Dok su govorili osjećalo se da znaju da je vrijeme promjena, da je Ilok hrvatski, ali i da je i cijena slobode da Kalvarija Hrvatske, pa i Iloka bude prešućena. U Iloku žive Hrvati koji su prvi izgubili i zadnji vratili slobodu, a baš oni su dobili poruku "Oče, oprosti im, jer ne znaju što čine." Dok su govorili svoju Kalvariju, očekujući vlastiti Uskrs kao da su bili svjesni kako je to možda jedini puta kada skupljeni u Božjem domu zajedno s Ranjenim Kristom Dunava smiju ispričati iz dna duše priču o Iloku.

Sjetio sam se Dubrovnika, Foruma intelektu-alaca, mise u katedrali, u Rami, Novoj Biloj, Bugojnu, Zenici, Travniku, Tolisi, misa koje su bile čudo, kojima je Krist ne samo bio nazočan, već se ostvarivalo i potpuno duhovno zajedništvo i partnerstvo ljudi i Krista. Pažljivo sam ih slušao, i istodobno se i sjećao i molio. Osjećao sam da su ovi ljudi pobijedili sami sebe i da se zato mogu predati Kristu. On ih je prihvatio i poveo.