj samostan dao je sagraditi kralj Karlo IV. godine 1347. posebno za hrvatske glagoljaše, koje je Karlo upoznao još kao mladić kada je pohodio grad Senj i u njemu proboravio nekoliko dana. U Narodnom muzeju u Pragu nalaze se ostatci glagoljskih misala i brevijara pisanih većinom u Pragu, dok su neki iz Hrvatske. Svaki list se pažljivo čuva u dvostrukom staklenom okviru. U tom muzeju je i zanimljiva knjižica tekstova molitava i crkvenih prikazanja iz Hrvatske, pisana kurzivnom glagoljicom u 18. st. Osobito su lijepi tekstovi Marijina plača. U Narodnoj i sveučilišnoj knjižnici u Pragu (Karolinum, blizu Karlova mosta) čuva se Lobkowitzov psaltir, divna glagoljska knjiga malog formata, koju je pisao lički glagoljaš Kirin, a dovršena je u Senju godine 1359. Spomenuti Lobkowitz bio je neki praški kolekcionar, te bi stoga knjigu bilo primjerenije zvati Kirinov glagoljski psaltir. Osobito je zanimljiva golema Česka hlaholska Biblija iz godine 1416. koju su pisali češki učenici hrvatskih glagoljaša, što u knjizi i izrjekom navode. Benediktinski samostan Sazava iz 11. st. na lijepoj istoimenoj rijeci, 60-ak kilometara od Praga, danas je važan muzej u kojem su predstavljeni početci češke pismenosti. Jedna od prostorija posvećena je upravo hrvatskim glagoljašima u Pragu u 14. st., a tu se nalazi i velika reprodukcija jedne stranice Reimskoga evađelistara kojeg su hrvatski benediktinci pisali u Pragu godine 1395., a koji je preko Carigrada dospio u Francusku u Reims. Kako čitamo u hrvatskoj sobi samostana na Sazavi, u gradu Reimsu su francuski kraljevi stoljećima prisezali na tu knjigu prilikom krundibe (među njima je bio i Kralj sunca, Lui XIV.).

• U mjestu Martin u Slovačkoj nalaze se dva lista iz neke hrvatske glagoljske knjige. Poznati su pod nazivomHlaholske listi Hlohovske, jer su se prije nalazili u mjestu Hlohovec (Glogovec) u Slovačkoj. Ovaj podatak dugujem prof. Ralphu Cleminsonu (University of Portsmouth) iz Velike Britanije.

• U Parizu se nalazi nekoliko vrlo značajnih glagoljskih kolekcija, i to ne bilo gdje: u Nacionalnoj knjižnici (Bibliotheque Nationale). Tu se čuvaju i dva iznimno važna glagoljska kodeksa, čiji kataloški nazivi su Code Slave 11 (14. st., sadrži najstariju poznatu zbirku hrvatskih religioznih stihova), i Liber horarum iz godine 1317. Šimun Kožičić Benja, biskup Krbavsko-modruški, osnovao je svoju glagoljsku tiskaru u gradu Rijeci godine 1530. Jedna od 6 tiskanih knjiga je Knižice krsta, tiskana godine1531. Danas postoje samo dvije primjerka: jedan u Parizu (Nacionalna knjižnica, sign. 49.052), a drugi u Petrovgradu u Rusiji (Državna knjižnica, sign. No 3093). Jedini primjerak najstarije knjige tiskane hrvatskom ćirilicom (1512., priredio Franjo Ratković iz Dubrovnika) nalazi se isto tako u spomenutoj pariškoj Nacionalnoj knjižnici.

  

• Osobito su važni i zanimljivi glagoljski tekstovi koje je vrlo lijepim rukopisom u Francuskoj zapisao glagoljaš George de Slavonie, ili Juraj iz Slavonije (konac 14. st.), profesor na znamenitom sveučilištu Sorboni u Parizu, ispovjednik u gradu Toursu, i teološki pisac koji je ušao u povijest francuske književnosti. Spomenuti glagoljski tekstovi čuvaju se u Gradskoj knjižnici (Bibliotheque Municipale) u Toursu u Francuskoj.

• U Londonu se nalazi hrvatski glagoljski brevijar iz 15. st., tzv. Londonski glagoljski fragment iz 13. st., kao i primjerak misal Pavla Modrušanina tiskanog godine 1528.

• I u gradu Sibiu u Rumunjskoj nalazi se jedan od nekoliko sačuvanih primjeraka misala Pavla Modrušanina iz godine 1528.

