Hrvatsko glagoljaško pjevanje

Darko Žubrinić, 2009.


Livio Marijan, prof., Zadar

The Glagolitic script in its square version rooted itself strongly and flourished for centuries on the Croatian coast (Istria, Kvarner coast and islands, Dalmatia with its many islands). Here it was in liturgical and secular use until be beginning of the 20th century.

The Croats along the Adriatic coast had the unique privilege of using Old Church Slavonic in the celebrating the Roman Rite, while all other nations could use only Latin until up to the 1960's Second Vatican Council reform. This is a unique phenomena and it is known as the Glagolitic liturgy. It created a specific liturgical, sacral, artistic and literary culture, and also a specific form of liturgical chant known as Glagolitic chant, which in contrast to Gregorian or Byzantine, has a very strong folk music influence. Sometimes it can be barely distinguished from the folk chants of Istria or Dalmatia.

So the Croats along the Adriatic, on one hand, shared the same liturgical language (Slavonic) with the orthodox Serbs, Bulgarians, Russians, but not the same rite. On the other hand they shared the same rite with the rest of Catholic Europe - the Roman Rite - but not the same liturgical language (Latin). The Glagolitic chant is still in use in many small coastal and island parishes in Croatia. In Dalmatia it was the Glagolitic chant that gave birth to the famous Dalmatian male `klapa' singing.

While Glagoliza disappeared in other Slavic nations already in the Middle Ages, in coastal Croatia it flourished and was in full use in the Mass and Church services, in Missals and Breviaries, in official civil documents, prose and poetry, stone carvings, etc. up until the 20th century. Its centers were mainly Rijeka, Krk, Senj and Zadar, but it was in use in the entire coastal region. It represents a fundamental and original element in Croatian culture.

While church chanting in Old Church Slavonic among the Orthodox Slavs (Bulgarians, Macedonians, Serbs, Russians, etc.) is known as 'byzantine' chant, and belongs to the Byzantine Rite, chanting in Old Church Slavonic among the Croats is known as Glagolitic chant and belongs to the Roman Rite. Among the Czechs it is preserved only in some compositions of the Mass in Old Church Slavonic known as Glagolitic Mass.


Dr. Miho Demović: Glazba u staroj hrvatskoj državi, str. 103-155, u [Prvi hrvatski kralj Tomislav], ili u [Rasprave i prilozi], str. 130-38, pogledati poglavlje Glagoljaško pjevanje.

...

Glagoljaški napjevi

Iako se monodijska glazba na staroslavenskom jeziku razvijala u izričito nepovoljnim prilikama, ipak predstavlja glazbenu posebnost visoke umjetničke vrijednosti. Glagoljaški napjevi ne pripadaju ni jednoj poznatoj vrsti pjevanja kršćanskih crkava i razlikuju se od gregorijanskog, ambrozijanskog, mozarapskog, biznatskog i drugih vrsta ranosrednjovjekovnog monodijskog pjevanja kršćanskih naroda. Stoga ih treba pamtiti pod posebnim glazbenim pojmom glagoljaško pjevanje. Glagoljaško pjevanje nije nikada u prošlosti bilo notirano pa dosljedno tomu predstavlja isključivo agrafičko glazbeno nasljeđe.

Pjevati napjeve po pamćenju (na pamet) i predajom ih prenositi na nova pokoljenja pjevača bila je prastara pjevačka praksa poznata starim Grcima i Rimljanima te svim kršćanskim crkvama sve do X. stoljeća, kad se na zapadu ustalilo notno pismo, ali se i na istoku i zapadu i nakon X. stoljeća pjevalo "napamet", npr. u grčkoj crkvi do XVII. stoljeća. Da je glagoljaško pjevanje ostalo agrafičko sve do naših dana sigurno su utjecale i društveno političke okolnosti u kojima su živjeli svećenici glagoljaši.

Tek na početku našeg [XX.] stoljeća nastali su prvi njegovi notni zapisi koje su učinili B. Sokol, B. Širola, I. Matetić Ronjgov i drugi. Sredinom stoljeća počelo se glagoljaško pjevanje sustavno zapisivati na magnetofonske vrpce, pa se i danas može reći da je u cjelini snimljeno i pohranjeno u fonotekama triju ustanova i to u Zavodu za etnologiju i folkloristiku, u Staroslavenskom institutu i u Muzikološkom zavodu HAZU u trajanju od 120 sati. Postoje i snimke u vlasništvu drugih ustanova ili privatnih osoba. Osim toga, o glagoljaškom je pjevanju objavljeno više članka, studija i djela koja predstavljaju poprilično opširnu bibliografiju.

...

Obilježja glagoljaškog pjevanja

Jedno od najbitnijih obilježja glagoljaškog pjevanja jest izuzetno lijepa i bujna bogata melodijska razvijenost liturgijskog recitativa, a nasuprot, gotovo nepostajanje bilo kakvih drugih srednjovjekovnih glazbenih oblika koje posjeduje gregorijanski koral, ambrozijansko, bizantsko i druge vrste pjevanja, kao što su oblici himna, sekvenci, responzorija, introita, graduala, aleluja stihova itd. Iako su tekstovi glagoljaškog pjevanja doslovni prijevodi s latinskog, bilo da se radi o hrvatskoj recenziji staroslavenskog jezika bilo o raznim prijevodima na noviji hrvatski jezik (šćavet), te iako im je literarni oblik posve istovjetan s latinskih izvornikom, ipak im glazbeni oblik nije jednak pa se navedeni latinski nazivi odnose više na literarni oblik glagoljaškog napjeva.

Melodijski naime, obrasci glagoljaškog graduala, versa aleluja, himna itd. nisu oblikovani kao napjevi koralnih graduala, himna, versova aleluja i drugih glazbenih oblika latinskog bogosluža, već isključivo kao recitativi, pa s glazbenog motrišta glagoljaški gradual, himan, vers aleluja itd. ne predstavljaju istoimeni glazbeni monodijski oblik gregorijanskog korala već liturgijski svečani recitativ. Pjevač glagoljaš, naime, i kad preuzme himničke napjeve iz gregorijanskog korala nastoji ih pojednostaviti, katkada do tog stupnja da ih nakon dugogodišnjeg izvođenja pretvori u svečani glagoljaški recitativ.

