16 velikana hrvatskog prirodoslovlja

VILIM FELLER

Sibe Mardešić

Vilim (William) Feller, matematičar svjetskog glasa, jedan je od velikana znanosti što su potekli iz Hrvatske. Rođen je u Zagrebu 7. srpnja 1906. u obitelji Eugena Viktora Fellera, ljekarnika i uspješnog poduzetnika, koji je u Donjoj Stubici imao ljekarnu i tvornicu higijenskih i kozmetičkih preparata na bazi svog ljekarničkog specijaliteta Elsa-fluida. Obitelj se poslije preselila u Zagreb, gdje živi u vlastitoj vili u Jurjevskoj br. 31a, pa je Vilim završio srednju školu i prve dvije godine studija matematike u Zagrebu (šk. god. 1923/24. i 1924/25.). U upisnim dokumentima s Mudroslovnog fakulteta kao njegova zavičajna općina navodi se Stubica Donja. Već 1925. god. Feller odlazi u Göttingen, gdje doktorira 1926. god. radom Über algebraisch rektifizierbare transzendente Kurven. Habilitira se 1928. god. i postaje docent u Kielu, gdje ostaje do 1933. god. kad napušta Njemačku zbog dolaska nacista na vlast. Karijeru nastavlja u Kopenhagenu, Stockholmu i Lundu. Godine 1939. god. odlazi u Sjedinjene Američke Države, gdje 1944. god. dobiva američko državljanstvo. Nakon profesura na poznatim američkim sveučilištima Brown i Cornell, 1950. god. postaje profesor matematike na glasovitom Sveučilištu u Princetonu, gdje ostaje do kraja života. Umro je 14. siječnja 1970. u Memorial Hospitalu u New Yorku.

Fellerov znanstveni opus (104 rada i 2 knjige) vrlo je raznolik i značajan je doprinos analizi, teoriji mjere, geometriji, funkcionalnoj analizi i diferencijalnim jednadžbama. Najznačajniji radovi do 1950. god. odnose se na klasične granične teoreme vjerojatnosti, posebno centralni granični teorem (Lindeberg-Fellerov uvjet). Značajan je i njegov rad na zakonu ponovljenog logaritma, kojemu daje konačni oblik. Fellerov program na jednodimenzionalnim difuzijama, koje su najbolje izučena klasa stohastičkih procesa, traje od 1950. do 1962. godine. Tu Feller uspostavlja duboku vezu između analize i vjerojatnosti. Markovljevi procesi, koji zadovoljavaju određene analitičke uvjete, općenito su poznati pod nazivom Fellerovi procesi. Feller je započeo i opću teoriju granice Markovljevih procesa, a dao je i velik doprinos teoriji obnavljanja i teoriji procesa grananja.

Moderna matematička teorija vjerojatnosti može velikim dijelom zahvaliti svoje današnje značenje W. Felleru, jednom od njezinih utemeljitelja i prvaka, čije će ime biti trajno zabilježeno uz imena kao što su J. Bernoulli, A. de Moivre, P. Laplace, D. Poisson, P. Čebišev, A. Markov, E. Borel, N. Wiener, P. Lévy, A. Kolmogorov, A. Hinčin, J. Doob i G. Hunt. Mnogi pojmovi u teoriji vjerojatnosti danas nose Fellerovo ime, npr.: Fellerovi procesi, Fellerove prelazne funkcije, Fellerov eksplozijski test, Fellerove polugrupe, Fellerovo Brownovo gibanje, Lindeberg-Fellerov teorem, Fellerovo svojstvo. Za boravka u Princetonu Feller je objavio svoje poznate knjige iz teorije vjerojatnosti, koje su znatno utjecale na širenje suvremenih ideja teorije vjerojatnosti, te se ubrajaju među najuspješnije matematičke udžbenike napisane u 20. stoljeću. Feller je zadužio matematički svijet i pokretanjem danas vodećega matematičkoga referativnog časopisa Mathematical Reviews.

Od mnogobrojnih priznanja koja je Feller za svoga života dobio, valja spomenuti članstvo u Nacionalnoj akademiji u Washingtonu, u Američkoj akademiji umjetnosti i znanosti u Bostonu, u Danskoj akademiji, počasno članstvo u Kraljevskom statističkom društvu u Londonu i članstvo u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Godine 1970. dodijeljeno mu je i najviše priznanje, Nacionalna medalja za znanost za godinu 1969, koju podjeljuje predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Nažalost, umro je kratko prije svečanog uručenja medalje, koju je 16. veljače 1970. u Bijeloj kući primila njegova udovica Clara.

