NOBELOVAC LAVOSLAV RUŽIČKA
1887-1976.

Lavoslav Ružička rodio se 13. rujna 1887. u Vukovaru. Nakon što je u četvrtoj godini ostao bez oca, preselio se sa svojom majkom u Osijek, gdje je završio pučku školu i klasičnu gimnaziju. Bio je dobar, ali ne izvrstan učenik, s velikom sklonošću prema prirodnim znanostima. Kad je završio gimnaziju, opredijelio se za tehniku. Upisao se 1906. god. na Visoku tehničku školu u Karlsruhe u Njemačkoj, gdje je za četiri godine diplomirao i doktorirao. Diplomski rad Reakcijska kinetika ketena i doktorsku disertaciju pod naslovom "Prilog poznavanju fenil-metil-ketena" izradio je pod nazivom H. Staudingera. Od 1911. do 1916. god. radio je kao Staudingerov asistent u Karlsruhe, a zatim na ETH u Zürichu na istraživanju strukture aktivnih komponenata biljke Pyrethrum cinerariifolium, dalmatinskog buhača. Taj opsežan rad završen je 1916. god. ali je objavljen tek 1924. god. Dio rada na piretrinu bio je kasnije korigiran, ali pionirski rad Ružičke vrlo je važan, jer su piretrini, a još više njihovi sintetski analozi, vrlo važni kao insekticidi. Kad se Ružička 1916. god. odvojio od Staudingera, ostao je bez sredstava za život i rad, pa je bio prisiljen obratiti se kemijskoj industriji i predložiti suradnju. Zbog svog zanimanja za kemiju terpena prvo je ugovorio suradnju s njemačkom tvrtkom Haarmann und Reimer na istraživanju sinteze irona, mirisnog principa ljubičice i korijena perunike. Rad na ironu nije doveo do određivanja njegove strukture i sinteze, ali se Ružičku upoznao s Wagner-Meerweinovim pregrađivanjem koje je imalo značajnu ulogu u njegovu kasnijem radu.

Poslije nekoliko pokušaja suradnje s drugim kemijskim tvornicama Ružička je 1921. god. zapoćeo suradnju s tvornicom mirisa M. Naef et Cie u Ženevi. Na osnovi svog rada na terpenima Ružička je 1918. god. postao privatni docent na ETH, a 1920. god. i na Sveučilištu u Zürichu. Titularnim profesorom imenovan je 1923. god. na ETH. Ni jedno od tih zvanja nije bilo povezano sa stalnom plaćom, ali mu je omogućavalo da ima vlastite doktorande. Za kratko vrijeme bio je u mogućnosti dokazati da su mošusni mirisi, muskom i cibeton, makrociklički ketoni, što je omogućilo ostvarenje sintetske proizvodnje skupocjenih mošusnih mirisa. Osim toga, ovim radovima oboreno je pogrešno mišljenje da makrociklički spojevi ne mogu postojati. Ružičkine sinteze farnesola i nerolidola i primjena dehidrogenacije sa sumporom i selenom dovele su ga do određivanja strukture drugih seskviterpena, viših terpenoida i steroida. No uza sve to Ružičkin položaj u Zürichu se nije popravio, pa je 1926. god. prešao u Ženevu u istraživačke laboratorije M. Naef et Cie, a razdoblje između 1927. do 1929. god, kao profesor organske kemije proveo je na Sveučilištu u Utrechtu, gdje je nastavio radove na makrocikličkim spojevima i seskviterpenima, a kasnije i na di-triterpenima. Napokon 1929. Ružička je prihvatio poziv da se vrati u Zürich. Povratak u Zürich označava početak najuspješnijeg razdoblja u njegovoj karijeri. Broj Ružičkinih suradnika značajno se povećao, a primjena dehidrogenacije i izoprenskog pravila dovela je do brzog rješenja strukture mnogih seskvi-, di. i triterpena. Rad na dehidrogenaciji skrenuo je Ružičkinu pozornost na steoride, čija se biogenetička veza s politerpenima samo naslućivala. Godine 1934. Ružička je izazvao veliku pozornost svjetske znanstvene javnosti kad je objavio djelomičnu sintezu muškog spolnog hormona androsterona, a 1935. god. i djelomičnu sintezu mnogo aktivnijeg testosterona. Rad na seksualnim hormonima i steroidima toliko je učvrstio njegov znanstveni ugled da je 1939. god. dobio Nobelovu nagradu za kemiju "za svoj rad na polimetilenima i višim terpenima". Zbog ratnih prilika Ružička je predavanje koje je želio održati u Stockholmu održao u Zagrebu. Za vrijeme II. svjetskog rada Ružička je zbog svog hrvatskog podrijetla bio ponosan na uspjehe pokreta otpora protiv njemačke okupacije u bivšoj Jugoslaviji i davao je aktivnu podršku mnogim dobrotvornim organizacijama za pomoć pokretu otpora. Prazninu u Ružičkinu laboratoriju, koja je nastala zbog odlaska nekih suradnika koji su bili Židovi, popunio je Vladimir Prelog. Tijekom ratnih godina značajna novčana sredstva akumulirala su se u SAD od naknada za patente kojima je zaštićena sinteza steroidnih hormona. Ta sredstva je Ružička uložio u zbirku nizozemskih slikara. Zbirku koja sadrži slike velikog broja slavnih majstora Ružička je darovao Kunsthausu u Zürichu.

