|
Miroslav Mirković
ŽIVOT I RAD | |
| Multimedijski obrađen velikan Nikola Tesla, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja" |
 |
POPIS |
EMIL BOHUTINSKY, NIKOLA TESLA, Zagreb, 1924. god., Elektrotehnički fakultet, Zagreb SPOMEN-PLOČA NIKOLI TESLI, Zagreb, 1892. god., Tehnički muzej, Zagreb NIKOLA TESLA, MY INVENTIONS, New York (original), 1919. god., Zagreb (prijevod), 1977. god., Tehnički muzej, Zagreb NIKOLA TESLA, ROTIRAJUĆE JAJE, New York, 1888. god. (original), Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), Tehnički muzej, Zagreb PRINCIP OKRETNOGA MAGNETSKOG POLJA, New York, 1. svibanj 1888. god., Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb NIKOLA TESLA, PRVI INDUKCIONI ELEKTROMOTOR, Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), Strasbourg, 1883. god. (original), Tehnički muzej, Zagreb NIKOLA TESLA, PRVI INDUKCIONI ELEKTROMOTOR, New York, 1. svibanj 1888. god., Biblioteka Tehničkog muzeja u Zagrebu NIKOLA TESLA, TROFAZNI ELEKTROMOTOR, Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), New York, 1887. god. (original), Tehnički muzej, Zagreb NIKOLA TESLA, TROFAZNI ELEKTROMOTOR, New York, 1888. god., Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb NIKOLA TESLA, DVOFAZNI GENERATOR/MOTOR, Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), New York, 1887. god., Tehnički muzej, Zagreb NIKOLA TESLA, DVOFAZNI GENERATOR/MOTOR, New York, 1. svibanj 1888. god., Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb NIKOLA TESLA, TROFAZNI GENERATOR, New York, 1887. god. (original), Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), Tehnički muzej, Zagreb NIKOLA TESLA, TROFAZNI GENERATOR, New York, 1. svibnja 1888. god., Biblioteka Tehničkog muzeja u Zagrebu NIKOLA TESLA, TRANSFORMATOR, Zagreb, 1976. god., Tehnički muzej, Zagreb NIKOLA TESLA, TRANSFORMATOR, Zagreb, 1976. god., Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb NIKOLA TESLA, TRANSFORMATOR OD 15 000 000 VOLTI, Colorado Springs, SAD, 1900. god., Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb NIKOLA TESLA, MODEL BRODA S DALJINSKIM UPRAVLJANJEM, New York, 1898. god. (original), Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija), Tehnički muzej, Zagreb NIKOLA TESLA, BROD S DALJINSKIM UPRAVLJANJEM, New York, 8. studeni 1898. god., Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb NIKOLA TESLA, NIKOLA TESLA - LECTURES - PATENTS - ARTICLES, Beograd, 1956. god., Tehnički muzej, Zagreb TRIBUTE TO NIKOLA TESLA, Beograd, 1961. god., Tehnički muzaj, Zagreb NIKOLA TESLA, NIKOLA TESLA COLORADO SPRINGS NOTES 1899-1900, Beograd, 1978. god., Tehnički muzej, Zagreb
DA LI JE NIKOLA TESLA PRVI OTKRIO ELEKTRON?, New
York, 1891. god. |
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
poprsje Zagreb, 1924. god. bronca
Elektrotehnički fakultet, Zagreb
Poprsje koje je izradio 1924. god. Emil Bohutinsky
(1907) predstavlja jedno od prvih, a i najboljih skulptura Nikole
Tesle. Lit.
V.M.
|
|
u povodu predavanja održanog u Gradskoj vijećnici u Zagrebu Zagreb, 1892. god. fotografija
Tehnički muzej, Zagreb
Nikola Tesla je 1892. održao u Gradskoj vijećnici
predavanje o prednostima izmjeničnih struja kao savjet
gradskoj upravi prije gradnje munjare u Zagrebu.