Bit pak recitative sastoji se u svečanom pjevanju glavnine tekstova na jednom tonu, kojemu prethodi kraći melizmatički motiv i zvaršava sa središnjim ili završnim ljupkim i dražesnim, melizmatički razvijenim melodijskim kadencama. Svečano pjevanje na istom tonu ljestvice omogućuje bolje razumijevanje teksta i lakše svraća pozornost slušaoca na njegov sadržaj, a početne melizme i završne kadence zaogrću ga u nebičnu ljupkost po čemu se glagoljaško pjevanje razlikuje i prepoznaje od drugih načina pjevanja Katoličke Crkve i drugih kršćanskih crkava.


Glagoljaško pjevanje zasvjedočeno prigodom posjete pape Aleksandra III. Zadru godine 1177. Opis kardinala Bosona iz papine pratnje (u prijevodu don Ante Strgačića):

A odatle [tj. s Visa, 11 galija], ploveći mimo ostalih dalmatinskih otoka, prije nego je sunce granulo, zajedno s braćom ... [nabraja imena] dovezoše ga zdrava i vesela u grad Zadar, koji se nalazi na rubu ugarskog kraljevstva. A kako dotada nije taj grad posjetio nijedan papa, s dolaska papina nasta u gradu veliko veselje i neopisiva radost u kleru i puku, i svi su blagoslivljali Gospoda, koji se u naše dane udostojao pohoditi Zadar preko Aleksandra svoga sluge i nasljednika sv. Petra. I tako, pošto mu je po rimskom običaju pripremljen bijeli konj, povedoše ga u povorci gradom uz pjevanje bezbrojnih lauda i kantika, koje su gromko odjekivale u njihovu hrvatskom jezku, do u glavnu crkvu sv. Stošije, u kojoj počiva uz počasti pohranjena ona djevica i mučenica. Poslije četiri dana boravka u Zadru iziđe iz grada, te ploveći sretno uz hrvatske otoke i malene primorske gradove Istre, uz pomoć Gospodnju, veseo stiže u samostan sv. Nikole u Rialtu [u Mletcima].

Izvor Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području


Prema dr. Mihi Demoviću znameniti hrvatski božićni napjev U se vrime godišća također ima glagoljaške korjene. Najstariji poznati zapis te pjesme potječe iz 14. st., a potječe možda i iz 12 st. To je najraširenija hrvatska božićna pjesma, poznata u raznim inačicama širom Hrvatske i BiH na sva tri narječja (čakavski, kajkavski i štokavski) i na tri pisma (glagoljica, hrvatska ćirilica i latinica). Pjesma se nekada pjevala brže i s nešto drugačijom melodijom (ta je inačica sačuvana na pr. u Hercegovini). Prema dr. Demoviću ta stara hrvatska božićna pjesma nema veze s pjesmom In hoc ano circulo na latinskom jeziku. Inačica te pjesme iz Dubrovnika ima čak 31 kiticu.


Jozo Čikeš:  GLAGOLJAŠKO PJEVANJE PROGLAŠENO NEMETARIJALNIM KULTURNIM DOBROM


Glagoljaško pjevanje je usko povezano s glagoljaškom misom. Pogledajmo jedan kratki opis glagoljaške mise u Zadru u 15. st. u zapisu jednog Nijemca iz tog vremena.

1485. Francuz Georgius Lengherand piše o glagoljaškoj misi u Zadru, kao i Nijemac Konrad von Grünemberg 1486.; 1484. Felix Fabri spominje nazočnost i katolički obred hrvatskih glagoljaša u Svetoj Zemlji.

Konrad von Grunemberg: Zadar, 1486

Konrad von Grünemberg je prolazeći kroz Hrvatsku na svom putu u Sv. Zemlju godine 1486, opisao dosta opsežno boravak u Zadru, za koji kaže da je "prilično velik, privlačan grad s izvrsnim utvrđenjima". Za nas je osobito zanimljiv opis jedne svadbene povorke (vidi Edo Pivčević, Grünemberg o hrvatskim gradovima, Hrvatska revija, Zagreb, No 2, 2005, str. 14-22, a o Zadru na str. 18-19):

...Nadalje smo vidjeli u Zadru svadbenu povorku. Ženske su nosile svakojake urese od vrpce i odjeće. Mladenka je imala na glavi krasnu zlatnu krunu s dragim kamenjem, a povrh nje vjenčić. Kad je stigla do kraja jedne uličice, na mjestu gdje počinje druga, zaustavila se i poklonila mnoštvu koje je promatralo povorku. Tada su mladu iz okolnih kuća počeli obasipati žitom, zobi, pirom, ječmom i svakojakim zrnom. To se ponavljalo u svim ulicama do crkve, kao i na povratku iz crkve. Raspitasmo se kod naše gazdarice za smisao tog posipanja i bacanja žita, i što to znači; a ona nam reče da se to čini zato da donese sreću mladenku i njezinu budućem porodu, i to u tolikoj mjeri da im nikada ne uzmanjka žita, već naprotiv, da uvijek imadnu svega u izobilju. Nezasitni u želji da vidimo sve te čudne strane običaje, iskoristismo priliku da se priključimo povorci. Kad smo došli u crkvu, prisustvovali smo misi koje je bila složena po slavenskom obredu [glagoljaška misa]. Način na koji je svećenik obavljao Božju službu, njegove geste i pokreti, bili su vrlo neobični, a to se odnosilo i na pastvu. Prije sakramenta žrtve, okrenu se svećenik prema puku držeći križ, te su svi muškarci došli da križ poljube. Zatim je uzeo u ruku jednu pločicu s likom Naše Gospe, pa su sve ženske došle da je poljube. Svatko u crkvi držao je u rukama goruću svijeću, sve dok se misa nije završila..."