Nakon nelikoko godina prekida Ružičkin povratak kemiji nije bio lagan, jer su se u relativno kratkom razdoblju istraživačke metode u kemiji izmijenile. Fizičko-kemijski postupci naglo su zamijenili njegovo specijalno područje, koje se sastojalo u određivanju strukture čisto kemijskim postupcima. Ružička je pomogao razvoj fizičko-kemijskih postupaka, ali je njegov glavni interes postala biologija, osobito biogeneza terpena i steroida. Veza između mono-, seskvi- i diterpena dovela je do prijedloga proširenog "biogenetičkog izoprenskog pravila". Ružička je otišao u mirovinu 1957. u 70-toj godini života.

Kratak autobiografski članak pod naslovom "Na granici između bioorganske kemije i biokemije" objavio je u Annual Review of Biochemistry 42, 1 (1973). Osim kemije i nizozemskog slikarstva Ružička je s istom upornošću obrađivao i svoj vrt, u kojem je uzgajao stotine alpskih biljaka i uživao u fotografiji u boji. Ružička je umro 26. rujna 1976. u Mammernu na Bodenskom jezeru u 89. godini.

Osim Nobelove nagrade Ružička je dobio i mnoga druga znanstvena priznanja, npr. nagradu Marcel Benoist, najveće znanstveno priznanje Švicarske, osam počasnih doktorata, uključivši počasni doktorat Sveučilišta u Zagrebu, bio je počasni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu, počasni građanin Vukovara.

Ružička je jedan od najvećih kemičara predinstrumentalne epohe. Kad se pogleda što je uspio načiniti na osnovi postupaka koji su se primjenjivali u to vrijeme može se shvatiti koliko je bilo potrebno upornosti, znanja i intuicije da se sve to postigne.

POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

RUŽIČKINA POVEZANOST S VUKOVAROM, Vukovar, 16. ožujak 1940. god., privatno vlasništvo

RUŽIČKINE OCJENE U VIII. RAZREDU GIMNAZIJE, Osijek, 1891-1906. god., privatno vlasništvo

LAVOSLAV RUŽIČKA, ZUR KENNTNIS DER KETENE, Karlsruhe, 1911. god., Vjesnik - arhiv, Zagreb, Pliva - Istraživački institut, knjižnica, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIČKA, INSEKTENTOTENDE STOFFE, Karlsruhe i Zürich, 1924. god., privatno vlasništvo; Pliva - Istraživački institut, knjižnica, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIČKA, SINTEZA I ODREĐIVANJE STRUKTURE IRONA - MIRISA LJUBIČICE, Zürich, 1947. god., Pliva - istraživački institut. knjižnica, Zagreb

POZIVI LAVOSLAVU RUŽIČKI DA PRIHVATI PROFESURU U ZAGREBU, Zagreb, 1919-1926. god., privatno vlasništvo

LAVOSLAV RUŽIČKA, SINTEZA SESKVITERPENSKIH MIRISA FARNESOLA I NEROLIDOLA, RAZJAŠNJENJE STRUKTURE MIRISNIH KETONA CIBETONA, MUSKONA, IRONA I JASMONA, Zürich, 1921. god., Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb; privatno vlasništvo

LAVOSLAV RUŽIČKA, IZOPRENSKO PRAVILO I DEHIDROGENACIJA, Zürich, Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb

RUŽIČKA ODLAZI NA SVEUČILIŠTE U UTRECHT, Utrecht, 1926-1929. god., Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

RUŽIČKIN POVRATAK U ZÜRICH, Zürich, 1929. god., Nacionalna i Sveučilišna biblioteka, Zagreb

RUŽIČKIN DOPRINOS KEMIJI DITERPENA, Zürich, 1922-1954. god., Nacionalna i Sveučilišna biblioteka, Zagreb

RUŽIČKIN RAD NA KONSTITUCIJI TRITERPENA, Utrecht, Zürich, 1929-1955. god.

