Jakov Radovčić
(1886-1936) | |
Multimedijski obrađen velikan Dragutin Gorjanović-Kramberger, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja" |
POPIS |
MENCI-CLEMENT CRNČIĆ, DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, Zagreb, 1926. ili 1927. god., Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, ZAGREBAČKI GORNJI GRAD, Zagreb, 1879. god., Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb DOKTORSKA DIPLOMA DRAGUTINA GORJANOVIĆA-KRAMBERGERA, Tübingen, 1879. god., Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb FOSILNE RIBE TERCIJARNIH NASLAGA, Podsused, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb FOSILNE RIBE OTOKA HVARA, Otok Hvar, između Starigrada i Vrboske, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb FOSILNI GUŠTER PONTOSAURUS SP., Otok Hvar, okolica Vrboske, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb SHEMATSKI PROFIL NALAZIŠTA PRAČOVJEKA U KRAPINI, Zagreb, 1990. god., Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER, TERENSKI DNEVNIK, Krapina, 23. kolovoza i 2. srpnja 1899. god., Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb ANTROPOLOŠKI INSTRUMENTI, Švicarska, kraj 19. poč. 20. st., Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb DIO OPREME KEMIJSKOG LABORATORIJA, RELATIVNO DATIRANJE STAROSTI FOSILNIH KOSTIJU POMOćU FLUOR-METODE, Zagreb, 1901. god., Zavod za balneologiju, Medicenski fakultet, Zagreb; Mineraloško-petrografski odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb HOMO SAPIENS, Lubanja A krapinskog pračovjeka, Krapina, Gornji pleistocen, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS, Lubanja C krapinskog pračovjeka, Krapina, Gornji pleistocen, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej, Zagreb HOMO SAPIENS NEANDERTHALENSIS, Gornje i donje čeljusti, Krapina, zadnji veliki interglacijal, Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski prirodoslovni, muzej, Zagreb KAMENE RUKOTVORINE PRAČOVJEKA IZ KRAPINE, Krapina, srednji paleolitik, mousterijenske kulture, Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb DIO RENDGENSKOG POSTROJA, Njemačka, oko 1900. god., Zavod za povijest znanosti, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb GORJANOVIĆEV ZNANSTVENI OPUS, Hrvatska, Austrija, Njemačka, 1880. do 1929. god., Biblioteka Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb
ZNANSTVENA KORESPONDENCIJA O OTKRIĆU KRAPINSKOG
PRAČOVJEKA, Zagreb, Arhiv Geološko-paleontološkog
odjela Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb |
DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA |
MENCI-CLEMENT CRNČIĆ portret Zagreb, 1926. ili 1927. god. ulje na platnu
Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb
Dragutin Gorjanović-Kramberger jedan je od rijetkih hrvatskih znanstvenika koji je u svojoj rođenoj zemlji i gradu, ali i u inozemstvu, već za života doživio neprijeporno priznanje i slavu. Proslava Gorjanovićeva jubileja održana je u Sabornici na Markovu trgu, na Gornjem gradu, gdje je Gorjanović proživio svoj životni vijek. Kroničar je tada zapisao kako "...jošte nijedan književnik, nijedan umjetnik i nijedan učenjak nije bio jošte kod nas ovako proslavljen.", a Vladimir Mažuranić tom zgodom slavljeniku je izricao: "...Doista je slava Vaša prava utjeha za svakog člana hrvatskoga kola intelektualaca. Nastojimo bez razlike da svaki od nas tiho i mirno ispuni zavjet služeći vjerno prosvjeti puka iz kojega smo svikolici niknuli."
Slika je nastala uz proslavu 70. obljetnice života
D. Gorjanovića-Krambergera koju je veljače 1927.
svečano obilježilo Hrvatsko prirodoslovno društvo.
Portret je od poznatijih Crnčićevih portreta iz posljednjeg
razdoblja života tog slavnog hrvatskog slikara i grafičara.
Lit.
J.R.
|
DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER Zagreb, 1879. god. autorska fotografija inv. br 24387/24388
Muzej za umjetnost i obrt, Zagreb
1879. godine kad je D. Gorjanović-Kramberger
imao 23 godine i kad se obranivši doktorat na Sveučilištu
u Tübingenu vratio svom rodnom Zagrebu, svojim fotografskim
umijećem kao da želi iskazati radost povratka i svoje
domoljublje. Premda je u svom dugom i plodnom životnom vijeku
Gorjanović kao istraživač stalno putovao po
Hrvatskoj i inozemstvu, gostovao po mnogim europskim gradovima
i na mnogim sveučilištima, on je stalno pripadao Gornjem
gradu. Tu se je rodio, tu je živio, tu je bio muzejski pristav,
ravnatelj i sveučilišni profesor i tu je postao svjetski
znanstvenik. Lit.