Konrad von Grünemberg za Dubrovnik piše da je glavni kraljevski grad u hrvatskom kraljevstvu.

Zadar, 1575, on the map by Bonifacij Natal (born in the town of Sibenik), published within the atlas Theatrum Orbis Terarum by Abraham Ortelius

Izvor Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području


 

Posebno mjesto u povijesti hrvatsk glazbe ima glagoljaško crkveno pjevanje. Najstariji spomen hrvatskog glagoljaškog pjevanja zasvjedočne je još godine 1177., kada je papa Aleksandar III. posjetio grad Zadar, poznato po veoma staroj i plodnoj glagoljaškoj tradiciji u Hrvatskoj. U znamenitom Misalu kneza Novaka iz godine 1368. (čuva se u Nacionalnoj knjižnici u Beču, u Odjelu za rijetkosti) nalaze se iznad glagoljičnog štiva posebne oznake koje čini se da se odnose na zapis pjevanja. Isto vrijedi i za Hrvojev misal, koji je oko godine 1404. pisao Butko vjerojatno u Zadru, a čuva se u Knjižnici turskih sultana u Carigradu u Turskoj.

Glagolitic musical manuscript, 15th century
Hrvatski glagoljički odlomak s glazbenim oznakama (neumama) nađen u Strahovu, dijelu grada Praga, a čuva se u Sveučilišnoj knjižnici u Ljubljani. To je očevidno dio nepoznatog hrvatskog rukopisa iz 15. st. Prema Jozefu Vajsu odlomak pokazuje da hrvatski glagoljaši nisu zaostajali za latinskim svećenstvom u Hrvatskoj, vidi njegovu knjigu, str. VIII. Taj glagoljički glazbeni list je pronađen kao omot Kepplerove Astronomije! Vidi [Pacnerova, Staročeske literarni pamatki a charvatska hranata hlaholice, str. 416].

Emaus, Prag, fragment graduala s neumama
Hrvatski glagoljički fragment graduala iz 14. st. podrijetlom iz samostana Emaus (Na Slovanech) u Pragu.

Hrvatsko glagoljaško pjevanje još je uvijek očuvano na nekim od hrvatskih otoka. Ono predstavlja jedincatu pojavu u povijesti europske glazbe, vidi
  • Stanislav Tuksar, Kratka povijest hrvatske glazbe, Matica hrvatska, Zagreb, 2000, p. 12,
  • [Hrvatska - Europa, Vol. I., Glagoljaško pjevanje, Jerko Bezić, str. 729-737],
  • Katarina Livljanić, Music, in [The Croats - Christianity, Culture, Art], pp 183-192;
  • Mali glagoljični odlomak iz 15. st. s glazbenim oznakama (neumama) čuva se u Knjižnici franjevačkog samostana Sv. Franje Ksaverskoga u Zagrebu (podatak dr. fra Izaka Špralje).
  • [Vinko Žganec]

Vinko Žganec je 1955.-1957. snimao hrvatske glagoljaške liturgijske napjeve na otocima Krku, Rabu, Pagu, Braču, Šibenskim otocima, Istri i u gradovima i mjestima  Hrvatskog primorja. Veliki dio tih snimaka nalazi se na Staroslavenskom institutu u Zagrebu. Izvor Vladimir Lončarević: Vinko Žganec - afirmator narodne glazbene baštine, Glas Koncila br. 48, 1. prosinca 2013.


Ocara-Radio France and Harmonia Mundi, two renowned French publishers, issued a CD entitled Croatie. Musique d'autrefois, Croatia. Music of Long Ago (C 600006/HM79). It represents an anthology of Croatian traditional music. See also Katarina Livljanić.

The Pharos Cantors

Gospin plač [mp3] u izvedbi znamenitih Hvarskih korizmenih pjevača iz Vrbanja.

The Passion procession on Croatian islands (like on Hvar for instance) has centuries old tradition with its roots in the Middle Ages. Passion processions are not organized by the Church or priests, but by laity, i.e. by confraternities of villagers. Musicologists consider passion songs in Croatia among the oldest in Europe. Each spring a festival of Croatian passion heritage (Pasionska baština) is held in Zagreb. Its symbol is glagolitic letter A. In 1985 Maestro Ljubo Stipišić issued 8 cassettes representing Old Church (Glagolitic) folk songs from 15 places on the island of Hvar. These are records of very old tradition.

Les chantres de Pharos

Les chantres de Pharos: Chants glagolitiques pour la Semaine Sainte
Ile de Hvar, Croatie
ZA KRIZEM: Glagolitic chant for Holy Week from Hvar, Croatia
The Pharos Cantors, recorded in June 1999 in Stari Grad, Hvar, Croatia
produced by Nenad Bach

From the foreword to Following the Cross:
These Croatian glagolitic Lenten chants retrace a venerable and direct link to our ancestors, our roots, and our religious belief. Born out of Middle Ages, they continue to extend an unbroken tradition of Croatian history. They still resonate as part of our being, so let them be our pride, our support, and our hope.

Dr. Vedran Deletis, New York

The Pharos Cantors (Hvarski kantaduri) sang their very old Lenten chants in Czechia, Great Britain, Bosnia and Herzegovina, Hungary, Germany, Spain, the USA, the Netherlands, Austria, etc.

Examples:

  • Gospin plač - Madonna's weeping (Stabat mater dolorosa) [mp3]. Prema dr. Mihi Demoviću, ovaj način pjevanja ima neke pralele s koptskim pjevanjem.
  • Tebe Boga hvalimo (Te Deum) [wma]

Listen to Madonna's weeping (Stabat mater dolorosa), a glagolitic chant from the island of Hvar (village of Vrbanja). Truly amazing way of singing.