RUŽIČKINI RADOVI NA STEROIDIMA, Utrecht, Zürich, 1927-1946. god., Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIČKA, BIOGENETiČKO IZOPRENSKO PRAVILO, Zürich, 1937-1953. god., Knjižnica HAZU, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIČKA, SEKSUALNI HORMONI, Zürich, 1934-1935, Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIČKA, NOBELOVA NAGRADA ZA RAD NA POLIMETILENIMA I VIŠIM TERPENIMA, Zürich, Zagreb, 1939. god., Vjesnik, arhiv, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIČKA, OD DALMATINSKOG BUHAČA DO SEKSUALNIH HORMONA, Zagreb, 16. ožujka 1940. god., Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb

RUŽIČKINI SURADNICI, Zürich, nakon 1939. god., privatno vlasništvo

RUŽIČKINA ZBIRKA NIZOZEMSKIH SLIKARA, Zürich, 1945. god., privatno vlasništvo

RUŽIČKA I NJEGOV VRT, Zürich, od 1939. god. nadalje, Knjižnica HAZU, Zagreb

LAVOSLAV RUŽIČKA, Zürich, nakon 1939. god., privatno vlasništvo;

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

RUŽIČKINA POVEZANOST S VUKOVAROM

Vukovar, 16. ožujak 1940. god. i dalje

fotografija s potpisom: "Vukovarac Lavoslav Ružička 16. ožujka 1940."

fotografija: Ružička u Vučedolu

slika dijela "Spomen muzeja" u rodnoj kući

fotografija: Nobelovac Vladimir Prelog na 3. Ružičkinim danima

privatno vlasništvo (D. Fleš)

Ružička je otišao iz Vukovara u dobi od 4 godine i preselio se s majkom u Osijek. Međutim, često se vraćao u Vukovar. Na slici iz 1940. god. potpisao se "Vukovarac Lavoslav Ružička". Te godine proglašen je počasnim građaninom Vukovara. I u poznim godinama dolazio je na odmor u Vučedol. Godine 1977. god. u rodnoj kući u Vukovaru otvoren je "Spomen muzej Nobelovcu Lavoslavu Ružički", a od 1975. svake druge godine održavaju se "Ružičkini dani" u dvorcu obitelji Eltz (razoren u domovinskom ratu) u Vukovaru. Na 3. Ružičkinim danima bio je prisutan nobelovac Vladimir Prelog.

D.F.

RUŽIČKINE OCJENE U VIII. RAZREDU GIMNAZIJE

Ružičkina povezanost s Osijekom

Osijek, 1891-1906. god.

gimnazijski dokumenti

privatno vlasništvo (D. Fleš)

Ružička je u Osijeku završio 4 razreda pučke škole i 8 razreda klasične gimnazije. U jednom članku Uspomene iz mladosti iz 1942. god. Ružička je opisao pučku školu u Osijeku kao jednu od najboljih u zemlji, a posebno visoko je ocijenio osječku gimnaziju: "U više nego jednom smjeru čini mi se način obuke, a osobito spremnost naših profesora iznad evropskog prosjeka."

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA
ZUR KENNTNIS DER KETENE

Lavoslav Ružička studira u Karlsruhe (1906.-1910. god.)

Karlsruhe, 1911. god.

fotografija autora u IV semestru studija

članak (Lit. 2.)

Vjesnik - arhiv, Zagreb, Pliva - Istraživački institut, knjižnica, Zagreb

Ružička je iz Osijeka otišao 1906. i upisao se na Visoku tehničku školu u Karlsruhe. Pod utjecajem H. Staudingera brzo se razbuktala želja da se posveti kemijskim istraživanjima. Doktorsku dizertaciju na temu Fenil-metil-keten pod nadzorom Staudingera završio je 1910. god. tako da je za 4 godine završio studij i dobio titulu diplomiranog inženjera i doktora inženjera.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružička 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942; Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980), 411-501.
2. H. Staudinger, L. Ružička, Zur Kenntnis der Ketene, Liebigs Ann. Chem., 380 (1911) 278.
3. D. Jovašević, Nobelovac iz Vukovara, Vjesnik, 15. rujan 1987., str. 14.
   