Iako je Vilim Feller proveo veći dio svog života u inozemstvu, održavao je veze s Akademijom, Sveučilištem i kolegama u Zagrebu. Posjećivao je i rodbinu u Zagrebu i u takvim je prilikama znao održati neko od svojih nadahnutih predavanja. Rado je pomagao našim ljudima, pa se tako založio i za pisca ovih redaka da šk.god. 1957/58. i 1958/59. provede na Institute for Advanced Study u Princetonu.

Multimedijski obrađen velikan Vilim Feller, nalazi se u sklopu prezentacije "16 velikana hrvatskog prirodoslovlja"


POPIS
KATALOŠKIH
JEDINICA

VILIM FELLER, SAD, Biblioteka HAZU, Zagreb

VILIM FELLER, STUDENT U ZAGREBU, Zagreb, 1923/24, 1924/25. god., Arhiva Filozofskog fakulteta, Zagreb

V. FELLER MEĐU OSNIVAČIMA TEORIJE VJEROJATNOSTI, J. DIEUDONNÉ: A PANORAMA OF PURE MATHEMATICS, New York, 1982. god., Matematički odjel Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

POJMOVI KOJI NOSE FELLEROVO IME, Matematički odjel Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

WILLIAM FELLER, AN INTRODUCTION TO PROBABILITY THEORY AND ITS APPLICATIONS, New York, 1950 i 1966. god., Biblioteka Matematičkog odjela Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

DETALJAN OPIS KATALOŠKIH JEDINICA

VILIM FELLER

SAD

fotografija iz Ljetopisa JAZU 75 (1971)

Sign. P9010

Biblioteka HAZU, Zagreb

Vilim Feller rođen je u Zagrebu 7. srpnja 1906. god. Srednju školu i prve dvije godine studija matematike završio je u Zagrebu. Godine 1925. odlazi u Göttingen, gdje je doktorirao 1926. god. (suma cum laude) sa samo 20 godina. Sljedeće dvije godine proveo je u Göttingenu. Godine 1928. habilitira se i postaje docent u Kielu, gdje ostaje do 1933. god. Zbog dolaska nacista na vlast napušta Njemačku i nastavlja svoju blistavu karijeru u Kopenhagenu (1933-1934), te na sveučilištima u Stockholmu i Lundu (1934-1939. godine). Tamo se oženio Clarom Nielsen, koja je bila njegova studentica u Kielu. Godine 1939. odlazi u SAD, gdje 1944. god. postaje američki državljanin. Profesor je na poznatim sveučilištima Brown od 1939. do 1944. god. i Cornell od 1945. do 1950. god. kad dobiva ugledno mjesto Eugene Higgins Professor of Mathematics u Princetonu, gdje ostaje do smrti, koja ga je zatekla u New Yorku 14. siječnja 1970. god. Od mnogobrojnih priznanja treba spomenuti članstvo u National Academy u Washingtonu, u Američkoj akademiji umjetnosti i znanosti u Bostonu, u Danskoj akademiji, počasno članstvo u Kraljevskom statističkom društvu u Londonu i dopisno članstvo u Jugoslavenskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Godine 1970. dodijeljeno mu je najviše priznanje, Nacionalna medalja za znanost za godinu 1969, koju podjeljuje predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Fellerov znanstveni opus (104 rada i 2 knjige) vrlo je raznolik i značajan je doprinos analizi, teoriji mjere, geometriji, funkcionalnoj analizi i diferencijalnim jednadžbama. Najznačajniji radovi do 1950. god. odnose se na klasične granične teoreme vjerojatnosti, posebno centralni granični teorem (Lindeberg-Fellerov uvjet). Značajan je i njegov rad na zakonu ponovljenog logaritma, kojemu daje konačni oblik. Fellerov program na jednodimenzionalnim difuzijama, koje su najbolje izučena klasa stohastičkih procesa, traje od 1950. do 1962. godine. U tom radu Feller uspostavlja duboku vezu između analize i vjerojatnosti. Markovljevi procesi, koji zadovoljavaju određene analitičke uvjete, općenito su poznati pod nazivom Fellerovi procesi. Feller je započeo i opću teoriju granice Markovljevih procesa, a dao je i velik doprinos teoriji obnavljanja i teoriji procesa grananja. Svjetsku matematičku zajednicu zadužio je ne samo svojim radovima, već i pokretanjem u svijetu vodećeg matematičkog referativnog časopisa Mathematical Reviews.