Procession Za Križen (Following the Cross) on the island of Hvar, Croatia

After mass on Maundy Thursday before the Christian holiday of Easter, each of six villages on the Dalmatian island of Hvar in southern Croatia sends out a group that will proceed through the other villages in a circle, covering twenty-five kilometres in eight hours before returning home. Each party in this community-organized Za Krizen (following the cross) procession is led by a cross-bearer who walks barefoot or in socks, never resting. The cross-bearer, formerly selected from among religious brotherhoods and today chosen by registration up to twenty years in advance, has a much-desired and respected position, reflecting the devotion of the individual bearer and his family. He is followed by two friends with candelabra and others carrying candles and lanterns, five choral singers who sing the Lamentation of the Virgin Mary at several points along the way, and many worshippers of all ages from Croatia and abroad wearing the tunics of religious brotherhoods. The procession is greeted by the priests of each of the other five villages and returns home; the cross-bearer runs the last hundred metres to receive the blessing of his home priest. A long-established and inalienable part of Hvar religious and cultural identity, the procession connects the communities of the island to each other and to the world Catholic community.


Faroski Kantaduri (otok Hvar) - Gospin plač


Stabat Mater glagolitico (Gospin plač)


The Cross-bearer returning to his home village of Pitve after the all-night procession round 6 villages on the island of Hvar, Croatia. The procession takes place between Maundy Thursday evening and early on Good Friday morning, and dates back over 500 years. Gospin plac / Our Lady's lament is an ancient resonant harmony sung at each village along the way by pairs of singers who precede the Cross-bearer and his entourage.


Gospodi pomiluj
Ovo je srednjovjekovni, crkvenoslavenski, glagoljaški koral Gospodi pomiluj (Kyrie Eleison). Način pjevanja vrlo je poseban: umjesto plovine stupnja razlika između tonova u ljestvici je četvrtina stupnja.
This is a medieval, Croatian glagolitic chant Gospodi pomiluj (Kyrie Eleison). Monks used to sing in a very specific way: instead of using a scale with half degree difference between tones, they used quarter degree difference.


Mel Gibson's web page The Passion of the Christ also in Croatian.

Leos Janacek, Czechia, composed his famous Glagolitic Mass. According to The Penguin Guide to Bargain Records, 1966, GB, the text is taken from native Croatian variations of the Latin text (see p. 191).


Otče nas (Our Father) in the Glagolitic,
Levaković's Glagolitic Missal, Rome 1631


Liturgical singing from the Parcic Glagolitic Missal printed in Rome in 1893. Note that the text is printed in Croatian Glagolitic characters.


Hrvatski skladatelj Ivan Matetić Ronjgov (1880.-1960.) autor je Dobrinjske mise. Jedan je od prvih koji su notno zapisivali stare hrvatske glagoljaške napjeve.

Sopile su važno glazbalo u raznim prigodama (iz knjige Zasopimo sopile koju je napisao znameniti sopac Ivan Radić, Matica hrvatska, Rijeka 1995): sopile u krčmi, tijekom svadbe, sopile u crkvi, te na pogrebu Ivanu Matetiću Ronjgovu:

sopile in the pub
sopile on the wedding ceremony
sopile in the church
sopile on the funeral

Što je to istarska ljestvica možemo vidjeti prema načinu ugađanja para sopila (s dubokim i visokim tonom, tzv. vela i mala sopela; Istarska ljestvica ima tzv. ljestvicu tijesnih intervala (toni stretti); podatak dugujme g. Ivanu Pavačiću):

  • prvi ili muški glas ("na debelo"): E, F, G, Ab, B, Cb
  • drugi ili ženski glas ("na tanko"): C##, D#, E, F, G, Ab

Ovdje doista dolazi C## (cisis). Primijetite da imamo šest parova velikih sekunda.

Izvor svjetlopisa: Melodije Istre i Kvarnera

Glagoljaško pjevanje u Istri:

Dan od gnjeva strašnom silom [MP3], crkveni zbor iz Lindara; izvor istrapedia.hr

Maša po starinski, Smotra starocrkvenog pučkog pjevanja, Sv. Petar u Šumi


Kamilo Kolb (1887.-1965.), franjevac, skladatelj i orguljaš, autor je Staroslavenske mise sv. Andrije, skladane 1913. Posvećena je trsatskom župniku Andriji Račkom (Slava - Svet - Blagosloven - Aganče Božji). Radi se o vokalno-instrumentalnom djelu koje se i danas izvodi. Njegova Misa na čast sv. Jeronima na staroslavenskom jeziku, skladana 1926., dobiva 1928. godine nagradu Hrvatskog književnog društva sv. Jeronima u Zagrebu. Skladao je i Gospodi pomiluj


 

Krsto Odak (1888.-1965.) istaknuti je hrvatski skladatelj crkvene glazbe, osobito one nadahnute starim hrvatskim glagoljičkim tekstovima.

Krsto Odak

Krsto Odak je skladao motet Ispvjem se Tebje. Prema dr. Mihi Demoviću radi se o majstorskom djelu. Skladao je Staroslavensku misa op. 12 za mješoviti zbor i orkestar (1929.), Psalam 130 op. 6a i Psalam 123 op. 6b za bariton i orkestar (1934.), Svrši stopi moje op. 19 za bas i alt solo, mješoviti zbor uz orgulje (1939.), Hvali duše moja Gospoda, i druga djela.


Božidar Širola (1889.-1956.) skladao je oratorij Život i spomen slavnih učitelja sv. Braće Ćirila i Metoda, njegovo najpoznatije djelo, izvedeno u Zagrebu i Berlinu, za koje je dobio nagradu Međunarodnog društva za suvremenu glazbu 1927. u Frankfurtu na Majni.


Albe Vidaković (1914.-1964.), Bunjevački Hrvat rodom iz Subotice, istaknuti hrvatski skladatelj, komponirao je tri staroslavenske mise. Naslovi su:

  • Istarska staroslavenska misa (staroslavenska misa za 4 mješovita glasa i orgulje), u kojoj se rabi znamenita istarska ljestvica. Radi se kratkom napjevu za potrebe liturgije, po dr. Mihi Demoviću jako uspjelom. Djelo je na pr. izvedeno u Salzburgu na jednom međunarodnom kongresu slavista oko 1950. ili 1951.
  • Troglasna staroslavenska misa (Staroslavenska misa za tri jednaka glasa i orgulje)
  • Staroslavenska misa za 2 jednaka glasa.
Poslušajte Collegium pro musica sacra koji izvodi Staroslavensku misu Albe Vidakovića.