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA
INSEKTENTOTENDE STOFFE

Rad na izolaciji i strukturi peritrina (1910-1916. god.)

Karlsruhe i Zürich, 1924. god.

Slika biljke Pyrethrum cinerariifolium (dalmatinski buhač)

Naslovnica (Lit. 1.)

privatno vlasništvo (D. Fleš), (slika); Pliva - Istraživački institut, knjižnica, Zagreb, (naslovnica)

Nakon završenog studija Ružička je ostao kao asistent kod H. Staudingera u Karlsruhe od 1910. do 1912. god. a kad je H. Staudinger prešao u Zürich, Ružička ga je slijedio, te ostao s njim do 1916. god. Radio je na izolaciji i strukturi insekticidnih tvari iz dalmatinskog buhača. Rad je završen 1916. god, ali zbog patentne zaštite rezultati su objavljeni tek 1924. godine u deset nastavaka I-X na ukupno 159 stranica.

Lit.

1. H. Staudinger, L. Ružička, Insektentotende Stoffe I, Helv. Chim. Acta, 7 (1924) 177.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA
SINTEZA I ODREĐIVANJE STRUKTURE IRONA - MIRISA LJUBIČICE

suradnja s tvrtkom Haarmann und Reimer (1917.-1920. god.)

Zürich, 1947. god.

članci (Lit. 1.-2.)

fotografija ljubičice

Pliva - istraživački institut. knjižnica, Zagreb

Nakon što je Ružička obavijestio H. Staudingera da želi raditi na vlastitom području istraživanja i habilitirati, izgubio je položaj asistenta, ali je ostao u podrumskom laboratoriju ETH. Godine 1918. postao je privatni docent na ETH, 1920. god. i na Sveučilištu u Zürichu, a 1923. god. imenovan je naslovnim profesorom na ETH. To mu nije osiguralo stalnu plaću, ali je mogao imati vlastite doktorande. Uz pomoć Švicarske kemijske industrije započeo je radove na mirisima biljnoga i životinjskog podrijetla. Godine 1917. započeo je suradnju s njemačkom tvrtkom Haarmann und Reimer na sintezi irona, mirisnog principa ljubičice, čija čak ni empirijska formula nije bila poznata Ružička je sintetizirao racemični iron tek 1947. godine. Suradnja s tvrtkom Haarmann und Reimer prekinuta je 1920. godine.

Lit.

1. L. Ružička, Helv. Chim. Acta, 2 (1919) 144.
2. H. Schinz, L. Ružička, C.F. Seidel, Ch. Tabel, Helv. Chim. Acta, 30 (1947) 1810.
3. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružička 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942; Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
   

D.F.

POZIVI LAVOSLAVU RUŽIČKI DA PRIHVATI PROFESURU U ZAGREBU

korespondencija s V. Njegovanom i V. Voukom

Zagreb, 1919-1926. god.

kopije pisama

privatno vlasništvo (R. Seiwerth)

U studenom 1919. god. V. Njegovan piše Ružički o osnivanju Tehničke visoke škole u Zagrebu i poziva ga da prihvati profesuru na katedri organske tehnologije. U odgovoru Ružička predlaže da se umjesto organske tehnologije uvedu profesure za organsku kemiju (uključivo specijalne tehnologije) u trećem i četvrtom semestru i kemijska tehnologija u četvrtom, petom i šestom semestru.

Dopisivanje V. Njegovana s L. Ružičkom trajalo je do kolovoza 1921. god. Početkom 1922. god. pozvao je Ružičku i dekan Filozofskog fakulteta Vale Vouk, ali i to je nakon duge prijepiske Ružička odbio 1926, jer je smatrao da su sredstva za istraživanje u Zagrebu nedostatna.

Lit.

1. R. Seiwerth, Pozivi Lavoslavu Ružički na visoke škole u Zagrebu 1919-1926, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, Zagreb, 1989, str. 107-130.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA
SINTEZA SESKVITERPENSKIH MIRISA FARNESOLA I NEROLIDOLA, RAZJAŠNJENJE STRUKTURE MIRISNIH KETONA CIBETONA, MUSKONA, IRONA I JASMONA

ugovor s tvrtkom M. N Naef et Cie

Zürich, 1921. god.

poster-prikaz istraživanja makrocikličkih spojeva

fotografija cibetke, jelena mašutnjaka I biljaka (Lit. 3.)

Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb; privatno vlasništvo (D. Fleš) (Lit. 3.)

U proljeće 1921. Ružička je sklopio ugovor s tvrtkom M. Naef et Cie: "Sinteza seskviterpenskih mirisa farnesola i nerolidola, razjašnjenje strukture mirisnih ketona cibetona, muskona, irona i jasmona". Uvjeti rada u ETH za Ružičku i njegovih 8 suradnika bili su teški, u podrumskim prostorijama ETH, pa je u proljeće 1925. god. prihvatio ponudu osnivača tvrtke M. Naef et Cie, te se preselio u Ženevu. Najvažniji radovi iz tog razdoblja su istraživanja na sintezi makrocikličkih spojeva, te na određivanju strukture i sinteze muskona i cibetona. Na nekoliko primjera prikazana je primjena izoprenskog pravila. Na prostoru prikaza nalaze se fotografije mačke - cibetk, jelena mošutnjaka I biljaka u kojima se nalaze farnesol, nerolidol, jasmon I iron.

Lit.

1. R. Seiwerth, Naši dobitnici Nobelove nagrade za kemiju Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog, Hrvatski znanstveni zbornik 2:1 (1993) 107.
2. V. Prelog, O. Jeger, Lavoslav Ružička 1887-1976, elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
3. World Book Encyclopedia, World Book Inc., Chicago, 1994.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA
IZOPRENSKO PRAVILO I DEHIDROGENACIJA

Zürich,

shema primjene (Lit. 1., 3.)

Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb

Ružička je prvi shvatio koliko je za određivanje strukture terpena I srodnih spojeva važna kombinacija dehidrogenacije I izoprenskog pravila. Izoprensko pravilo koje se temelji na pretpostavci da su terpeni polimerni oblici izoprena, omogućuju određivanje osnovne strukture terpena, a dehidrogenacija sa sumporom ili selenom uz nastajanje aromatskih spojeva omogućuje određivanje položaja supstituenata na alicikličkim prstenovima.

Lit.

1. A. Eschenmoser, Leopold Ružička: Von der Isopreneregel zur Frage nach dem Ursprung des Lebens, RAD Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, knjiga, 443, Zagreb, 1989., str. 69.
2. Lavoslav Ružička: "Od dalmatinskog buhača do seksualnih hormona", Liječnićki vjesnik, 6 (1940) 329.
3. L. Ružička, In the Borderland between Bioorganic Chemistry and Biochemistry, Ann. Rev. Biochem., 42 (1973) 1.
   

D.F.

RUŽIČKA ODLAZI NA SVEUČILIŠTE U UTRECHT

istraživanje seskviterpena, di- i triterpena

Utrecht, 1926-1929. god.

strukture (Lit. 1.)

Nacionalna i sveučilišna biblioteka, Zagreb

Ružičkin rad stjecao je sve veći međunarodni ugled, pa mu je u proljeće 1926. ponuđena katedra za organsku kemiju Sveučilišta u Utrechtu. U Utrechtu je proveo tri sretne godine radeći na reorganizaciji nastave i istraživanjima u oblasti makrocikličkih spojeva i seskviterpena, a kasnije i di-terpema, cedrena, agatena, dikarboksilne kiseline i triterpena iz skupine ß-amizina.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružička 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. L. Ružička, J.A. van Melsen, Justus Liebig Ann. Chem., 471 (1979) 40.
3. L. Ružička, J.R. Hosking, Justus Liebig, Ann. Chem., 469 (1929) 147.
4. L. Ružička, A.G. Ween, Recl. Trav. Chim. Pays-Bas, 48 (1928) 1018.
   

D.F.

RUŽIČKIN POVRATAK U ZÜRICH

najplodnije razdoblje (1929-1973): 488 članaka

Zürich, 1929. god.

grafički prikaz broja znanstvenih radova (Lit. 1.)

Naccionalna i Sveučilišna biblioteka, Zagreb

Ružička se rado odazvao pozivu ETH da preuzme katedru kemije u Zürichu. Koliko je smatrao svoj povratak u Zürich konačnim, vidi se po tome što je odmah kupio krasno gradilište u Freudenberg Strasse 101 blizu ETH i izgradio kuću u kojoj je živio do kraja svog života. Ružičkin povratak u Zürich označava početak najuspješnijeg razdoblja u njegovoj karijeri. Iz grafičkog prikaza broja objavljenih radova vidi se da je od ukupno 582 rada, od 1911. do 1929 objavio 94 rada, a od 1929. do 1973. god. 488 radova, od čega 481 rad od 1929. do 1957, kad je otišao u mirovinu.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružička 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
   

D.F.