Fotografija spomen-ploče, dimenzije Lit.
V.M.
| |
|
autobiografija New York (original), 1919. god. Zagreb (prijevod), 1977. god. Knjiga, 20,5 cm 29 cm Inv. br. 1102
Tehnički muzej, Zagreb
Knjiga Moji pronalasci (My Inventions)
predstavlja zanimljivu autobiografiju Nikole Tesle i donosi mnoge
pojedinosti o njegovu djetinjstvu, školovanju, njegovu znanstvenom
radu i pronalascima. Lit.
V.M.
| |
|
naprava za demonstriranje djelovanja okretnoga magnetskog polja: rekonstrukcija Teslina originala New York, 1888. god. (original) Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija) model u demonstracionoj funkciji, 756610 cm, oko 80 kg shema namatanja zavojnice inv.br. 734
Tehnički muzej, Zagreb Do otkrića okretnog magnetskog polja došao je Nikola Tesla u veljači 1882. godine u Budimpešti. Tako je riješio problem koji ga je dugo vremena zaokupljao - mogućnost izrade motora izmjenične struje, a samim tim i njenu široku primjenu. Koristeći se faznim pomakom kod dvofazne struje, "kašnjenjem" jedne faze za drugom, Tesla je proizveo elektromagnetsko polje čiji smjer sjevera nije konstantan nego se mijenja u jednom kružnom ciklusu - rotira. Ovo Teslino otkriće temelj je tehnike izmjeničnih struja koje i danas u njegovu sustavu proizvodnje, prijenosa i uporabe električne energije prevladavaju u svijetu. Pokusom s metalnim jajetom Tesla je na popularan način demonstrirao jedan od učinaka okretnoga magnetskog polja na Svjetskoj izložbi u Chicagu (1893), postavivši metalno jaje da se rotacijom uspravi na svoj vrh.
Na prstenastu jezgru izrađenu od niza međusobno
izoliranih bakrenih limova namotana u četiri namotaja lakirane
bakrene žice, s time da su dva i dva nasuprotna namotaja
međusobno spojena. Vanjski promjer zavojnice je 65 cm, unutrašnji
40 cm, a visina 6 cm. Zavojnica je postavljena na drvenu podlogu
(75 x 66 x 4 cm) na kojoj su četiri priključna mjesta,
koja se spajaju na dvofaznu izmjeničnu struju. Dvopolnom
sklopkom uključuje se struja, a mogu se i zamjenjivati
njene faze. Bilo koji metalni predmet (jaje, štapićasti
magnet, kavezni rotor...) stavljen unutar zavojnice rotira pod
djelovanjem okretnog magnetskog polja koje u njoj nastaje. Crtež:
shema namatanja zavojnice. Lit.
M.M.
| |
|
PRINCIP OKRETNOGA MAGNETSKOG POLJA crtež uz patentnu ispravu 381,968 New York, 1. svibanj 1888. god. crtež iz Lit. 1, str. P-33 inv.br. 1109
Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb "Svima kojih se to može ticati, daje se na znanje da sam ja Nikola Tesla iz Smiljana, u Lici, pograničnoj zemlji Austro-Ugarske, nastanjen u New Yorku, N.Y., pronašao izvjesna nova korisna unapređenja kod elektromagnetskih motora, za koja je u daljnjem tekstu data specifikacija, s pozivom na priložene crteže koji čine dio iste..._" Ovako glasi početak Patentne prijave broj 381,968. koju je Nikola Tesla predao Patentnom uredu SAD 12.10.1887. godine, a koja je prihvaćena 01.05.1888. Ovom prijavom zaštitio je svoj pronalazak okretnoga magnetskog polja i strojeve kojima se koriste za svoj rad. Ovo je prvi Teslin patent na području izmjeničnih struja i njegova je važnost upravo neizmjerljiva, jer predstavlja revoluciju u elektrotehnici - početak uporabe izmjenične struje.