• Veoma stari i vrijedni glagoljski rukopisi (među njima barem šest kodeksa) nalaze se u Oxfordu u znamenitoj Bodlean Library. Tu su oxfordski brevijar iz godine 1310., dva oxfordska misla iz 14. st., i oxfordski zbornik iz 15. st. (jedan od njegovih vlasnika bio je i Alberto Fortis). Knjižnica također posjeduje i neke rukopise pisane hrvatskom ćirilicom.

• U Kopenhagenu u Danskoj nalazi se jedan glagoljski abecedarij, kao i hrvatski glagoljski misal iz 15. st., koji se čuva u Danskoj kraljevskoj knjižnici (Det Kongelige Bibliotek). Stručni naziv tog našeg misala je Kopenhagenški misal. Jedno vrijeme, počevši od godine 1839., bio je u Austrijskoj nacionalnoj knjižnici u Beču (tada Dvorskoj knjižnici), koja ga je kasnije poklonila Kraljevskoj knjižnici u Kopenhagenu.
  
  

• U Oslu, glavnom gradu Norveške, može se vidjeti prekrasan list pergamane s otoka Krka iz 15. stoljeća, koji se čuva u Nacionalnoj knjižnici (Shoyenova zbirka rukopisa, MS 1391). Jedan od njenih vlasnika bio je Jeremy Griffits iz Oxforda. Dodatni podatci mogu se naći ovdje.
  
  

• Javna knjižnici u Portu (Biblioteca Publica Municipal) u Portugalu u posjedu je glagoljske knjige korizmenih propovjedi (Ms 639-14-3-12), pisane u Hrvatskoj godine 1460. Bila je jedno vrijeme u vlasništvu Alberta Fortisa iz Italije.

• Znameniti dvorac Escorial pored Madrida u Španjolskoj je u posjedu hrvatskog glagoljskog misala koji je tamo izložen u vitrini (dimenzije misala su 30x40 cm). Također, jedna škrinja sa hrvatskim glagoljskim rukopisima iz 15. i 16. st. čuva se u Salamanki.

• Odlomak s tri lista pergamene, koji je pripadao hrvatskom glagoljskom misalu iz 14. st., nalazi se u Jagieolonskoj knjižnici u Krakovu u Poljskoj. Znade se da su, počevši od godine 1390., hrvatski glagoljaši stotinjak godina djelovali u samostanu Kleparz u Krakovu. Još ranije, godine 1380. je Konrad II., princ Olesnice (pripadao je Silesianskoj grani obitelji Piast, prve poljske monarhističke obitelji), osnovao glagoljaški samostan u gradu Olesnici u provinciji Sileziji u Poljskoj. Nakon deset godina, tj. godine 1390., poljska kraljica Jadwiga i Wladyslaw Jagiello (Vladislaus Jagiello), njen suprug, i zahvaljujući tome i poljski kralj (Jadwiga je bila poljska kraljica prije udaje za Velikog litvanskog princa - Wladyslawa Jagiella), osnovali su samostan sličan onome u Olesnici, posvećen Svetom Križu. Izgrađen je u Kleparzu, četvrti Krakowa. Glagoljski je obred tamo postojao oko stotinu godina. Ove činjenice opisane su u djelu: Jan Dlugosz (Ioannes Longinus; Ioannis Dlugosch) "Annales seu cronicae incliti Regni Poloniae", koje se također zove i " Historia Polonica", ili, kao ono iz XVIII. st. "Annales Poloniae Ioannis Dlugosch ad annum 1406" (može se naći u Czartoryskoj knjižnici u Krakowu, signatura 1306). Kraljica Jadwiga bila je kći poljskoga kralja Ludwika Wegierskog (Ludovig mađarski), sina Elzbiete Lokietkowne (Elizabeta, kći poljskog kralja Lokietek). Majka kraljice Jadwige bila je princeza Elzbieta Bosniaczka, tj. Elizabeta od Bosne. U Poljskoj postoji samo mali odlomak glagoljskog misala, koji se zove Fragmenta glagolitica, smješten u Jagiellonskoj knjižnici u Krakowu, sign. 5567. Požar koji je buknuo godine 1584. oštetio je samostan i uništio glagoljske rukopise.
  Izražavam iskrenu zahvalnost prof.dr. Halini Watrobskoj sa Sveučilišta u Gdanjsku, Poljska, koja mi je poslala gornje podatke.
  Nekoliko glagoljskih knjiga hrvatskih protestanata, tiskanih od godine 1561. do 1564., nalazi se u Sveučilišnoj knjižnici u Wroclawu.