RUŽIČKIN DOPRINOS KEMIJI DITERPENA

Određivanje strukture abietinske kiseline iz smole bora

Zürich, 1922-1954. god.

struktura diterpena (Lit. 1.)

fotografije biljaka (Lit. 2.)

Nacionalna i Sveučilišna biblioteka, Zagreb

Ružičkin doprinos tom području vidljiv je na temelju 64 publikacije objavljene od 1922. do 1954. Temeljni su doprinosi određivanju strukture abietinske, levopimarne i dekstropimarne kiseline, agatendikarboksilne kiseline, sklareola i frihtelita. Koliko je u to vrijeme bilo teško odrediti strukturu diterpena prikazano je na primjeru abietinske kiseline iz smole bora. Ružička je započeo istraživanja 1922. god, a strukturu i apsolutnu konfiguraciju abietinske kiseline i vezu sa steroidima dokazao je tek 1955. godine.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružička 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. World Book Encyclopedia, World Book Inc., Chicago, 1994.
   

D.F.

RUŽIČKIN RAD NA KONSTITUCIJI TRITERPENA

određivanje strukture lanosterola

Utrecht, Zürich, 1929-1955. god.

strukture triterpena (Lit. 1.)

fotografije biljaka (Lit. 2.)

Eksperimentalne poteškoće bile su mnogo veće nego kod mono-, seskvi- i diterpena. Dva postupka koja su pridonijela neshvatljivo brzom rješenju strukture mnogih triterpena bila su: dehidrogenacija sa Se i Pd i jednostavne usporedbe struktura pojedinih članova triterpena. Određene su strukture sljedećih triterpena: ambrein, lanosterol, eufol, tirukalol, skupina -amirina, gliceritinska kiselina, gipsogenin i hederagenin, sumaresinolna kiselina, ehinocistna kiselina, - i -bosvelinska kiselina, sojasapogenoli, fridelin i cerin, kinova kiselina i skupina lupeol-betulina.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Lavoslav Ružička 1887-1976, elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. World Book Encyclopedia, World Book Inc., Chicago, 1994.
   

D.F.

RUŽIČKINI RADOVI NA STEROIDIMA

određivanje konfiguracije holesterola

Utrecht, Zürich, 1927-1946. god.

naslovnica (Lit. 2.)

Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb

Ružička navodi 1927. god. da je "načinjen veliki broj eksperimenata dehidrogenacije holesterola i žučnih kiselina koji svi uključuju cijeli ugljikov kostur, ali ni jedan od eksperimenata nije doveo ni do kakvih bitnih rezultata". Umjesto dehidrogenacije moralo se primijeniti druge kemijske postupke. Značajno je bilo otkriće Bernala 1932. god. da je molekula holesterola široka samo 0,45-0,5 nm, pa je to omogućilo određivanje strukture, a Ružička je primjenom raznih fizikalnih mjerenja odredio konfiguraciju A i B prstena. Međutim, tek osam godina kasnije, 1946. god, odredio je ispravnu konfiguraciju C i D prstena u holesterolu.

Lit.

1. L. Ružička, In the Borderland between Bioorganic Chemistry and Biochemistry, Ann. Rev. Biochem., 42 (1973) 1.
2. L. Ružička, M.W. Goldberg, G. Thomann, Helv. Chim. Acta, 16 (1933) 812.
3. L. Ružička, M. Furter, G. Thomann, Helv. Chem. Acta, 16 (1933).
4. L. Ružička, H. Heusser, K. Meier, Helv. Chim. Acta, 29 (1946) 1250.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA
BIOGENETiČKO IZOPRENSKO PRAVILO

Zürich, 1937-1953. god.

kopije rukopisa i opaske autora na člancima

članak (Lit. 1.)