Crtež uz Teslinu patentnu prijavu 382,280. stranica
1, kojim Tesla prikazuje način proizvodnje okretnoga magnetskog
polja: na lijevoj strani generator koji proizvodi dvofaznu izmjeničnu
struju (u osam različitih položaja svog rotora), a
na desnoj strani crteža prikazana je prstenasta zavojnica
u kojoj nastaje okretno magnetsko polje s naznačenim smjerom
elektromagnetskog sjevera u svakom odgovarajućem trenutku
u odnosu na gibanje rotora generatora. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA prvi motor dvofazne izmjenične struje u povijesti Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija) Strasbourg, 1883. god. (original) model u demonstracionoj funkciji, 70 cm 25 cm 70 cm, težina 30 kg inv.br. 739
Tehnički muzej, Zagreb Do Teslina otkrića okretnoga magnetskog polja elektrotehnika se koristila samo strojevima istosmjerne struje, a tek je to otkriće omogućilo Tesli izradu prvih izmjeničnih elektromotora_ Danas se 90% svih elektromotora u svijetu koriste za svoj rad Teslino okretnim magnetskim poljem. Prvi svoj izmjenični elektromotor (dvofazni) izradio je Tesla u Strasbourgu i 10.07.1883_ demonstrirao je njegov rad u svom laboratoriju.
Stator motora je prstenasta zavojnica s četiri
namotaja (parovi dijagonalno postavljenih namotaja spojeni su
na prvu, odnosno drugu fazu dvofazne izmjenične struje)
u uspravnom položaju. Unutar nje smješten je rotor,
kružna metalna ploća na vodoravnoj osovini. Pod djelovanjem
okretnog magnetskog polja nastalog u statoru dolazi do vrtnje
rotora. Zamjenom faza na statorskim namotajima motor mijenja smjer
svoje vrtnje. Kopija ovog Teslina modela može se u Muzeju
staviti u rad. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA crtež uz patentu ispravu 381,968 New York, 1. svibanj 1888. god. crtež u Lit. 1, str. P-34 inv.br. 1109
Biblioteka Tehničkog muzeja u Zagrebu Pomoću okretnoga magnetskog polja Tesla je 1883. godine izradio prvi motor izmjenične struje. Ovaj svoj izum zaštitio je prijavom podnesenom Patentnom uredu SAD dana 12.10.1887. godine i ona mu je prihvaćena 01.05.1888. pod brojem 381,968. Kasnije su oko prioriteta za otkriće okretnog magnetskog polja i njegove primjene za pogon elektromotora vođeni dugogodišnji sporovi (Ferraris, Dolivo-Dobrovoljski...), no danas nema sumnje da je Tesla bio prvi na tom području elektrotehnike - osnivač elektrotehnike izmjenične struje izmjeničnog elektromotora_ Crtež uz Teslinu patentnu prijavu 381,968. stranica 2, kojom Tesla zaštićuje svoju konstrukciju dvofaznog indukcionog motora_ Slika 9 na crtežu prikazuje spoj motora s generatorom, a rad je objašnjen u pripadajućem tekstu.
Kod svog prvog motora Tesla se koristio rotorom u
obliku pune kružne metalne ploće, no na crtežu
je prikazana i izvedba rotora kao kružnog segmenta, čime
je smanjena masa rotora i omogućen bolji rad motora. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA prvi elektromotor trofazne struje u povijesti Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija) New York, 1887. god. (original) model u demonstracionoj funkciji, 80 cm 25 cm 72 cm, težina 50 kg inv.br. 742
Tehnički muzej, Zagreb Nakon izrade motora dvofazne izmjenične struje Tesla ubrzo izrađuje i prve trofazne motore. Trofazni elektromotori danas najviše služe za veće snage, a kod manjih snaga upotrebljavaju se motori jednofazne izmjenične struje, koje je također prvi konstruirao Tesla. Zahtjeve za zaštitu svojih pronalazaka okretnoga magnetskog polja, generatora i elektromotora dvofazne i trofazne izmjenične struje, kao i prijenosa izmjenične struje na daljinu, predao je Tesla Patentnoj upravi SAD 12.10.1887. Patentna prava dodijeljena su mu 01.05.1888.