J.R.
| |
DOKTORSKA DIPLOMA DRAGUTINA GORJANOVIĆA-KRAMBERGERA Tübingen, 1879. god. dokument
Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog
prirodoslovnog muzeja, Zagreb
Diploma kojom se Dragutinu Gorjanoviću-Krambergeru
potvrđuje doktorat. Izdalo ju je Sveučilište u
Tübingenu 1879. god. Lit.
J.R.
| |
FOSILNE RIBE TERCIJARNIH NASLAGA Zbirka fosilnih riba iz Panonskoga mora Podsused (okolica Zagreba), sarmat (oko 14 milijuna godina) pet primjeraka fosilnih riba iz tripoli naslaga
Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski
prirodoslovni muzej, Zagreb
D. Gorjanović-Kramberger se još kao pučkoškolac
zanimao za prirodopis. U neposrednoj okolici svoje kuće
i grada prikupljao je male prirodoslovne zbirke. Često
je odlazio u Podsused i u tamošnjim naslagama lapora prikupljao
fosile. Već tada su ga oduševljavali rijetki, ali posebice
atraktivni nalazi fosilnih riba. Tijekom studija prirodoslovlja
u Zurichu, Beču i Münchenu paleontologija mu je postala
životno zanimanje a proučavanje fosilnih riba, paleoihtiologija,
uža specijalnost. Nakon što je u Tübingenu obranio
doktorat sa studijom o fosilnim ribama Hrvatske, ubrzo je istraživanjem
ovakvih fosila pronađenih u području Karpata, Štajerske
i Bavarske stekao autoritet europskog paleontologa. Iz tog sklopa
njegovog znanstvenog opusa njegove opservacije i postavke se i
danas navode. Prikazane su: Clupea doljeana Kramberger;
Clupea maceki Kramberger; Sarmatella vukotinovici Kramberger;
Lates croaticus Kramberger; Capros octacanthus Kramberger.
Lit.
J.R.
| |
Zbirka fosilnih riba otoka Hvara Otok Hvar, između Starigrada i Vrboske, kreda (oko 90 milijuna godina) Tri primjerka kamenih ploča s utisnutim ostacima fosilnih riba, ploča oko 30 cm 20 cm Inv. br. 43a; 17; 29
Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski
prirodoslovni muzej, Zagreb
Ihtioferne naslage otoka
Hvara, prema svjetskim udžbenicima paleontologije, ubrajaju
se u klasična nalazišta fosila iz razdoblja gornje
krede, koji nam predočavaju razvitak živog svijeta
pred gotovo stotinjak milijuna godina. Znana još od davnina
i svijetu obznanjena po putopiscu Albertu Fortisu iz 18. st.,
tek su sustavnim istraživanjima Dragutina Gorjanovića-Krambergera
ušla u svjetsku literaturu. Gorjanović je proučavajući
i opisujući kredne ribe dalmatinskoga otočja (Hvara,
Brača i Šolte). kao i fosilne ribe tršćanskog
krša (Komena i Mrzleka), obznanio mnogobrojne nove vrste
i rodove izumrlog svijeta prošlosti. Njegovi potanki opisi,
morfološka analiza i usporedba s drugim sličnim nalazima
i danas su temeljne spoznaje suvremene paleontologije vertebrata
i sadržaj mnogih udžbenika. Prikazani su: Thrissops
microdon Heckel; Thrissops exiguus Bassani; Hysospondylus
bassanii Kramberger. Lit.
J.R.
| |
FOSILNI GUŠTER PONTOSAURUS SP. Otok Hvar, okolica Vrboske, cenoman-turon (90 milijuna godina) Kamena ploča s gotovo cjelovitim ostacima fosilnog guštera,
Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski
prirodoslovni muzej, Zagreb
Proučavajući različite skupine
fosilnih kralješnjaka Gorjanović-Kramberger je prvi
put za rijetke nalaze guštera iz krednih naslaga nekadašnjeg
pramora Tethys ustanovio i opisao novu familiju Aigilosauridae.
Ovaj izložak, premda ne pripada Gorjanovićevim zbirkama
i njegovim novopostavljenim vrstama, jedini je sačuvani
fosilni aigilosaurid u Hrvatskoj. Usporedjujući, sve mu
do tada poznate nalaze, Gorjanović ih je filogenetski povezao
s živućim varanidima Indijskog oceana, razvijajući
tako evolucijsku i paleogeografsku sliku duge prošlosti te
skupine. Kasnije su novopronadjeni takvi ili slični oblici
fosilnih gmazova iz Brazila ili drugih krajeva pripisani Gorjanovićevoj
skupini. Lit.