Knjižnica HAZU, Zagreb

Simonsen je 1937. god. ustanovio da se struktura seskviterpena eremofilina ne može izvesti iz izoprena, a 1952. god. O. Jeger je u Zürichu pokazao da i lanosterol sadrži pet C-atoma koji ne odgovaraju izoprenu. Ružička je 1953. god. modificirao "izoprensko pravilo" novim "biogenetičkim izoprenskim pravilom", koje je formulirao ovako: "U biogenezi terpena iz izoprenskih jedinica tipa ³- i ²-izoprenilpirofosfata, nastaju alifatski prekursori tipa geranoila, fernesola, geranil-geraniola, skvalena, likopersena i drugih izoprenologa koji se mogu u daljnjem slijedu biogeneze ciklizirati, pregrađivati ili na druge načine izmijeniti". Sve reakcije koje obuhvaća biogenetsko pravilo moraju biti u skladu s općim načelima organske kemije. Prirodni prekursor izoprenske jedinice - mevalolakton - izoliran je 1956. godine.

Lit.

1. L. Ružička, Biogenetičko izoprensko pravilo, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, sv. 7, Zagreb, 1989, str. 69.
2. A. Eschenmoser, Leopold Ružička: Von der Isoprenregel zur Frage nach dem Ursprung des Lebens, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, sv. 7, Zagreb, 1989, str. 21.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA
SEKSUALNI HORMONI

Sinteza androsterona i testosterona

Zürich, 1934-1935

članak (Lit. 2-3.)

Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb

Godine 1934. Ružička i njegovi suradnici izazvali su veliko zanimanje svjetske znanstvene javnosti objavljivanjem sinteze muškog spolnog hormona adrosterona iz 3--holestanola i djelomičnom sintezom mnogo aktivnijeg testosterona 1935. godine. Sinteza seksualnih hormona bila je odlučujući čimbenik u učvršćivanju položaja švicarske kemijske industrije na području steroidnih hormona. Od 1934. do 1939. god. objavio je 70 publikacija i više desetaka patenata kojima su zaštićeni radovi na seksualnim hormonima.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Lavoslav Ružička 1887-1976, elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. V. Ružička, M.č. Goldberg, J. Meyer, H. Brüngger, E. Eichenberger, Helv. Chim. Acta, 17 (1934) 1395.
3. L. Ružička, A. Wettstein, Helv. Chim. Acta, 18 (1935) 164.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA
NOBELOVA NAGRADA ZA RAD NA POLIMETILENIMA I VIŠIM TERPENIMA

Zürich, Zagreb, 1939. god.

fotografija diplome i dodjeljivanja Nobelove nagrade (Lit. 2.)

Vjesnik, arhiv, Zagreb

Rad na steoridima i seksualnim hormonima još je više učvrstio Ružičkin znanstveni ugled koji je stekao na dostignućima u oblasti makrocikličkih spojeva i terpena. Zbog toga je 1939. dobio Nobelovu nagradu "za svoj rad na polimetilenima i višim terpenima". Nagradu je dijelio sa svojim glavnim suparnikom Adolfom Butenandtom. Zbog ratnih prilika nagrada mu je predana u ETH, a predavanje pripremljeno za održavanje u Stockholmu Ružička je održao u Zagrebu.

Lit.

1. Lavoslav Ružička 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. D. Jovašević, Nobelovac iz Vukovara, Vjesnik, 18. rujan 1987., str. 14.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA
OD DALMATINSKOG BUHAČA DO SEKSUALNIH HORMONA

predavanje našeg nobelovca

Zagreb, 16. ožujka 1940. god.

članak (Lit. 2.)

Pliva - istraživački institut, knjižnica, Zagreb

Lavoslav Ružička došao je u Zagreb 1940. godine i povodom dobivanja Nobelove nagrade za 1939. god. održao svečano predavanje na hrvatskom jeziku. Predavanje je održano 16. ožujka 1940. Ovo predavanje je u popisu radova L. Ružičke označeno kao 330. Mitteilung: Od dalmatinskog buhača do seksualnih hormona. Na utvrđivanje konstitucije aktivnih tvari buhača Ružička je potrošio svojih prvih sedam godina znanstvenoga rada, što je odlučilo o njegovom daljnjem zanimanju za terpene. Predavanje je objavljeno u Liječničkom vjesniku.

Lit.

1. K. Balenović, Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, Zagreb, 1989, str. 145-146.
2. L. Ružička, Od dalmatinskog buhača do seksualnih hormona, Liječnički vjesnik 68 (1940) 329.
   

V.G.

RUŽIČKINI SURADNICI

Zürich, nakon 1939. god.

fotografije suradnika

privatno vlasništvo (D. Fleš)

Nakon početka rata neki od Ružičkinih suradnika, koji su bili Židovi, emigrirali su u SAD: njegov glavni pomoćnik Mosel Wolf Goldberg, Leo Sternbach i Georg Rosenkranz. Prazninu u laboratoriju su uskoro nadoknadili Vladimir Prelog, Oskar Jeger, a kasnije Albert Eschenmoser, Jack Dunitz, Duilia Arigoni.