Na statoru motora postavljeno je šest namotaja.
Međusobno nasuprotni namotaji vezani su u parove i spojeni
na trofaznu izmjeničnu struju koja u njima proizvodi okretno
magnetsko polje. U središtu statora nalazi se osovina koja
nosi rotor kavezne konstrukcije (promjer rotora: 40 cm). Okretno
magnetsko polje nastalo u statoru proizvodi vrtnju rotora koja
može (zamjenom faza) mijenjati svoj smjer. Kopija ovog Teslinog
motora može se u Muzeju pustiti u demonstracioni rad. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA crteži uz patentne prijave 381,968 i 382, 279 New York, 1888. god. crteži iz Lit. 1, str. P-35 i P-45 inv.br. 1109
Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb U početku svog rada na izradi izmjeničnih elektromotora Tesla se koristio konstrukcijama za dvofaznu izmjeničnu struju, no ubrzo prelazi na trofaznu struju te izrađuje prve trofazne elektromotore. Obavljo je i pokuse sa strujama od četiri i više faza, no trofazni sustav pokazao se najpogodnijim i danas je u općoj uporabi.
Na crtežu uz patentnu prijavu 381,968. str.
3 (slika 13) rotor je izveden u obliku segmenta kruga, no moguće
je primijeniti i kaveznu konstrukciju rotora, kao što se
vidi iz crteža uz patentnu prijavu broj 382,279. str. 2 (slika
3), također od 01.05.1888, koja prikazuje kavezni rotor primijenjen
kod dvofaznog elektromotora. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA sinkroni električni stroj dvofazne struje Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija) New York, 1887. god. uređaj-model, 62 cm 25 cm 55 cm, težina 20 kg inv.br. 738
Tehnički muzej, Zagreb Za proizvodnju dvofazne izmjenične struje kojom je stvarao svoje okretno magnetsko polje te njime pokretao motore dvofazne izmjenične struje Tesla se koristio generatorima poput ovoga. Istosmjerna struja iz vanjskog izvora stvara u statoru stroja stalno (nepromjenjivo) magnetsko polje, a u namotajima rotora koji u tijeku vrtnje generatora sijeku magnetske silnice toga polja induciraju se izmjenične struje (u svakom namotu po jedna). Kao rezultat toga što su namotaji rotora smješteni pod pravim kutom struja inducirana u drugom namotaju "kasnit" će za 90° za strujom induciranom u prvom namotaju - nastaje fazni pomak - dvofazna izmjenična struja_ Stroj može raditi i kao elektromotor ako na njegov rotor preko kliznih prstenova i četkica dovodimo dvofaznu izmjeničnu struju.
Na postolju je jezgra od međusobno izoliranih
limova u obliku slova "U" sa dva namotaja spojena na
istosmjernu struju. Namotaji su motani u suprotnim smjerovima.
Unutar ovako izrađenog statora smješten je na vodoravnoj
osovini rotor oblika plosnatog valjka, koji na sebi nosi dva,
međusobno električki nezavisna namotaja u kojima će
doći do indukcije dvofazne struje s faznim pomakom od 90°.
Ovu struju preko kliznih prstenova i bakrenih četkica odvodit
ćemo s rotora do priljučaka na postolju stroja.
Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA crtež uz patentnu prijavu 381, 968 New York, 1. svibanj 1888. god. crtež iz Lit. 1, str. P-39 inv.br. 1109
Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb Crtež je sastavni dio Tesline patentne prijave podnesene 12.10.1887, a verificirane 01.05.1888. od strane Patentne uprave SAD, u kojoj Tesla zaštićuje konstrukciju generatora dvofazne izmjenične struje kojom će napajati svoje elektromotore, to jest proizvoditi okretno magnetsko polje u njihovim statorima. Ovo polje će inducirati struje u rotoru motora i dovoditi do njegove vrtnje.
Slika 1 na crtežu prikazuje izgled ove generatorske
konstrukcije, a slika 2 tlocrtni presjek generatora. Opis je dan
u samoj patentnoj prijavi. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA prvi trofazni generator u povijesti New York, 1887. god. (original) Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija) uređaj-model, 80 cm 25 72 cm, težina 25 kg inv.br.741
Tehnički muzej, Zagreb Prve pokuse s izmjeničnim strujama Tesla je izvodio strojevima dvofazne izmjenične struje, pa su i u prvoj suvremenoj hidrocentrali izgrađenoj na slapovima Niagare bili ugrađeni dvofazni generatori, no ubrzo prelazi na sustav trofazne struje, te izrađuje prve trofazne generatore i motore. Kod ovog generatora struja se inducira u statorskim namotajima, pa ju je lakše odvoditi sa stroja. Stator nosi na sebi šest namotaja, po dva (nasuprotna) za svaku fazu. Rotor ima dva namota u kojima istosmjerna struja iz vanjskog izvora stvara stalno magnetsko polje. Vrtnjom rotora mehaničkom energijom dovedenom izvana ovo elektromagnetsko polje rotira i izaziva indukciju struje u statorskim namotajima. Teslin trofazni sustav izmjeničnih struja danas je gotovo isključivo u priozvodnji, prijenosu i uporabi električne energije.
Na statoru je postavljeno šest namotaja (kut
između dva susjedna iznosi 60 stupnjeva), a dva i dva nasuprotna
namotaja međusobno su povezana. Rotor nosi na sebi dva namota
kroz koje prolazi istosmjerna struja koju izvana dovodimo na rotor
preko četkica i kliznih prstenova na osovini oko koje se
rotor okreće. Ova struja stvara u rotoru stalno elektromagnetsko
polje, a vrtnja rotora, pa i tog polja, dovodi do indukcije trofazne
izmjenične struje u statorskim namotajima. Struju odvodimo
s generatora preko priključaka na postolju stroja. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA crtež uz patentnu prijavu 382, 280 New York, 1. svibnja 1888. god. crtež iz Lit. 1, str. P-156., inv.br. 1109
Biblioteka Tehničkog muzeja u Zagrebu Za pokretanje svojih trofaznih elektromotora Tesla konstruira trofazne generatore_ Jedna takva konstrukcija prikazana je na slici 14 navedenog crteža kao prilog uz Teslinu patentnu prijavu broj 382, 280. od 01.05.1888. Ovako proizvedenom strujom Tesla napaja svoje trofazne elektromotore, kao što je to vidljivo iz sheme spoja generator-motor prikazane na slici 13 ovog crteža.
Kod ovog generatora trofazna izmjenična struja
inducira se u rotorskim namotajima, dok stator stvara stalno elektromagnetsko
polje (prolaskom istosmjerne struje iz vanjskog izvora kroz njegove
namotaje). Postoji i mogućnost da se na rotor dovodi istosmjerna
struja i tako nastaje stalno magnetsko polje, a stator na sebi
nosi namotaje u kojima će doći do indukcije izmjenične
struje. Budući da stator ima tri para namota, u njima će
nastati trofazna izmjenična struja. Ovo rješenje,
radi lakšeg odvođenja struje sa statorskih (mirujućih)
namotaja nego sa rotorskih (pokretnih) primjenjuje se kod svih
suvremenih trofaznih generatora. Lit.