 

Njegovo ime nosi Insitut za crkvenu glazbu "Albe Vidaković" u Zagrebu. Jedan od učenika Albe Vidakovića je dr. Miho Demović.

Njegova Istarska staroslavenska misa ima tekst je staroslavenski tekst i stavke Gospodi, Slava, Svet, Blagoslovljeni, Aganče. Vidi 33. susret pjevačkih zborova NAŠ KANAT JE LIP. Dr. Miho Demović ju je preradio za muški zbor i orgulje.


Don Mijo Ćurković (1852.-1936.), vojni kapelnik, rođen i preminuo u Arbanasima pokraj Zadra, skladao je među inim i tri staroslavenske mise. Glagljica u Arbanasima kod Zadra.


Istaknuti hrvatski muzikolog akademik Lovro Županović uglazbio je godine 1970. srednjevjekovni tekst Šibensku molitvu (starohrvatski tekst iz 14. st.) na glagoljaški način za soliste i mješoviti zbor na način glagoljaško-pučkog pjevanja. Vidi [Salopek Mihanović, str. 206].


U djelu Stabat Mater dolorosa hrvatskog skladatelja Ivana Brkanovića (Škaljari kraj Kotora 1906. - Zagreb 1987.) osjećaju se korijeni višestoljetne hrvatske glagoljaške verzije Stabat Mater, vidi [Salopek Mihanović, str. 202].


Jednu Staroslavensku misu skladao je i znameniti hrvatski orguljaš akademik Anđelko Klobučar.


Igor Kuljerić (1938.-2006.)

Izvadak iz eseja maestra Kuljerića objavljen 2002.
(Igor Kuljerić, Glagoljaška pasionska nadahnuća)

Hrvatski glagoljaški rekvijem ili Misa za umršeje nastao je kao ishod vlastite duboke želje i potrebe da zazvuči nešto što dugo u sebi čujem, slušam i nosim, još od rane mladosti kada su glagoljaški rituali u meni ostavljali začudan odzvuk.

Prvi put sam to sustavno i cjelovito proveo u svojoj Glazbi za hrvatsko srednjovjekovno pučko prikazanje na Dubrovačkim ljetnim igrama godine 1968., a ona je bila temelj glazbenog tkiva skladbe Križu, daj nam ti milosti, dovršene krajem osamdesetih godina. Takva glazbena polazišta očituju se i u mojim drugim djelima, ponajprije u Kanconijeru za glasove i instrumente na stihove renesansnih baroknih pjesnika dubrovačkog podneblja.

Naslov skladbe Hrvatski glagoljaški rekvijem upućuje na svjesno prožimanje glagoljaških meliazama cjelokupnoga hrvatskoga mediteranskog kruga, od Pazina do Kotora, s arhitektonikom i oblikom latinskoga rekvijema i njegovim jedinstvenim dramaturškim lukom, a jednako tako i sa svim utjecajima koje je taj naš priobalni prostor plodonosno upijao.

Napajajući se odjecima i odzvucima glazbenih načina koji do nas dopiru iz dobine povijesnoga, odričući se svakog "citiranja", "prepisivanja" uzoraka danas nama znanih i dostupnih glazbenih primjera daleke tradicije, ova skladba osluškuje i neke slojeve koji su se pomicali od tijeka i kanona tradicije.

Pluralizam i bogatstvo raznolikosti hrvatske glazbene baštine - od najstarijih, gotovo arhetipskih vremena pa sve do ovovjeke umjetničke glazbe - rijetki su u svijetu. Nama je to osobito dragocjeno i čvrsto sam uvjeren da ne smijemo zanemariti, a komali odreći se ijednoga sloja tog našeg naljeđa. Odricanje bi značilo nepoštivanje predaka, a ono nam ne bi bilo oprošteno od potomaka. Skladanje ove Mise za umršeje moguće je doživjeti i kao san o hrvatskome glagoljaškom rekvijemu, o vremenu prošlom odsanjanome u vremenu sadašnjem.

Djelo je sazdano od šest temeljnih brojeva koji oblikuju protok tradicionalnoga rituala, uz karakteristične odlomke: Pokoj vični, Gospodi pomiluj, Dan gnjiva, Trublja Božja, Blag Isuse, Vele plača, Znamenonosac sveti Mihovil, Svet, svet svet, Osanna, Aganče Boži, Izbavi me, Gospodi, od smrti vičnije...


Igor Kuljeric (1938-2006), distinguished Croatian composer and conductor, known for his volcanic energy, finding inspiration among others in very old Croatian glagolitic heritage. We cite his reflections about Croatian music: Pluralism and rich diversity of Croatian musical heritage - from the oldest, almost archetypal times till contemporary musical art - are rare in world's proportions. It is particularly valuable for us and I am firmly convinced that we should not neglect, not to say renounce, any layer of this national heritage. Renouncing would mean disrespect of our predecessors, and it would not be forgiven by our descendants... (source)


Adalbert Marković (1929.-2010.) skladao je napjev Raduj se Marije, te Otče naš na staroslavenski hrvatski tekst iz Istre.


D I A L O G O S
Ensemble vocal féminin

Le groupe vocal féminin Dialogos, sous la direction de Katarina Livljanic

Chant glagolitique, Katarina Livljanić

La vision de Tondal, sung by Dialogos

Katarina Livljanic
photo from www.ensemble-dialogos.org

Katarina Livljanic founded a French international Dialogos Ensemble in Paris in 1996. This vocal ensemble has singers from Norway, Venezuela, Bulgaria, Sweden, France and Croatia, specialized for Middle Age music and liturgical tradition among Mediterranean cultures. Their program includes also old Croatian glagolitic singing from Istria and very archaic singing from the island of Hvar. The glagolitic chant from medieval Croatia has been performed and recorded with great musicological interest.