J.R.
| |
SHEMATSKI PROFIL NALAZIŠTA PRAČOVJEKA U KRAPINI Presjek taložina poluspilje na Husnjakovu brijegu Zagreb, 1990. god. crtež u akvarelu, 50 cm 70 cm
Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski
prirodoslovni muzej, Zagreb
Ovaj kolorirani prikaz slijeda geoloških i kulturnih
slojeva koji su se u dalekoj prošlosti istaložili u
polušpilji na Husnjakovu brijegu važno je svjedočanstvo
za europsku pretpovijesnu znanost. Još na kraju 19. stoljeća
i geološka znanost je naširoko raspredala o mogućem
vremenskom tijeku njene prošlosti. Za diluvij ili
prepotopno doba još se je manje znao vremenski okvir. Pretpovijest
je pak za europske arheologe tada bila gotovo potpuno spekulativno
razdoblje moguće ljudske prošlosti. Objavljujući
svijetu ovaj slijed naslaga s Husnjakova brijega s popratnim nalazima,
Gorjanović je svjetskoj znanosti dokumentirao tu prošlosti.
On je svojim nalazima pouzdano ustvrdio arhaičnost ljudskog
roda, a onda čak i izračunao da je taj slijed u
Krapini mogao trajati čak i osam tisuća godina. Bio
je to pronicljivi i dalekovidni zaključak, koji djelomice
potvrđuju i najsuvremenija radiometrijska datiranja iz naših
dana. Lit.
J.R.
| |
DRAGUTIN GORJANOVIĆ-KRAMBERGER Dan otkrića i početak iskopavanja pračovjeka u Krapini Krapina, 23. kolovoza i 2. srpnja 1899. god. terenski notes kožni uvez pisan olovkom, 12 cm 18 cm
Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski
prirodoslovni muzej, Zagreb Gorjanovićeve terenske bilješke povijesno su svjedočanstvo o datumu njegova senzacionalnog otkrića u Krapini. Nadalje, tu su i prve informacije o početku iskopavanja i slijedu taložina na Husnjakovu brijegu. Taj dnevnik, dugo nepoznat javnosti i Gorjanovićeva obiteljska ostavština, autentični je dokument o početku i vremenu prvih proučavanja zbirke krapinskog pračovjeka. Mnogi njegovi dijelovi i znanosti važni podaci objavit će se tek sedamdeset godina nakon njihova nastanka. Oni su svijedočanstvo o Gorjanovićevu originalnom metodološkom pristupu proučavanju neandertalskog pračovjeka, pa se stranice tog dnevnika ilustriraju i u najnovijim knjigama o prastarim stanovnicima Europe. Lit.
J.R.
| |
mjerni instrumenti Dragutina Gorjanovića-Krambergera Švicarska, kraj 19. poč. 20. st. Dva metalna mjerna instrumenta
Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog
prirodoslovnog muzeja, Zagreb
Premda nikad nije bio školovan za antropologa,
Gorjanović je odmah po otkriću krapinskih fosilnih
ljudi samostalno usvojio složenu metodologiju, npr. kraniometrijskih
antropoloških mjerenja. Zanimljivo je da je kritički
pristupao prema tada etabliranim antropološkim školama
i samostalno razvio svoj način mjerenja npr. zakrivljenih
fragmentarnih dijelova ljudskih kalota i rekonstruirao moguće
orise lubanjskog i moždanog prostora. U tome se uglavnom
priklonio tadašnjem vodećem njemačkom anatomu
Gustavu Schwalbeu, kasnije dobrom prijatelju sa Sveučilista
u Strassburgu, ali je i sam dodao niz novih opservacijskih točaka
na složenoj morfologiji neandertalskoga koštanog sustava.
Prikazani su: dva antropološka metalna instrumenta za izmjere
antropometrijskih točaka. antropometrija je već stoljeća
osnova za razlikovanje ljudskih tipova odnosno populacija. Cefalički
indeksi, odnosi širine i dužine glave, služili
su kao glavni kriterij za raspoznavanje prošlosti razvoja,
moguće etnogeneze, različitih ljudskih skupina. Antropometrija
je danas samo numerički izraz morfološke varijabilnosti
i standardni način antropološkoga rada. Lit.