M.M.
| |
|
model Teslina transformatora napona 100 000 volti Zagreb, 1976. god. rekonstrukcija prema Teslinu opisu i crtežima iz 1891. god. model u demonstracionoj funkciji, 130 cm 70 cm 103 cm, težina 80 kg inv.br. 745
Tehnički muzej, Zagreb Svojom novom, do tada posve nepoznatom konstrukcijom posebnog tipa transformatora (danas poznatog u znanosti pod imenom Teslin transformator), Tesla je proizvodio struje vrlo visokog napona_ i vrlo visokih frekvencija_ Prve patentne isprave za ove konstrukcije dobio je od Patentne uprave SAD 25.04.1891. pod brojem 454. 622. U svojim daljnjim izvedbama Tesla ostvaruje napone i jače od 10 000 000 volti, kao i frekvencije od stotine tisuća herca. Osobito su značajni njegovi pokusi u Colorado Springsu (1889/1900), o kojima je vodio Dnevnik istraživanja_ Ovim pokusima i rješenjima do kojih je došao Tesla je udario temelje radiotehnike, rasvjete cijevima s razrijeđenim plinovima, telemehanike i niza drugih, novih oblasti elektrotehnike. Iako su godinama vođeni sporovi o Teslinom prioritetu na neke pronalaske iz ove oblasti, oni su konačno, rješenjem Vrhovnog suda SAD okončani u korist Tesle. Tesla to, na žalost, nije doživio.
Ovaj model Teslina transformatora sastoji se od prigušnice,
pogonskog transformatora (klasični transformator 220/3
000 V),_ dva uljna kondenzatora (svaki kapaciteta 0,1 mikrofarad),
trostrukog iskrišta, te primarnog i sekundarnog namotaja
Teslinog transformatora_ (bez metalne jezgre), a na vrh sekundara
spojena je žarulja od 500 W. Napajanje se provodi strujom
iz gradske mreže (220 V,50 Hz), a na sekundaru je napon od
100 000 V uz frekvenciju veću od 200 000 Hz. Lit.
M.M.
| |
|
shema Zagreb, 1976. god. shema iz Lit. 1, str. P-219-360 inv.br. 1109
Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb Tesla je svojim transformatorima posebne konstrukcije proizvodio struje visokih napona i visokih frekvencija. Prema ovoj shemi izrađena je u Tehničkom muzeju u Zagrebu kopija Teslinog transformatora koji razvija napon od 100 tisuća V, a frekvencija struje koju proizvodi iznosi oko 200 000 Hz. U svom laboratoriju u Colorado Springsu Tesla je izrađivao transformatore napona i jačeg od 10 000 000 Volti.
Za pogon Teslinog transformatora služi struja
gradske mreže (220 V, 50 Hz), koja se u pogonskom transformatoru
klasične konstrukcije transformira na napon od 3 tisuće
V. Ba slici: I_ je primar, a_ II_ sekundar ovog transformatora
sa željeznom jezgrom). Oznakom C 1 označena je kondenzatorska
baterija (dva uljna kondenzatora kapaciteta 0,1 mikrofarada, serijski
spojena). Oni se izbijaju preko trostrukog iskrišta F kroz
primarni namotaj Teslinog transformatora (PYL 1PY), a uslijed
toga u sekundaru L 2 dolazi do indukcije struje visokog napona
jer je broj namtaja sekundara mnogo veći od broja namotaja
primara. Ovaj transformator nema metalnu jezgru. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA Nikola Tesla u svom laboratoriju u Coloradu Springsu ispred svog transformatora Colorado Springs, SAD, 1900. god. fotografija (Lit. 4) Inv. br. 3423
Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb; Muzej
Nikole Tesle, Beograd (original) U nastojanju da ostvari svoju životnu zamisao - bežični prijenos električne energije na daljinu Nikola Tesla 1899. godine gradi u Colorado Springsu svoj novi laboratorij u kojem nastavlja pokuse sa visokofrekventnim strujama vrlo visokih napona. Novim konstrukcijama transformatora koje izrađuje u ovom laboratoriju Tesla ostvaruje napone i veće od 10 000 000 volti, kao i frekvencije od stotine tisuća Hz. Nakon povratka u New York 1901. godine Tesla započinje izgradnju divovske odašiljačke stanice na Long Islandu, koja bi trebala poslužiti za njegov zamišljeni sustav svjetskog prijenosa električne energije. Zbog nedostatka financijskih sredstava gradnja stanice mora biti obustavljena, a već podignuti toranj - odašiljačka antena je 1917. godine srušen. Bežični prijenos većih količina energije na daljinu jedina je Teslina zamisao koju u praksi nije uspio ostvariti.
