Dragutin Skoko
(1857-1936) | |
Multimedijski obrađen velikan Andrija Mohorovičić, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja" |
POPIS |
JOSIP POLJAN, ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, Zagreb, 1862. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, Križevci, oko 1930. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, TORNADO KOD NOVSKE 1892., Zagreb, 1893. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, KLIMA GRADA ZAGREBA, Zagreb, 1897. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb PROGNOZA VREMENA, Zagrebu, 1918. god., Geofizički zavod PMF- a, Zagreb ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, POKUPSKI POTRES OD 8. LISTOPADA 1909., Zagreb, 1910; Toulouse, 1924. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb. ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, DAS BEBEN VOM 8.X.1909., Zagreb, 1910. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb MOHOROVIČIĆEVE HODOKRONE, Zagreb, 1909-1922. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb. MOHOROVIČIĆEV ZAKON, v=arb, Zagreb, 1910. god., Knjižnica Geofizičkog zavoda PMF-a, Zagreb MOHOROVIČIĆEV POSTUPAK LOCIRANJA ŽARIŠTA PLITKIH POTRESA, Zagreb, 1910. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, DJELOVANJE POTRESA NA ZGRADE, Zagreb, 1911. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb MOHOROVIČIĆEV SEIZMOGRAF, Zagreb, 1917. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb OSNOVNI SLOJEVI I NJIHOVE GRANIČNE PLOHE ZEMLJINE UNUTRAŠNJOSTI, Leipzig, 1986. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb W. BASCOM, MOHOLE PROJEKT, SAD, 1959/61. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb MJESEČEV KRATER "ANDRIJA MOHOROVIČIĆ", 1970. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb ANDRIJA MOHOROVIČIĆ U ZNANOSTI I VREMENU, Zagreb, 1911. god., Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, UTEMELJENJE SLUŽBE
TOČNOG VREMENA, Beč, kraj 19. st., Geofizički
zavod PMF-a, Zagreb |
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
JOSIP POLJAN bista Zagreb, 1862. god. mramor i bronca, 50x40x(125+56) cm
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb Rođen je 23. siječnja 1857. god. u Voloskom kraj Opatije. Ondje je završio osnovnu školu, a gimnaziju u Rijeci. Studij matematike i fizike Filozofskog fakulteta u Pragu upisao je 1875. godine. Po završenom studiju predavao je najprije na gimnaziji u Zagrebu (1879-1880), zatim na realci u Osijeku, te od 1. studenog 1882. god. na Nautičkoj školi u Bakru, na kojoj ostaje 9 godina. Na vlastitu molbu bio je 1891. god. premješten na realku u Zagrebu, gdje 1. siječnja 1892. god. postaje i upraviteljem tadašnjega Meteorološkog opservatorija na Griču. Za doktora filozofije promoviran je na zagrebačkom Sveučilištu 1893. god. na osnovi disertacije O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru. Ubrzo se habilitira za privatnog docenta, a 1910. god. postaje naslovnim izvanrednim sveučilišnim profesorom, te je od 1893. do 1917/18. god. na Mudroslovnom fakultetu u Zagrebu predavao kolegije s područja geofizike i astronomije. Već je 1893. god. dopisni član, a 1898. god. pravi član tadašnje Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu. Od 1918. do 1922. god. bio je tajnik njezina Matematičko-prirodoslovna razreda. Potkraj 1921. god. umirovljen je, a umro je u prosincu 1936. godine.
Bista Andrije Mohorovičića (1857-1936)
postavljena je 26. siječnja 1982. god. prilikom otvaranja
nove zgrade Geofizičkog zavoda "Andrija Mohorovičić"
Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta
u Zagrebu na Horvatovcu. Rad je akademskog kipara Josipa Poljana.
Lit.
D.S.
|
Križevci (radiona za umjetničku fotografiju A. Mohorovičić), oko 1930. god. uokvirena fotografija, 45x35 cm
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
Hrvatski znanstvenik Andrija Mohorovičić
(1817-1936), meteorolog, klimatolog i seizmolog, te glavni organizator
naše sustavno uređene seizmološke službe. Nazivi
kao što su Mohorovičićev diskontinuitet,
Mohorovičićev zakon, Mohorovičićeva
epicentrala, Mohorovičićeve hodokrone,
Mohorovičićev seizmograf, projekt MOHOLE
i naziv jednoga Mjesečeva kratera priznanja su njegovu
radu. Andrija Mohorovičić zauzima jedno od najistaknutihih
mjesta u razvitku svjetske seizmologije.