J.R.
| |
DIO OPREME KEMIJSKOG LABORATORIJA Zagreb, 1901. god. Staklene laboratorijske posude
Zavod za balneologiju, Medicenski fakultet, Zagreb;
Mineraloško-petrografski odjel, Hrvatski prirodoslovni muzej,
Zagreb
Osamdesetih godina prošlog stoljeća u
Engleskoj se saznalo da količina fluora u kostima ovisi
o geološkoj starosti kosti. Što je kost starija ona
sadrži veći postotak tog elementa, pa je količina
fluora pokazatelj relativne starosti kostiju. Gorjanović
je već 1901. god. kosti s Hušnjakova dao na analizu
profesoru S. Bošnjakoviću pa je tako u Zagrebu napravljena
prvo kemijsko datiranje arhaičnih kostiju. Tako je utvrđeno
da su kosti pračovjeka istovremene s davno izumrlim životinjama
diluvijalnoga doba. Da su taj srazmjerno jednostavan analitički
postupak primjenili otkrivači "Piltdownskog pračovjeka"
taj najpoznatiji znanstveni falsifikat i zablude sa početka
stoljeća bili bi već davno otklonjeni kao dokaz za
"najstarijeg poznatog Engleza", sačinjenog od
srednjovjekovne ljudske kalote i brušenjem obrađene donje
čeljusti suvremenog orangutana. Zbog te metodološke
inovacije Gorjanović je često citiran u svjetskoj
znanstvenoj literaturi. Lit.
J.R.
| |
Lubanja A krapinskog pračovjeka Krapina, Gornji pleistocen, (oko 130 tisuća godina) original lubanje A iz krapinske zbirke Inv. br. 1.
Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski
prirodoslovni muzej, Zagreb
Ova juvenilna (dječja) lubanja s nalazišta
pračovjeka u Krapini glavni je fosilni nalaz iz čije
građe je Gorjanović-Kramberger crpio odrednice svojega
razumijevanja i tumačenja morfoloških i evulucijskih
promjena od pračovjeka prošlosti prema čovjeku
današnjice. Gorjanović je ovaj nalaz smatrao najznačajnijim
nalazom pračovjeka. Čelo lubanje neandertalskoga
djeteta nema onih jakih nadočnih lukova koji nam se predočavaju
na lubanjama odraslih jedinki. Ove morfološke razlike Gorjanović
je tumačio kao posljedicu načina prehrane, življenja,
ali i stečenih kulturnih navika pračovjeka. Pomoću
funkcionalne morfologije i kulturne prilagodbe u mnogim svojim
radovima tumačio je izravan slijed današnjih ljudi
iz praljudi prošlosti. U zamršenim odnosima biologije
i kulture čovjeka Gorjanović se danas stoga može
smatrati utemeljiteljem suvremene paleoantropologije. Lit.
J.R.
| |
Lubanja C krapinskog pračovjeka Krapina, Gornji pleistocen (oko 130.000 godina) Odljevak lubanje C Inv. br. 3
Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski
prirodoslovni muzej, Zagreb
Lubanja C je najcjelovitiji i općenito
najpoznatiji nalaz iz najveće zbirke koštanih ostataka
neandertalskog pračovjeka dosad igdje prikupljene. Njen
prikaz - fotografija, crte ili opis - nalazi se i danas u svim
svjetskim udžbenicima koji podučavaju o evoluciji
i podrijetlu ljudskog roda. Upravo ovaj nalaz poslužio je
Gorjanoviću za cjelovitija kraniometrijska i morfološka
istraživanja neandertalskog čovjeka. Opseg krapinske
zbirke, različiti koštani ostatci mnogih jedinki različitog
spola i uzrasta, poslužili su hrvatskom znanstveniku da prvi
potanko upozna i svijetu objelodani tjelesni ustroj čovjeka
geološke prošlosti. Lit.
J.R.
| |
Gornje i donje čeljusti Krapina, zadnji veliki interglacijal, (oko 130 tisuća godina) odljevci sedam donjih i gornjih čeljusti
Geološko-paleontološki odjel, Hrvatski
prirodoslovni, muzej, Zagreb
Zbirka gornjih i donjih čeljusti krapinskih
neandertalaca očituje izvanrednu raznolikost Gorjanovićevih
otkrića fosilnih kostiju. Osim što uz izdvojene zube
lako može uputiti na broj jedinki, različite dimenzije
i anatomija su posljedica različitog uzrasta, od djeteta
do odraslog pojedinca. Otkrivene kosti govorile su o biološkoj
varijabilnosti nekadašnje populacije i uklonile sumnje u
postojanje fosilnih ljudi. Veličina uzorka poslužila
je za Gorjanovićev sud o Krapini kao "klasičnom"
svjetskom nalazištu. Prikazani su: maxila (gornja
čeljust) C; maxila (gornja čeljust)
D; mandibula (donja čeljust) C; mandibula
(donja čeljust) E; mandibula (donja čeljust)
G; mandibula (donja čeljust) H; mandibula
(donja čeljust) I. Lit.