O svojim značajnim istraživanjima u Koloradu.
koja provodi od svibnja 1889. do siječnja 1900. godine,
Tesla je vodio Dnevnik istraživanja, koji je objavljen
u Beogradu 1987. godine na engleskom jeziku - original, te u prijevodu
na srpskom jeziku. Original Dnevnika čuva se u Muzeju Nikole
Tesle u Beogradu. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA New York, 1898. god. (original) Zagreb, 1976. god. (rekonstrukcija) model, 123 cm 28 cm 143 cm, težina 20 kg inv.br. 1055
Tehnički muzej, Zagreb U svom laboratorju u New Yorku Tesla je već početkom 1893. izrađivao različite strojeve i naprave kojima je daljinski upravljao bežičnim putem. To je ostvario postizanjem selektivne rezonancije; promjenom frekvencije odašiljača stupa se u vezu (rezonanciju) s posve određenim prijemnikom u napravi kojom se želi upravljati. Požar koji je zadesio njegov laboratorij uništio je sve do tada izrađene naprave, a i dokumentaciju o njima. Ipak, Tesla uskoro u novoizgrađenom laboratoriju nastavlja pokuse na tom području i 01.07.1898. podnosi patentnu prijavu za ta otkrića. Patente dobiva 08.11.1898. Svoja otkrića pokazuje i javno u New Yorku modelom broda kojim daljinski upravlja bez žica. Ova Teslina djela temelj su do tada nepoznate grane tehnike - telemehanike_
U modelu broda pokretanog elektromotorom, nalaze
se rezonantni namotaji određenih frekvencija, a operater podešava
frekvenciju svog odašiljača na frekvenciju onog namotaja
s kojim želi stupiti u rezonanciju. U tom namotaju javljaju
se električni titraji i preko servo mehanizma aktivira
se određeni električni uređaj u modelu broda, što
dovodi do njegova kretanja naprijed ili natrag, skretanja lijevo
ili desno. Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA crtež uz patentnu prijavu 613, 809 New York, 8. studeni 1898. god. crtež iz Lit. 1, str. P-373 inv.br. 1109
Biblioteka Tehničkog muzeja, Zagreb Ovim patentom Tesla je zaštitio svoj pronalazak upravljanja napravama i vozilima bežičnim putem, koji znači ostvarenje telemehanike, do tada sasvim nepoznate grane tehnike. Prve svoje teleautomate izrađivao je Tesla još 1893. godine u svom laboratoriju u New Yorku, no požar laboratorija prekinuo ga je u tom radu. Ipak, ubrzo u novoizgrađenom laboratoriju nastavlja pokusima i svoje prve konstrukcije prijavljuje Patentnoj upravi SAD 01.07.1898. Nakon demonstracije modela broda na daljinsko upravljanje pred komisijom Patentne uprave, dodijeljena mu je i patenta isprava na to otkriće. Danas se izrađuju mnogobrojne naprave i strojevi s daljinskim upravljanjem, od svemirskih letjelica bez ljudske posade, sve do dječjih igračaka. I ovim svojim rješenjem Tesla je dokazao koliko je bio ispred vremena u kojem je živio.