Lit.

  1. W. Feller, Über den zentralen Granzwertsatz der Warscheinlichkeitsrechnung, Math. Z., 40 (1936) 521-559.
  2. W. Feller, The general form of the so-called laws of the iterated logarithm, Trans. Amer. Math. Soc., 54 (1943) 373-402.
  3. P. Erdös, W. Feller, H. Pollard, A property of power series with positive coefficients, Bull. Amer. Math. Soc., 55 (1949) 201-204.
  4. W. Feller, Diffusion processes in genetics, Proc. 2. Berkeley Symp. Statist. Prob., 1952, str. 227-246.
  5. W. Feller, The general diffusion operator and positivity preserving semi-groups in one dimension, Ann. of Math., 60 (1954) 417-436.



S.M.

VILIM FELLER, STUDENT U ZAGREBU

Nacionali (upisni dokumenti) s Mudroslovnog fakulteta u Zagrebu

Zagreb, 1923/24, 1924/25. god.

dokument, A3

Arhiva Filozofskog fakulteta, Zagreb

Vilim Feller rođen je u obitelji Eugena Viktora i Ide Feller, rođ. Ömichen kao deveto od dvanaestero djece. Otac Eugen Viktor bio je poznati ljekarnik i poduzetnik, koji je u Hrvatsku došao iz Lavova (Lemberg), gdje i rođen. Nakon prve ljekarne u Grubišnom Polju, postaje vlasnikom ljekarne i tvornice higijenskih i kozmetičkih preparata u Donjoj Stubici. Uspješnim plasmanom na svjetskom tržištu proizvoda na bazi njegova glasovitog Elsa-fluida, stekao je bogatstvo koje mu je omogućilo gradnju više arhitektonski značajnih zgrada u Zagrebu. Vilim Feller rođen je u Zagrebu 7. srpnja 1906. kad obitelj Feller živi u Zagrebu u vlastitoj secesijskoj vili u Jurjevskoj ulici br. 31a. U upisnim dokumentima s Mudroslovnog fakulteta (nacionalima), kao Fellerova zavičajna općina navodi se Stubica Donja. U tijeku prvih dviju godina studija 1923/24. i 1924/25, Feller je upisivao različite kolegije iz matematičko-fizičke skupine, napose: Beskonačni redovi (Bohniček), Teorija brojeva (Bohniček), Izabrane česti diferencijalnog i integralnog računa (Varićak), Račun varijacija (Varićak), Pregled matematičke geografije (M. Šenoa). Obitelj Feller imala je mogućnosti školovati svoju nadarenu djecu u inozemstvu, te ih je većina studirala u Njemačkoj. Tako Vilim 1925. god. napušta Zagreb i odlazi na daljnje studije u Göttingen.

Lit.



S.M.

V. FELLER MEĐU OSNIVAČIMA TEORIJE VJEROJATNOSTI
J. DIEUDONNÉ: A PANORAMA OF PURE MATHEMATICS

New York, 1982. god.

Pano s povećanim citatom

Matematički odjel Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

Zbog važnosti njegova rada, V. Fellera se općenito ubraja među utemeljitelje teorije vjerojatnosti. Poznati francuski matematičar J. Dieudonné, član glasovite Bourbakijeve skupine, u svom autoritativnom djelu A panorama of pure mathematics, piše da glavne ideje teorije vjerojatnosti pripadaju ovim matematičarima:

J. Bernoulli (1654-1705), A. de Moivre (1667-1754), P. Laplace (1749-1827), D. Poisson (1781-1840), P. Čebišev (1821-1894), A. Markov (1856-1922), E. Borel (1871-1956), N. Wiener (1894-1959), P. Lévy (1886-1971), A. Kolmogorov (1903-1987), A. Hinčin (1894-1959), W. Feller (1907-1970), J. Doob (r. 1910), G. Hunt (r. 1916).

K.L. Chung u svojoj knjizi donosi fotografije "osam učitelja u razvitku suvremene teorije vjerojatnosti." To su: Borel, Lévy, Keynes, Feller, Doob, Pólya, Kolmogorov i Cramér.

Lit.