D.S.
| |
ANDRIJA MOHOROVIČIĆ Prvo znanstveno razmatranje tornada Zagreb, 1893. god. Naslovnica rada (Lit. 1) papir, 62x22.5 cm Inv. br. 481
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb Prvo znanstveno razmatranje pojave tornada u nas. Tornado je 31.svibnja 1892. zahvatio područje željezničke stanice Novska i obližnje šume i prouzročio znatnu štetu. A. Mohorovičić je potanko opisao pojavu tog tornada, koji je pojedine vagone vlaka izbacio sa željezničkih tračnica. Od obilne kiše voda je na pojedinim mjestima probila željeznički nasip. Na osnovi smjera prevrtanja vagona i stabala u obližnjoj šumi, kao i šteta na zgradama, Mohorovičić je zaključio da je vjetar u tom predjelu bio ciklonalan, te da mu je brzina bila između 46 i 158 m/s.
Pojavu je povezao s općim meteorološkim
stanjem tog dana u Hrvatskoj i Bosni. Uočio je da je nevrijeme
nastalo na jugoistočnom rubu olujne fronte, čiji
se rub podudarao s niskim tlakom zraka u području sjeverne
Bosne. Lit.
D.S.
| |
ANDRIJA MOHOROVIČIĆ Dijagram godišnjeg hoda množine oborine (f), broja dana s oborinom (g) i intenziteta oborine (h) Zagreb, 1897. god. naslovnica rada i dijagram papir, 24x15 cm
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
Prvu znanstvenu studiju o klimi grada Zagreba objavio
je A. Mohorovičić 1897. godine. Kao podlogu uzeo
je oborinu u Zagrebu iz vremena od 1857. do 1895. godine. Za razdoblje
promjene količine oborine dobio je 30,5 godina, što
je uspoređivao s protokom Save kod Stare Gradiške. Navedena
razmatranja namjeravao je proširiti, kako kaže i na
"...ostale meteorologijske elemente...", ali su ga drugi
problemi primorali da odustane od te nakane, jer već u sljedećem
radu iz 1901. god. razmatra umanjivanje temperature s visinom.
Lit.
D.S.
| |
Dopis Andrije Mohorovičića Visokoj kralj. zem. vladi, Odjelu za bogoštovlje i nastavu Zagrebu, 1918. god. rukopisni dokument, 3 str.
Geofizički zavod PMF- a, Zagreb U dopisu od 16. siječnja 1918. god. tadašnjoj vladi u Zagrebu prvi se put potanko obrazlaže potreba i troškovi za izdavanje svakodnevne prognoze vremena za javnost. Dopis je sastavio A. Mohorovičić, tadašnji predstojnik Geofizičkog zavoda u Zagrebu.
Iz tog dopisa se saznaje da je A. Mohorovičić
osobno izdavao prognoze vremena (prve u nas uopće) već
od 1893. god. na "...zamolbu ovdašnjih dnevnika u g.
1893..." i da je to trajalo sve do početka Prvog svjetskog
rata 1914. god, jer "...Početkom rata ostao je zavod
naglo bez osoblja... a i prijegled vremena po Evropi postao je
nepotpun.. ". Po završetku rata A. Mohorovičić
smatra da bi izdavanje vremenske prognoze trebalo obnoviti, jer
" .... svijet se počinje za nju zanimati ... a napokon
poradi toga što će se poslije rata razviti silan zračni
saobraćaj ... " . Dopis sadrži vrlo zanimljiv
opis stajališta tadašnje javnosti prema vremenskoj prognozi
kao i predviđene potrebe u osoblju i opremi za uspješno
obavljanje te djelatnosti. U tom dopisu dolazi do izražaja
svestranost u obavještenosti kao i ozbiljnost i širina
pristupa pripremama za rješavanje nekog problema koja je,
može se reći, na suvremenoj razini. Dopis predsjednika
Geofizičkog zavoda ne samo da detaljno obrazlaže potrebe
već predočuje i troškove za izdavanje prognoze
vremena za javnost. Lit.
I.L.
| |
ANDRIJA MOHOROVIČIĆ Zagreb, 1910; Toulouse, 1924. god. naslovnica rada s riječkim seizmogramom pokupskog potresa papir, 50x30 cm,
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb.