Photos from www.ensemble-dialogos.org

In 1999 a CD Terra Adriatica was issued, under the title Chants sacrés des terres croates et italiennes au Moyen-Age, Dialogos Ensemble/Katarina Livljanic, Paris, ED 13107. The ensemble has won prestigious awards of French critiques like Diapason d'or and Monde de la Musique.


Example: Puče moj [mp3], that is, Popule meus, from Poljica.

Plač Jeremije proroka (04:14). Chant glagolitique de Poljica [MP3]

Litanije Lauretanske (04:52). Chant glagolitique de Poljica [MP3]

TERRA ADRIATICA
Chants sacrés des terres croates et italiennes au Moyen - Age / Italian and Croatian medieval sacred music

Izvode: Ansambl Dialogos; Katarina Livljanić (umjetničko vodstvo), Gro Siri Ognoy Johansen, Christine Laveder, Aino Lund Lavoipierre, Lucia Nigohossian, Cornelia Schmid, Sandrah Silvio
Ukupno trajanje: 66:09
Izdavači: HIKZ, Modus, FCM, Jannel, 1999.

(source Hana Breko: Croatian Mediaeval Music)


Katarina Livljanić is lecturing Middle Age music at Sorbonne in Paris. In 1998 she founded a department for interpretation of Gregorian coral at the University of Limerick, Ireland, which is one of very rare in the world. Since 2002 she is artistic adviser of the Festival of Early Music in Utrecht, the Netherlands.

Katarina Livljanic Dialogos Ensemble, directed by Katarina Livljanic

Véritable révélation de l'année, l'album Terra adriatica a été largement salué par la critique et a notamment été élu "Diapason d'or" et "Choc du Monde de la Musique" en 1999.

Postal address: Compagnie Dialogos 137 avenue de Choisy 75013 Paris - France Tel/fax: +33. 1. 45.53.40.00 E-mail: dialogos@wanadoo.fr

Regarding the glagolitic chant in Croatia see also Following the Cross - Lenten chants from the island of Hvar, Croatia, by Nenad Bach Music Ltd., New York.

Interview: Katarina Livljanić, muzikologinja, Dotaknuti ljudsku dušu, Vijenac br. 157 od 9. ožujka 2000., razgovarala dr. Gorana Doliner


Josip Magdić, istaknuti hrvatski sladatelj i orguljaš, komponirao je glagoljaški motet Raduj se Marije, koji je 2006. praizveo mješoviti pjevački zbor Bašćina, te glagoljaški Otče naš, koji je 2008. u Puli snimio Mješoviti pjevački zbor HRT-a.


Istaknuti hrvatski skladatelj Dušan Prašelj komponirao je Staroslavensku misu i Bašćansku ploču.


Prema diplomskom radu s. Lujze Kozinović, imamo tri vrste glagoljskih popijevki:

1) gregorijanske popijevke, koje su narod ili svećenici preuredili po svome shvaćanju;

2) pučke svjetovne popijevke, koje su svećenici preoblikovali u oblik liturgijskih napjeva;

3) pučke popijevke, kojima je podmetnut crkveni tekst.

S. Kozinović na str. 4 svog rada posvećenog staro-crkvenom pjevanju u Kraljevici, navodi ovo: "God. 1863. dobiva Kraljevica orgulje, koje crkvi daruje domaći sin Stjepan Tomac. Narod se buni, ne prima orgulje, jer se boji da će se uz orgulje jače početi razvijati moderna ckrvena muzika, a narodna tradicionalna nazadovati. Uza sva nastojanja župnika Randića, kojega su vrlo cijenili, iako je posredovao senjski biskup, nije se narod smirio dotle, dok se konačno nijesu umiješale civilne vlasti i silom uspostavile red u narodu."

Najomiljenija božićna pjesma u Kraljevici je "Zatitraše zvjezdice" (str. 15-16).


Znak mješovitog pjevačkog zbora Bašćina u obliku glagoljičkog slova buki,
stavljenog u notno crtovlje. Osmislio Vlatko Bilić, dipl. ing.

Mješoviti pjevački zbor Bašćina Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba, pod ravnanjem dr. fra Izaka Špralje, djeluje od godine 1995. Zbor je objavio nekoliko CD-ova s glagoljaškim napjevima, među njima i jedan pod naslovom "Glagoljaško pjevanje". Vrlo lijepi amblem zbora u obliku glagoljičkog slova buki u notnom crtovlju izradio je Vlatko Bilić. Više podataka od djelovanju zbora i njegovoj promociji glagoljaškog pjevanja vidi ovdje.

Dr. fra Izak Špralja, voditelj Mješovitog pjevačkog zbora Bašćina

Svake prve nedjelje u mjesecu u 18 sati samostan na Ksaveru u Zagrebu ima sve glagoljašku misu, uz sudjelovanje Mješovitog pjevačkog zbora Bašćina.

Glagoljaški Otče naš [MP3] u izvedbi Bašćine, mješovitog pjevačkog zbora Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba, ovdje s ljubaznim dopuštenjem dr. fra Izaka Špralje, dirigenta zbora. Napjev je iz Žmana s Dugog otoka, snimljen na CD-u Bašćina - Glagoljaško pjevanje, skladbe A. Klobučara, u izdanju BesTMUSIC 2002. Zahvaljujem OŠ Lipik na pomoći.

Izak Špralja:

  • Glagoljaška psalmodija [PDF] (sažetak na engleskom [PDF]), Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol.36 No.2 Prosinac 1999.
  • Hrvatski Božić

Tzv. Vajsov misal iz 1929., nastao na temelju Parčićeva misala iz 1893. 
Zahvaljujem g. Vlatku Biliću na pomoći.

Partiture i dionice hrvatskog glagoljaškog pjevanja (u pripremi), sakupio i pripremio dr. fra Izak Špralja, digitalno obradio Zvonimir Appelt.