  1. K.L. Chung, Elementary probability theory with stochastic processes, 3, izd., Springer, Berlin, 1978.
  2. J. Dieudonné, A panorama of pure mathematics - As seen by N. Bourbaki, Academic Press, New York, London, 1982.



S.M.

POJMOVI KOJI NOSE FELLEROVO IME

odabrani citati u svjetskoj literaturi

faksimili iz 9 monografija:

(a) str. X-XIII Predgovora i XV-XVI iz Sadržaja (Lit. 5)

(b) str. 105-107 (Lit. 3)

(c) str. 83 (Lit. 8)

(d) str. 348 (Lit. 6)

(e) str. 439-440 (Lit. 9)

(f) str. 162 (Lit. 4)

(g) prva str. Poglavlja XIII (Lit. 7)

(h) str. 92-93 i 370-371 (Lit. 2)

(i) str. 48-49 (Lit. 1)

poster, 63 cm x 90 cm

Matematički odjel Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

Fellerovi rezultati postali su dio trajnog fundusa matematičkog znanja te se redovito citiraju u visokoškolskim udžbenicima i znanstvenim monografijama iz teorije vjerojatnosti. Mnogi pojmovi danas nose Fellerovo ime. U literaturi su poznati: Fellerovi procesi, Fellerove prelazne funkcije, Fellerov eksplozijski test, Fellerove polugrupe, Fellerovo Brownovo gibanje, Lindeberg-Fellerov teorem, Fellerovo svojstvo itd.

Lit.

  1. K.L. Chung, Lectures from Markov processes to Brownian motion, Springer Verlag, Berlin, 1982.
  2. R. Durrett, Probability theory and examples, Wadsworth and Brooks, Pacific Grove, 1991.
  3. E.B. Dynkin, Markovskie processy (ruski), Gos. Izdat. Fiziko-matematičeskoi literaturi, Moskva, 1963.
  4. S.M.N. Ethier, T.G. Kurtz, Markov porcesses - characterization and convergence, J. Wiley, Chichester, 1986.
  5. K. Ito, H.P. McKean,Jr., Diffusion processes and their sample paths, Academic Press, New york, 1965.
  6. I. Karatzas, S.E. Shreve, Brownian motion and stochastic calculus, Springer Verlag, Berlin, 1991.
  7. P.-A. Meyer, Processus de Markov, Lecture Notes in Math., Springer Verlag, Berlin, 1967.
  8. D. Revuz, M. Yor, Continuous martingales and Brownian motion, Springer Verlag, Berlin, 1991.
  9. L.C.G. Rogers, D. Williams, Diffusions, Markov processes, and martingales, Vol. 2, J. Wiley, Chichester, 1987.



S.M.

WILLIAM FELLER
AN INTRODUCTION TO PROBABILITY THEORY AND ITS APPLICATIONS

New York, 1950 i 1966. god.

dva sveska, I i II dio

Biblioteka Matematičkog odjela Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

Moderna matematička teorija vjerojatnosti može velikim dijelom zahvaliti svoju današnju važnost V. Felleru, jednom od njezinih utemeljitelja i prvaka, čije će ime biti trajno zabilježeno. Za boravka u Princetonu objavljene su njegove poznate, ovdje izložene knjige iz teorije verojatnosti. Prof. Gian-Carlo Rota sa MIT-a na ovitku trećeg izdanja prvog sveska označava pojavu te knjige jednim od velikih događaja u matematici ovog stoljeća, te ga uz Weberovu Algebru i Artinovu Geometrijsku algebru ubraja u tri najdivnija priručnika za matematiku objavljena u 20. stoljeću.

Lit.

  1. W. Feller, An introduction to probability theory and its applications, Wiley, New York, 1. dio, 1950, 2. dio, 1966.
  2. J.L. Doob, William Feller and twentieth century probability, Proc. Sixth Berkeley Symp. Math. Statist. Prob., 1970, University of California Press, Berkeley, 1972, Vol. 2, str. XV-XX.
  3. M. Kac, William Feller ,in memoriam, Proc. Sixth Berkeley Symp. Math. Statist. Prob., 1970, University of California Press, Berkeley, 1972, Vol. 2, str. XXI-XXIII.
  4. V. Vranić, Vilim Feller (1906-1970), Ljetopis HAZU 75 (1971) 347-352.
  5. William Feller, 1906-1970, Annals of Math. Statistics, 41: 6 (1970) iv-xiii.



S.M.