Za stvaranja hrvatske države i trajanja Domovinskog rata, milijuni ljudi bili su izloženi ratu, mnogi ranjavanju i smrti, prisilnom odvođenju, zarobljavanju i nestajanju, razaranju, progonu i izbjeglištvu, okupaciji i zlostavljanju, hladnoći, gladi i nedostatnoj medicinskoj zaštiti.

Suočili smo se s nedovoljno informacija, nerazumijevanjem događaja, zloupotrebom informacija često upravo u trenucima kad je istina i njeno razumijevanje značila život.

Ovo je bio prvi rat u Europi u drugoj polovini 20. stoljeća. U međuvremenu došlo je do starenja stanovništva, promijenila se slika bolesti i medicina se tako razvila da je stvorila uistinu tehnološki ovisno stanovništvo.

Tada je praktično humanitarno djelovanje bilo najteže, najopasnije, s najmanjim rezultatima, ali, i iznad svega, najpotrebnije. U tim je trenucima tisuće dobrih ljudi, pojedinačno i udruženo, shvatilo da je snaga u nama samima, da branimo sva tri križa - na groblju, bolnici i crkvi; shvatili smo snagu molitve i krunice, moć križa i mise, očuvali smo snagu i dostojanstvo u polju, rovu, domu, bolnici, zarobljeništvu, pa i za vrijeme zlostavljanja i mučenja.

Pridružio nam se i podržao nas Ranjeni Krist. Znali smo da je u nama snaga i vjere i prakse, a da će snage naše vjere i djelotvornost prakse odrediti sudbinu praktično svakog čovjeka, doma, bolnice, crkve, polja i šume u Hrvatskoj. Morali smo ostvariti vjeru i praksu života.

Tijekom sukoba stvarali smo dobro i mišlju i riječju i djelom. Pomoć smo pružali svim narodima (Hrvatima, Srbima, Bošnjacima, Albancima, Romima, Mađarima) i vjerama (katoličkoj, pravoslavnoj, muslimanskoj, židovskoj) ovog područja; ljudima svih dobi i zdravstvenog stanja - u svim uvjetima ugroženosti i stradanja.

Tisuće ljudi ostvarili su biblijsku ulogu pravednika, dobrih ljudi - partnera Boga, spašavajući živote i pomažući ljudima: “...A tko god spasi jednu dušu, kao da je spasio cijeli svijet”. (Jerusalem Talmud Sanhedrin 23a-b).

Ljudi su činili i svjedločili dobro koje je nužno prikupiti i zabilježiti. Ne samo radi priznanja pojedincima i dostojanstva cijelog hrvatskog naroda, već i zbog jasne objave velike istine da je moguće činiti dobro i da smo izvršili najveću obavezu - partnera Bogu i da u idući milenij možemo prenijeti naše iskustvo dobra. Kako smo pomagali? Kojom vrstom pomoći? Uz koje opasnosti? Što nas je poticalo - prijateljstva, altruizam, humanitarne potrebe, vjera?

Šaljem Vam moje svjedočenje pred Ranjenim Kristom. O kalvariji koju smo prošli zajedno u stotinama naselja Hrvatske i Bosne i Hercegovine nastojeći da pomognemo ljudima.

U susret dvijetisućitoj godini poslije Krista, šaljem ovo Svjedočenje na adrese 2000 ljudi kojima prije svega zahvaljujem i odajem priznanje kao dobrim ljudima.

Nakom bitke za Solferino J. Henry Dunant 1862. godine zapisao je svoje svjedočenje. O tome je kasnije napisao: ”...Dok sam pisao ‘Sjećanje na Solferino’ bio sam uzdignut iznad sebe, potaknut nekom višom silom i inspiriran duhom Božjim....Bio sam svjestan....da je moj rad instrument volje Božje...da ga moram ostvariti kao volju Božju...i da je predodređeno da ima plodove od ogromnog značenja za čovječanstvo...Ova se sjećanja moralo zabilježiti...tako sam ih mogao usaditi u srca drugih ljudi kako bi koncept čovječnosti u mom srcu mogao uroditi plodom i razviti se na temelju vlastite snage.”

Ovo svjedočenje potaklo je osnivanje Crvenog križa.

Pozivam Vas da se pridružite i vlastitim Svjedočenjem, pismenim opisom čina dobra i vjere koje ćemo prikupiti do 2000. godine. Daleko sam od pomisli da ću obuhvatiti sve dobre ljude, ali duboka mi je želja da u hrvatskom narodu prikupljamo i ostavimo svjedočanstva dobra i vjere.

Pred 2000 godina Krist se obratio ljudima: “Vi ste sol ove zemlje” i “Vi ste svjetlost svijeta. Ne može se sakriti grad što leži na gori. Niti se užiže svjetiljka da se stavi pod posudu, nego na svjećnjaku da svijetli svima u kući. Tako neka svijetli vaša svjetlost pred ljudima da vide vaša dobra djela...”(M 5:14-16)

Nakon 2000 godina Vi ste se odazvali pozivu ranjenog Krista i činili dobro.

Hvala Vam.

Svjedočite.

Prvo vlastito svjedočenje poklonio sam Svetom Ocu prilikom njegovog drugog pastoralnog pohoda Hrvatskoj. To je navedeno na euharistijskom slavlju u Mariji Bistrici.

Ivan Pavao II je svjedočio.

P.S. Upute za Vaše svjedočenje, zatražite na adresu:

dr. Slobodan Lang
Ured Predsjednika RH
Pantovčak 241
10000 Zagreb
ili na fax br:
01 45 65 188.