Dana 8. listopada 1909. god. dogodio se snažan
potres s epicentrom u dolini Kupe (pokupski potres). Potres su
zabilježili seizmografi postaja sve do 2400 km udaljenosti
od epicentra. Sve do pokupskog potresa smatralo se da se svojstva
Zemljine unutrašnjosti mijenjaju kontinuirano od njene površine
do središta. Andrija Mohorovičić je na osnovi
zapisa tog potresa utvrdio da u gornjem dijelu Zemlje postoji
ploha diskontinuiteta koja odjeljuje najgornji dio - koru od plašta
Zemlje, tj. pri prijelazu kroz tu plohu svojstva Zemlje mijenjaju
se skokomice - diskontinuirano. Ta je ploha nazvana MOHOROVIČIĆEV
DISKONTINUITET. Kasnija su istraživanja pokazala da dubina
te plohe, tj. debljine Zemljine kore, varira prostorno od 5 do
70 km dubine, a u prosjeku je 33 km duboko. Na zahtjev tadašnjih
seizmografa E. Rothé je 1924. god. objavio Mohorovičićevu
teoriju i rezultate na francuskom jeziku. Lit.
D.S.
| |
ANDRIJA MOHOROVIČIĆ dubokožarišni potresi Zagreb, 1910. god. Tekst uz naslovnicu, 40x30 cm.
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
S početka 20. stoljeća seizmolozi su
smatrali da žarišta potresa leže u najgornjem Zemljinom
sloju, tj. u Zemljinoj kori. Na osnovi svojih teorijskih razmatranja
1910. god. Andrija Mohorovičić je zaključio
o izgledu registracija potresa (seizmograma), posebice njegove
tzv. maksimalne faze, u ovisnosti o dubini žarišta.
Prema njemu potresi čija bi žarišta bila u "donjem"
sloju Zemlje, tj. u njenom plaštu, ne bi imali maksimalnu
fazu. Na taj Mohorovičićev zaključak nije
se obraćala pažnja. Na postojanje potresa sa žerištima
u Zemljinom plaštu prvi je ukazao tek 1922. god. H.H. Turner,
a 1928. god. ih je konačno dokazao K. Wadati. Osobitost
im je da u malim epicentralnim udaljenostima nemaju izražene
maksimalne faze, upravo kako je A. Mohorovičić predviđao
18 godina prije. Lit.
D.S.
| |
Originalni crtež - grafikon Zagreb, 1909-1922. god. naslovnica rada papir, 59.5x63 cm
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb.
Prve hodokrone (krivulje koje predočuju trajanje
putovanja valova potresa od žarišta do točke
Zemljine površine ovisno o udaljenosti te točke od
epicentra) koje su uzimale u obzir i dubinu žarišta
izradio je Andrija Mohorovičić na osnovi podataka
pokupskog potresa od 8. X. 1909. god. Hodokrone su osnova za određivanje
brzina rasprostiranja valova kroz Zemljinu unutrašnjost,
a s time i njezinih fizikalnih svojstava. S pomoću tih hodokrona
uspjelo mu je utvrditi postojanje Mohorovičićevog
diskontinuiteta, potvrditi pretpostavku o kontinuiranom porastu
brzine s dubinom u Zemljonoj kori (Mohorovičićev
zakon - primjenjuje se i danas) i jednoznačno odrediti
dubinu žarišta potresa. Mohorovičić je
na osnovi svojih razmatranja zaključio o izgledu zapisa
potresa (seizmograma) s dubokim žarištem (ispod Zemljine
kore), što je potpuno utvrdio K. Wadati tek 1928. godine.
Na osnovi registracija mnogobrojnih potresa A.Mohorovičić
je izradio hodokrone za dubine žarišta od 0, 25 (ovdje
prikazana), 45 i 57 km, a protegnuo ih je sve do epicentralnih
udaljenosti od 16 000 km. Lit.
D.S.
| |
v=arb Zagreb, 1910. god. tekst uz naslovnicu 4030 cm inv. br. 23406
Knjižnica Geofizičkog zavoda PMF-a, Zagreb
Prilikom utvrđivanja diskontinuiteta brzina seizmičkih
valova u gornjem Zemljinom dijelu Andrija Mohorovičić
je pokazao da se brzine tih valova u Zemljinoj kori povećavaju
s dubinom prema zakonu potencije sve do granične plohe
koja odjeljuje koru od plašta Zemlje, tj. do Mohorovičićevog
diskontinuiteta. Odgovarajući analitički izraz koji
je pri tom izveo nazvan je Mohorovičićevim zakonom.