Lit.

1. V. Prelog, Albert Eschenmoser, Aldrichimica Acta, 23: 3 (1990) 57.
   

D.F.

RUŽIČKINA ZBIRKA NIZOZEMSKIH SLIKARA

darovana Kunsthausu u Zürichu

Zürich, 1945. god.

popis slika

privatno vlasništvo (V. Prelog)

Tijekom ratnih godina znatna svota novca akumulirala se u SAD od naknada za patente koji su štitili parcijalnu sintezu steroidnih hormona. Ružička je rano zavolio nizozemske slikare, pa je odlučio osnovati fundaciju za reprezentativnu kolekciju nizozemskih slikara, te je darovati Kunsthausu u Zürichu. Traganju za slikama posvetio je mnogo vremena i truda, pa je svojim svojstvenim žarom i energijom skupio mnogo djela najistaknutijih majstora, kao na pr. Rembrandt, Rubens, Jacob van Ruisdael, Salomon van Ruisdael, F. Hals I dr.

Lit.

1. Lavoslav Ružička 1887-1976, elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. H. Gerson, Bekenntnis zur hollandischen Malerei. Lavoslav Ružička als Bildersammler, Neu Zuricher Zeitung, 14. listopad 1976, Rad Jugoslavavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, Zagreb, 1989, str. 101.
   

D.F.

RUŽIČKA I NJEGOV VRT

Zürich, od 1939. god. nadalje

fotografija vrta

autorske fotografije cvijeća (Lit. 1.)

Knjižnica HAZU, Zagreb

Osim kemije i nizozemskog slikarstva Ružičkina velika ljubav bio je njegov vrt u kojem je uzgajao konifere, ruže i stotine alpskih biljaka. Osobito je volio biljke iz ekstremnih klimatskih uvjeta, s planina diljem cijelog svijeta. Podjednako se radovao rijetkim orhidejama, kao i otpornoj čemerici. U vrtu se nalazilo jezerce s lopočima. Za Ružičkin vrt vezan je još jedan njegov hobi - fotografija u boji. U mnogim prilikama viđali smo ga s fotografskim aparatom u ruci. Njegovo zanimanje za slikanje cvijeća u boji i za slikarstvo donekle je neobičan, jer je bio slijep za boje.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružička 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. H. Kobert, Prof. Ružička und sein Garten, Fluntern 21: 4 (1976) 8. u: Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Kemijske znanosti, knjiga 443, Zagreb, 1989, str. 103.
   

D.F.

LAVOSLAV RUŽIČKA

značajna priznanja i veza s domovinom

Zürich, nakon 1939. god.

popis dobitnika Ružičkine nagrade

album slika

privatno vlasništvo (D. Fleš), (popis); (R. Seiwert), (album)

Zbog svoga hrvatskog podrijetla bio je ponosan na uspjehe pokreta otpora protiv njemačke okupacije i davao je aktivnu podršku mnogim švicarskim dobrotvornim organizacijama za pomoć Jugoslavenskom pokretu otpora. Znatno je pridonio odluci da se dio švicarskih sredstava dodijeli poslije rata Jugoslaviji. U mirovinu je otišao 1957. god. u 70-toj godini života. Tom je prilikom utemeljena "Ružičkina nagrada". Često je dolazio u Hrvatsku, stalno s fotoaparatom, snimajući u boji. Živo je sudjelovao u raspravama o organizaciji nastavnoga i znanstvenog rada uz poznato geslo "Najbolja sveučilišna nastava je naučno istraživanje". Osim što je bio dobitnik Nobelove nagrade, izabran je za počasnog člana JAZU, počasnog doktora Zagrebačkog sveučilišta, počasni doktor još 8 sveučilišta, počasni član Matice hrvatske 1971, počasni član mnogih akademija, između ostalog i Papinske akademije u Vatikanu.

Lit.

1. V. Prelog, O. Jeger, Leopold Ružička 1887-1976. Elected For. Mem. R.S. 1942, Biographical Memoirs of Fellows of the Royal Society, 26 (1980) 411-501.
2. R. Seiwerth, Naši dobitnici Nobelove nagrade za kemiju, Lavoslav Ružička i Vladimir Prelog, Hrvatski znanstveni zbornik 2: 1 (1993) 107.
   

D.F.