Ne znam kada je došao Krist, možda je bio i od početka, ne znam niti tko i odakle ga je donio. Ne znam ni kada i kako je ranjen. Jednostavno je stajao poviše svijeće, svjetlo je gorilo, ljudi su bili zajedno, upoznavali se i pričali ranije zabranjeno, učili jedni od drugih, skupljali i slali potpise i poruke potpore. Tih dana učio sam snagu ljudske slabosti, potpisa, riječi, svijeće, kamena, razumijevanja, pomirenja. Učio sam zašto: tko tebe kamenom ti njega kruhom.

Krist je bio bez oba stopala, kao da je poručivao da ne odlazimo, da ostanemo u svom domu u Hrvatskoj, i da ćemo iz svega ostvarivati snagu, da ćemo izdržati. U to vrijeme nisam razumio ni Ranjenog Krista niti put koji je čekao Hrvatsku, Hrvate a u njemu i mene. Počela je Kalvarija. Ranjeni Krist je stigao.