Godine 2002. je Katedrali Marijina Uznesenja u Senju praizveden oratorij "Gospodi pomiluj" senjskog skladatelja Frana Šojata, povodom Dan Grada Senja i blagdana njegova zaštitnika sv. Jurja. Još ranije, godine 1994., isti je autor skladao hrvatsku glagoljičku misu prigodom 500. obljetnice Senjske glagoljičke tiskare.


 


Prof. Livio Marijan, Zadar, kratko predavanje o glagoljaškom pjevanju, Mimara Zagreb 2011.


Viruju (Vjerovanje), glagoljaška misa u Velom Ižu, Otok Iž, Velika Gospa 2010.


Emisija o glagoljaškom bogoslužju u Velom Ižu na otoku Ižu, HTV, Magazin Alpe-Dunav-Adria, 2010.

KUD "Iška fešta" - VELI IŽ (otok Iž)
Spavaj, spavaj, Ditiću
Pjevači: Livio Marijan (1964.), Dario Sutlović (1955.)

"U Dalmaciji su najproširenije tri božićne pjesme: U se vrime godišta, Spavaj, spavaj Djetiću i Veseli se Majko Božja.", zapisao je 1916. godine dominikanac i glazbeni pisac o. Antonin Zaninović. (Zaninović 1916:4). Spavaj, spavaj, Ditiću poznata je kao jedna od rijetkih božićnih pjesama južnog dijela Hrvatske. Zanimljiv je odnos glasova u ovoj muškoj dvoglasnoj (paralelno-tercnoj) izvedbi. Riječ je o nestabilnim intervalskim vrijednostima nasljeđenim iz tradicije pjevanja glagoljaških napjeva na staroslavenskom jeziku. Tradicija je glagoljaštva na Velom Ižu još uvijek prisutna, pa je i ovaj napjev dio žive izvodilačke prakse.

Izvor: Institut za etnologiju i folkloristiku


U sklopu 46. Glazbenih večeri u Sv. Donatu 15. srpnja [2006.] održana je 10. Večer hrvatske glagoljaške baštine. Nastupili su pjevači iz Lanišća u Istri, Kalija na otoku Ugljanu i Tugara iz Poljica kod Splita. Ovim koncertom urednik Večeri, Livio Marijan, spojio je najsjeverniju i najjužniju točku glagoljaške tradicije u Hrvatskoj, koja spojem rimskoga obreda na staroslavenskom jeziku s vlastitim pismom glagoljicom, na temelju čega je među pukom razvijen specifičan stil crkvenoga pjevanja, predstavlja jedinstvenu pojavu u Katoličkoj crkvi. Pučki pjevači izveli su dijelove iz glagoljaške mise, napjeve Gospodi pomiluj, Slava va višnjih Bogu, Svet, zatim Puče moj i Kraljice neba, dok je u drugome dijelu koncerta svaki zbor pjevao napjeve karakteristične za podneblje iz kojega dolaze. Izvor Cantus.




Raskošna izdanja hrvatske kulturne udruge Pjevana baština, Zagreb, 2010., na hrvatskom i engleskom, sa znanstvenim studijama dr. Dragana Nimca i prof. Livija Marijana. Svaka knjiga ima 3 uložena popratna CD-a. Više podataka o tom i ostalim izdanjima pogledajte na internetskoj stranici Pjevane baštine, e-mail: info@pjevanabastina.hr, adresa: HKU Pjevana baština, Šubićeva 42, 10000 Zagreb. Predsjednik udruge je dr. Dragan Nimac.

'Monumenta glagolitica' u Zadru 2007.

ZADAR - Starohrvatsko glagoljaško crkveno pjevanje jedinstvena je sastavnica hrvatske sakralne i nacionalne kulture, a na razini europske i svjetske sakralne kulturne baštine predstavlja posve autentičan fenomen. Naime, jedino su Hrvati uz Jadransku obalu rimski obred stoljećima slavili na staro-crkveno-slavenskom i starohrvatskom, a ne latinskom.

Djelić starohrvatske glagoljaške baštine mogao se poslušati jučer [28. 8. 2007.] i u crkvi sv. Donata, a za predstavljanje dok jedinstvenog načina interpretacije bili su zaslužni crkveni pjevači iz Jezera na otoku Murteru, Preka na otoku Ugljanu i Arbanasa.

Na repertoraru su se našle izvedbe Glagoljaške mise, Božićne jutrenje, Obreda Velikog tjedna i Uskrsa te Oficij za mrtve. Urednik koncerta bio je prof. Livio Marijan.

Izvor www.057info.hr


44. GLAZBENE VEČERI U Sv. DONATU
VEČER STAROHRVATSKE GLAGOLJAŠKE BAŠTINE

Raznolikost glagoljaškog pjevanja prvenstveno proizlazi iz dodira s glazbenim folklorom kraja u kojem se razvijalo; a dvije osnovne podjele na glagoljaško pjevanje Hrvatskog primorja i Kvarnera predstavili su pučki crkveni pjevači iz Novalje na Pagu i Vrbanja na Hvaru

Tradicionalno se, 7. godinu za redom, jedna večer u okviru festivala Glazbenih večeri u Sv. Donatu posvećuje starohrvatskoj glagoljaškoj baštini. Od prvog susreta, urednik i svojevrsni izbornik pučkih crkvenih pjevača koji gostuju na ovim večerima jest dipl. etnolog Livio Marijan. Glagoljaško bogoslužje, stoljetna povlastica Hrvata da rimski obred slave na narodnom jeziku - starocrkvenoslavenskom i starohrvatskom, kroz pjevanje još uvijek obitava u pojedinim hrvatskim župama, što iz godine u godinu pokazuju i ove večeri. U očuvanju ove starine većinom glavnu ulogu imaju starije generacije i župnici, što je pokazao i ovogodišnji susret, a na mlađim je generacijama da nastave njihovim stazama. A ovakvi bi ih susreti trebali i potaknuti.