J.R.
| |
KAMENE RUKOTVORINE PRAČOVJEKA IZ KRAPINE Različiti artefakti Krapina, srednji paleolitik, mousterijenske kulture, (100.000-130.000 pr. Kr.) deset kamenih artefakata s krapinskog nalazišta
Geološko-paleontološki odjel Hrvatskog
prirodoslovnog muzeja, Zagreb
U vrijeme kad je znanost o pretpovijesnom čovjeku
tek kročila u europsku intelektualnu misao, krajem prošlog
stoljeća, prepoznavanje i determinacija ovakvih izrađevina
kao rukotvorina neandertalskog pračovjeka bila je začuđujuća
vrlina malog broja znatiželjnih. Danas je paleoantropolozima
još začudnije kako je D. Gorjanović-Kramberger,
netom po otkriću krapinskog pretpovijesnog staništa,
ispravno protumačio ove nalaze. Njegova atribucija nevještih
kamenih rukotvorina musterijenskoj kulturi nenadertalskog čovjeka
i danas stoji kao temeljna odrednica tih nalaza. Lit.
J.R.
| |
Dijelovi najstarijeg rendgenskog aparata iz bolnice "Sestre milosrdnice" Njemačka, oko 1900. god. Drveno postolje za snimanje uspravnog ljudskoga tijela s katodnom cijevi, 75 cm 75 cm 200 cm
Zavod za povijest znanosti, Hrvatska akademija znanosti
i umjetnosti, Zagreb
U prosincu 1895. god., kad je Gorjanović prvi
put čuo za krapinsko "diluvijalno nalazište",
Wilhelm Konrad Röntgen objavio je u Würzburgu svoje
otkriće X-zraka. 1901. godine, kad je Gorjanović već
iskopavao preostatke pračovjeka, za svoje otkriće
Röntgen je zaslužio Nobelovu nagradu. Novootkrivenim
zrakama i Röntgenovim aparatom moglo se tada proniknuti u
nevidljivu građu organske i anorganske tvari. Na samom početku
stoljeća X-zrake su u Njemačkoj počele služiti
za analizu građe životinjskih kostiju, a prve rendgenske
analize Gorjanovićevih senzacionalnih nalaza pračovjeka
bila je i prva radiografska studija fosila u svijetu i prva primjena
tog aparata u paleoantropologiji. Učinio je to već
1900. god. Gorjanović u Münchenu, a istom nakon toga
već 1901. god. proširio je svoje studije na novonabavljenom
uređaju u Zagrebu. U tu svrhu prve snimke krapinskih fosila
Gorjanoviću je izradio Stjepan Hohn, pa on već 1902.
god. svijetu objelodanjuje unutrašnju građu donjih čeljusti
krapinskih neandertalaca, shemu trajektorija, gustoću koštanog
tkiva i druge značajke nepoznate građe okamenjenih
kostiju. Lit.
J.R.
| |
Hrvatska, Austrija, Njemačka, 1880. do 1929. god. Pet knjiga
Biblioteka Geološko-paleontološkog odjela
Hrvatskog prirodoslovnog muzeja, Zagreb
Gorjanović je bio izvanredno plodan pisac znanstvenih
rasprava. Neke od njih: monografije o fosilnim ribama, fosilnim
sisavcima i drugim organizmima ubrajaju se u temelje europske
paleontologije. Ipak, monografije o Krapinskom pračovjeku
tiskane u Zagrebu i u inozemstvu i danas su spomenik hrvatske
znanstvene misli. Lit.
J.R.
| |
ZNANSTVENA KORESPONDENCIJA O OTKRIĆU KRAPINSKOG PRAČOVJEKA pisma upućena Gorjanoviću glede njegovih otkrića Zagreb, originali
Arhiv Geološko-paleontološkog odjela Hrvatskog
prirodoslovnog muzeja, Zagreb
Intenzivna znanstvena korespondencija svijedoči
o živom zanimanju različitih europskih stručnjaka
za rad i otkrića Dragutina Gorjanovića-Krambergera.
Pisma H. Klaatscha, G. Schawalbea i P. Adloffa prethodila su ili
slijedila svakoj Gorjanovićevoj raspravi. Ona su danas dobar
izvor informacija za povijest ideja u začecima europske
paleoantropologije. Lit.
J.R. |