Crtež prikazuje unutrašnjost Teslina modela
broda s daljinskim upravljanjem koji je demonstrirao u New Yorku
1898. godine. Na osnovi ovog crteža, opisa u patentnoj prijavi,
te fotografije Teslina originala izrađena je i kopija ovog
modela koja je izložena u Tehničkom muzeju u Zagrebu.
Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA Teslina predavanja - patenti - članci Beograd, 1956. god. knjiga, 21 cm 28 cm 3 cm, 1,5 kg inv. br. 1055
Tehnički muzej, Zagreb
Knjiga u kojoj su sabrana Teslina najznačajnija
predavanja, patentni spisi (isprave) i članci. Na engleskom
jeziku (original). Lit.
M.M.
| |
|
priznanja Nikoli Tesli Beograd, 1961. god. knjiga, 21 cm 28 cm 3 cm, 1 kg inv. br.1100
Tehnički muzaj, Zagreb
Knjiga u kojoj su sabrani najznačajniji članci
o Tesli i njegovome radu, pisma upućena Tesli, te diplome
i druga priznanja koja su mu dodijeljena. Na raznim jezicima (originali).
Lit.
M.M.
| |
|
NIKOLA TESLA Dnevnik istraživanja Beograd, 1978. god. knjiga, kožni uvez, 21 cm 28 cm 3 cm, 1,2 kg inv. br. 3423
Tehnički muzej, Zagreb Tijekom svog rada u laboratoriju u Colorado Springsu u razdoblju 1899. - 1900. godine Tesla je vodio vrlo pomno Dnevnik istraživanja, u kojem je bilježio svoje pokuse sa strujama visokih napona (više od 10 000 000 Volti) i visokih frekvencija.
Njegov krajnji cilj ovih radova bilo je ostvarenje
svjetskog sustava prijenosa električne energije bez
žica_ Rezultate do kojih je došao pokušao je ostvariti
u praksi putem svoje radio-postaje velike snage, čiju je
gradnju započeo u Long Islandu pokraj New Yorka. Zbog raznih,
u prvom redu financijskih problema, morao je prekinuti rad na
ovom projektu, a njegova "kula", antena buduće
odašiljačke stanice, srušena je 1917. godine.
Ovo je jedini zadatak koji si je Tesla postavio, a nije ga uspio
riješiti. Ovo je izdanje Dnevnika na originalnom engleskom
jeziku, no postoji i izdanje (isti izdavač i godina izdanja)
na srpskom jeziku. Lit.
M.M.
| |
|
DA LI JE NIKOLA TESLA PRVI OTKRIO ELEKTRON? New York, 1891. god.
članci (Lit. 1-3)
U članku Eletric discharge in vacuum tubes,
Tesla tumači svoj pokus s električnim izbojem u
vakuumskoj cijevi kao posljedicu elektrostatske interakcije, tj.
djelovanja nabijenih čestica. J.J. Thomson reagira na Teslin
rad u članku Note by Prof. J.J. Thomson, tvrdeći
da se ti učinci mogu dobiti i bez elektrostatskog djelovanja.
Na taj Thomsonov odgovor ponovno se javlja Tesla člankom
Reply to J.J. Thomson's Note, gdje Tesla osporava Thomsonov stav
i naglašava važan doprinos elektrostatskih učinaka.
Tesla eksplicitno tvrdi da je opažena pojava posljedica gibanja
"malih nabijenih kuglica" velikom brzinom čri
čemu se sudaraju s molekulama razrijeđenog plina. Dakle,
Tesla jasno tvrdi da njegov pokus dokazuje postojanje nabijenih
čestica, a J.J. Thomson to osporava. Pet godina kasnije
Thomson je jednim drukčijim pokusom dokazao postojanje
elektrona. Nije jasno koliki je pritom utjecaj imao njegov sukob
s Teslom 1891. godine. Lit.
V.P. | |