Mohorovičićev zakon v=arb primjenjuje
se i danas pri određivanju brzina v valova potresa u Zemljinoj
unutrašnjosti (r je udaljenost od središta Zemlje)
zbog jednostavnosti prilagodbe stvarnim uvjetima putem parametara
a i b. Primjer te primjene dat je u Lit. 1. Lit.
D.S.
| |
MOHOROVIČIĆEV POSTUPAK LOCIRANJA ŽARIŠTA PLITKIH POTRESA odjek u znanstvenoj literaturi Zagreb, 1910. god. Tekst uz naslovnicu, 40x25 cm inv. broj: 16311
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
Za lociranje žarišta potresa koja leže
u Zemljinoj kori Andrija Mohorovičić je 1910. uveo
postupak koji daje jednoznačan rezultat, a temelji se na
tzv. Mohorovičićevom zakonu o porastu brzina
potresnih valova s dubinom. Taj je postupak "... proizišao
iz Zagreba" primjenjivalo nekoliko europskih seizmoloških
službi. U Zagrebu se upotrebljavao sve do pojave elektroničkih
računala. Ilustracija jedne od primjena dana je u Lit.
1. Lit.
D.S.
| |
ANDRIJA MOHOROVIČIĆ Zagreb, 1911. god. knjižica i tablica, 40x30 cm K-94/91
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
Razaranja koja je prouzročio potres od 28.
prosinca 1908. god. u talijanskim gradovima Messini i Reggiu,
kad je stradalo 75000 ljudi, ponukala su Andriju Mohorovičića
na teorijsko razmatranje ponašanja građevina za jaka
potresa. Uz pretpostavku da tlo oscilira harmonijski, kvantitativno
je proučio gibanje modela zgrade uz jedan stupanj slobode.
Za najveću akceleraciju maksimalnog gibanja težišta
zgrade dobio je da uz ostale jednake uvjete ovisi o periodi T
osciliranja tla i omjeru n = T/To periode T i periode
To vlastitog osciliranja objekta. Rezultate je predočio
grafički i tabelarno. Svoja razmatranja primijenio je zasebno
za pojedine elemente zgrada (šuplji i puni stup, zid, greda,
strop) i na zgradu kao cjelinu. Iako se danas za opće rješenje
tog problema primjenjuje elektroničko računalo,
svako proučavanje djelovanja potresa na zgrade počiva
na načelima koje je Mohorovičić izložio
u toj našoj prvoj studiji odnosa potresa i zgrada. Lit.
D.S.
| |
Skica seizmografa Zagreb, 1917. god. papir, 32x23 cm
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
A. Mohorovičić je 1917. god. razradio
osnovna načela konstrukcije i iznio prijedlog za izradbu
novog seizmografa, u kojem je uz donekle manju masu u odnosu na
tadašnje seizmografe trenje instrumenta znatno smanjeno.
Težište M njihala giba se horizontalno oko uporišta
A i B. Ti se pomaci preko prijenosne poluge EE1 mogu zapisivati
mehanički vrhom H1 pisaljke HH1 ili s pomoću svjetlosne
zrake, koja se odbija od zrcala F, a zatim dolazi na fotografski
papir. Zbog novčane oskudice taj seizmograf nije izrađen.
Mohorovičić je ujedno razradio postupak za određivanje
iznosa trenja u seizmografa. Kao jednostavan i jedini koji je
davao jednoznačan rezultat primjenjivao se sve do pojave
današnjih seizmografa s elektroničkim uređajima.
Lit.
D.S.
| |
OSNOVNI SLOJEVI I NJIHOVE GRANIČNE PLOHE ZEMLJINE UNUTRAŠNJOSTI Leipzig, 1986. god. naslovnica i stranice (Lit. 1) crtež (Lit. 2), 25x25 cm
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
Opstojnost Zemljine kore prvi je jednoznačno
dokazao 1910. god. Andrija Mohorovičić na osnovi
seizmograma pokupskog potresa od 8. X. 1909. godine. Tom prilikom
on je odredio i debljinu kore, tj. odredio je dubinu plohe koja
odjeljuje Zemljinu koru od plašta. Ta je granična
ploha nazvana Mohorovičićev diskontinuitet. Godine
1912. određena je dubina granične plohe koja odjeljuje
Zemljin plašt od njezine jezgre (Gutenbergov diskontinuitet),
a 1936. god. utvrđeno je da se Zemljina jezgra sastoji od
vanjskog i unutrašnjeg dijela, koje razdvaja Lehmannin diskontinuitet.