• Bosna i Herzegovina je, kao i Hrvatska, autohtono područje hrvatske glagoljice. Neki glagoljski spomenici nalaze se u Sarajevu, Fojnici, Humcu i Banjoj Luci (ukoliko nakon srpske agresije nisu uništeni). Osobito je važan kameni hrvatski glagoljski spomenik iz 11./12. st., koji se čuvao u Gradskom muzeju u Banjoj Luci. Jedan glagoljski natpis nađen je godine 1996. pored grada Jajca.
  
  
• U Jugoslaviji, u Beogradu, postoji jedan primjerak glagoljskeTable za dicu , koju su godine 1561. tiskali hrvatski protestanti u Tubingen u Njemačkoj. Ovaj podatak potječe iz godine 1938.
  

• U Ljubljani, glavnom gradu Slovenije, nalazi se stotinjak hrvatskih glagoljskih rukopisa i knjiga, većinom u Nacionaloj i univerzitetskoj knjižnici (NUK), dobrim dijelom podrijetlom iz Hrvatske. U Sloveniji se nalaze i neki autohtoni hrvatski glagoljski natpisi, npr. u Mojstrani (i to iz predturskog vremena, tj. prije konca 15. st.), Hrastovlju, Kopru, Novom Mestu i drugdje.

• U gradu Zagrebu, prijestolnici Hrvatske, nalazi se najbogatija zbirka hrvatskih glagoljskih knjiga i rukopisa u svijetu, koja se čuva u Arhivu Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. Vrlo bogata i vrijedna zbirka glagolitike nalazi se i u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu. Manja zbirka glagoljskih knjiga i rukopisa čuva se u prekrasnom glagoljaškom samostanu Sv. Franje Ksaverskoga, i u Gradskoj knjižnici. Najveći glagoljski natpis nalazi se u zagrebačkoj Katedrali, uklesan godine 1941. u povodu 1300. obljetnice pokrštenja Hrvata, a otkriven godine 1944. nakon svečane pontifikalne mise koju je predvodio tadašnji nadbiskup dr. Alojzije Stepinac. U Zagrebu se nalazi i profesionalna institucija - Staroslavenski institut, koja se bavi glagoljskim knjigama i rukopisima pisanim hrvatskim crkvenoslavenskim jezikom. Institut izdaje i znanstveni časopis Slovo, te Radove Staroslavenskog instituta.

Dodatni podatci o hrvatskoglagoljskim rukopisima koji se čuvaju izvan domovine mogu se naći u [Nazor].

Hrvatski glagoljski misali i brevijari

Autor ovih redaka prikupio je iz raznih izvora nazive hrvatskih glagoljskih brevijara i misala, koji su navedeni u tablici niže. Njihov približan broj, ali znatno manji, objavio je još Rudolf Strohal 1915. g. Potpuni popis (ili barem djelomični) od tada do danas nije nikada objavljen. Ovdje su navedena uobičajena imena glagoljskih misala i brevijara. Oko 30 brevijara i 20 misala su sačuvani u potpunosti, i taj podatak bio je poznat još Strohalu. Mnoštvo misala i brevijara su sačuvani su samo kao fragmenti nekada raskošnih knjiga. Onaj tko želi upotpuniti taj popis, mora svakako konzultirati Hrvatsku glagoljsku bibliografiju Ivana Milčetića s početka 20. st. Popis koji slijedi je odista impresivan. Imajte na umu da on sadrži samo glagoljske brevijare i misale, a ne i svu silu ostalih glagoljskih knjiga, dokumenata, fragmenata razasutih kojekuda po Hrvatskoj i svijetu. Ne treba zaboraviti i na stotine kamenih glagoljskih natpisa i grafita.

Interesantno je da samo Berčićeva glagoljska zbirka u Petrogradu sadrži ostatke ukupno 55 misala i 77 brevijara od 13. do 16. stoljeća.

Vjerujem da ovaj vrlo fragmentaran i manjkav prikaz može poslužiti kao ilustracija duhovne i materijalne snage hrvatskih glagoljaša u razdoblju do 16. st., kada uslijed prodora Otomanskog Turskog carstva dolazi do njihova (i ne samo njihova) znatnog osiromašenja i propadanja.

Zahvaljujem časopisu Hrvatska žena, osobito prof. Juliji Vojković, na poticaju da ovaj prilog bude preveden s engleskog jezika na hrvatski.

Nazad na Hrvatsku glagoljicu