Lit.
D.S.
| |
SAD, 1959/61. god. naslovnica i tekst stranice (Lit. 1), 40x25 cm. inv. broj: 18876
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
Na prijedlog američkih znastvenika projekt
bušenja Zemljine kore kojim bi se probio Mohorovičićev
diskontinuitet i doprlo do Zemljina plašta nazvan je 1959.
god. u čast Andrije Mohorovičića projekt
MOHOLE: MO - prema Mohorovičić, a HOLE
- od engl. šupljina. Lit.
D.S.
| |
MJESEČEV KRATER "ANDRIJA MOHOROVIČIĆ" 1970. god. Karta nama nevidljive strane Mjesečeve površine, 70x100 cm.
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
Svojim dostignućima, posebice u području
seizmologije, Andrija Mohorovičić stekao je priznanje
ne samo u nas, nego i u čitavom znanstvenom svijetu. Njegovo
ime prešlo je, međutim, okvire područja njegova
neposrednog zanimanja, te postaje svojina i drugih znanosti. Prema
zaključku Glavne skupštine Međunarodnog astronomskog
udruženja 1970. god. imenom Andrija Mohorovičić
obilježen je jedan krater promjera 77 km na nama nevidljivoj
strani Mjeseca. Lit.
D.S.
| |
ANDRIJA MOHOROVIČIĆ U ZNANOSTI I VREMENU Zagreb, 1911. god. kopija dopisnice, 30x20 cm vremenske prekretnice u razvoju seizmologije papir, 30x20 cm + 30x20 cm inv. broj: 20512
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
Akademik Andrija Mohorovičić bio je
otvoren prema svijetu, dopisivao se s istaknutim svjetskim znanstvenicima,
razmjenjivao je znanstvene publikacije, stručne radove
i časopise. Ovdje se ilustrira njegovo dopisivanje s ruskim
seizmologom B. Galicinom o talijanskom potresu od 24.02.1911.
Mnoge njegove misli i ideje bile su doslovce vizionarske i došle
su do izražaja tek mnogo poslije (djelovanje potresa na građevine,
iskorištavanje energije bure, modeli Zemlje, dubokožarišni
potresi, obrana od tuče, itd). Njegova djelatnost znači
važnu kariku u razvoju ljudskog saznanja o potresima i Zemljinoj
unutrašnjosti. Položaj Andrije Mohorovičića
među velikanima razvoja seizmologije prikazan je u Lit. 2.
Lit.
D.S.
| |
ANDRIJA MOHOROVIČIĆ pasažni instrument E. Hammermüller Beč, kraj 19. st. uređaj, No. 2, 40x40x50cm
Geofizički zavod PMF-a, Zagreb
Sve do 1876. godine građani Zagreba vremenski
su se orijentirali prema popodnevnoj zvonjavi gradskih crkava.
Na prijedlog gradskog zastupnika Đ. Deželića te
je godine nabavljen top koji je prema satu realke na Griču,
koji je bio uređen prema mjesnom meridijanu, pucnjem u 12
sati davao znak za podne. Od 1891. godine sav javni život
počeo se ravnati po srednje-europskom vremenu. Radi saznavanja
točnog vremena uveo je 1892. godine Andrija Mohorovičić
na Meteorološkom opservatoriju u Zagrebu opažanja prolaza
zvijezda gričkim meridijanom pasažnim instrumentom
Eugen Hammermüller i time utemeljio službu točnog
vremena u nas. Zadnje motrenje obavljeno je 22. srpnja 1914. godine.
Danas se sve javne službe Hrvatske ravnaju prema vremenu
signala što ga u puni sat emitira Radio-postaja Zagreb. Jedan
od satova Geofizičkog zavoda Prirodoslovno-matematičkog
fakulteta u Zagrebu uključuje taj signal automatski svaki
puni sat. Lit.
D.S. |