Raznolikost glagoljaškog pjevanja prvenstveno proizlazi iz dodira s glazbenim folklorom kraja u kojem se razvijalo; a dvije osnovne podjele na glagoljaško pjevanje Hrvatskog primorja i Kvarnera (s izraženom "istarskom ljestvicom") i glagoljaškog pjevanja u Dalmaciji (jako sličnog, ponekad identičnog s klapskim pjevanjem) ove su nam godine predstavili pučki crkveni pjevači iz Novalje na Pagu i Vrbanja na Hvaru. Napjeve iz Novalje predstavljao je mješoviti sastav pjevača, a napjeve iz Vrbanja skupina muških pjevača.

Sa željom da se bolje istaknu sličnosti i razlike ova dva glazbena stila glagoljaškog pjevanja pjevači su tumačili iste napjeve podijeljene u tri skupine. Prvu su skupinu činili napjevi iz mise (Ulazna pjesma za Božić, Gospodine, smiluj se, poslanica - Galaćanima 4, 4-5 i Svet); drugu napjevi božićnog oficija (Večernje i Jutrenje) iz Hrvatskog bogoslužnika; a treću napjevi Velikog tjedna. U oba tipa pjevanja nailazimo i na jednoglasje, i u većoj mjeri višeglasje s tipičnim elementima folklornog izričaja pojedine regije. Novaljci su do najnovijih vremena gajili starocrkvenoslavenski jezik u bogoslužju te zadržali stare arhaične napjeve. Uz tipično "koketiranje" s istarskom ljestvicom kod njih nailazimo i na napjeve po izričaju bliske onima iz priobalnih i ravnokotarskih mjesta zadarske nadbiskupije. Vrbanj svoje drevno pjevanje osobito čuva u Velikom tjednu te sudjeluje u poznatoj procesiji "Za križen" u kojoj sudjeluje više mjesta Hvara, praveći cjelonoćni ophod otokom u noći od Velikog četvrtka na Veliki petak.

Upravo je pjevanje tih napjeva ovih vrsnih pjevača bila posebna poslastica zadarskoj publici koja je dupkom ispunila prostor Sv. Donata i potvrdila opravdanost uvrštavanja ovog programa u ciklus Glazbenih večeri u Sv. Donatu.

Alisa ČAKARUN

Izvor arhiv.slobodnadalmacija.hr


 

Starohrvatsko glagoljaško crkveno pjevanje Zadarske nadbiskupije

  • Zdravo, zvizdo mora - Pag, otok Pag
  • Štenje - pag, otok Pag
  • U se vrime godišća
  • Dođi, duše presveti - Kolan, otok Pag
  • Gospine litanije (Lauretanske) - Kolan, otok Pag
  • Pjevajmo, braćo kršćani - Kolan, otok Pag
  • U se vrime godišća - Ist, otok Ist
  • Gospin Plač - Kali - otok Ugljan
  • Svetoju Žrtvi vazemnici - Kali, otok Ugljan
  • Puče moj - Preko, otok Ugljan
  • Veruju v jedinago Boga - Veli Iž, otok Iž
  • Smiluj se meni, Bože - Veli iž, otok Iž
  • Dostojan jest zaklan Aganjac - Sali, Dugi otok
  • Prosti mi, gospodine - Sali, Dugi otok
  • Tebe Boga hvalimo - Sali, Dugi otok
  • Zdravo tilo Isusovo - Tkon, otok Pašman
  • Divnoj, dakle, tajni ovoj - Bibinje
  • Svanu nam čestite svitlosti zora - Bibinje
  • Veliča duša moja gospodina - Bibinje
  • Gospodine, smiluj se - Zemunik
  • Dijelovi mise - Radovin
  • U se vrime godišća - Radovin
  • Stala plačuć tužna mati - Radovin
  • Iz službe za mrtve - Posedarje
  • Virujen u jednago Boga - Posedarje
  • Oslobodi mene, Gospodine - Novigrad Dalmatinski
  • Iz Božićne jutarnje - Novigrad Dalmatinski
  • Zdravo tijelo Isusovo - "Sveti Nikola Tavelić", Lišane
  • Puče moj - Novigrad Dalmatinski

Hrvatske pučke crkvene pjesme, Tko pjeva dvostruko moli!, CD 5. Komplet od 6 CD-ova pod tim zajedničkim naslovom uručen je Papi Ivanu Pavlu II. godine 2003. prigodom trećeg pastoralnog posjeta Hrvatskoj. To je bilo ujedno i stoto apostolsko putovanje Pape izvan Italije u 25 godina pontifikata.

Livio Marijan

 

Izvor Hrvatska glagoljička bašćina u Zadru i zadarskom području



Godine 2007., pod pokroviteljstvom Zadarske nadbiskupije i u organizaciji udruge Bašćina, u sklopu programa "Passionica" izvedena je "Kualjska muka", glagoljanje. Izvođači su bili članovi Folklornog sastava "Kualjske posestrine i pobratini", pučki pjevači iz nadaleko poznatog ribarskog sela Kali na otoku Ugljanu. Umjetnički voditelj sastava bio je g. Slavko Ivoš, a dramatizaciju i režiju obavila je Milena Dundov. Izvor IKA.

Glagoljška misa Kali

Gospodi pomiluj - Glagoljaška misa u Kalima na otoku Ugljanu (kod Zadra), u nedjelju 17. srpnja 2011., mlada misa don Slavka Ivoša. Misa je služena na velikom oltaru u župnoj crkvi sv. Lovre na staroslavenskom jeziku ("na glagoljici"). Glagoljaško bogoslužje je vjerkovna jedinstvena povlastiva hrvatskih biskupija i župa na Jadranu a sastoji se u pravu da se rimski obred služi ne na latinskom nego na staroslavenskom jeziku. U skladu s tim razvilo se i posebno glagoljaško pjevanje, prožeto crtom vokalnog folklora dotičnoga kraja. Napjev mise u Kalima spada u stariji, posebno zanimljiv i vrijedan sloj pjevanja. Zabilježio ga je magnetofonom akademik Jerko Bezić 10. 8. 1964 te notno prikazao u svojoj knjizi "Razvoj glagoljaškog pjevanja na zadarskom području" 1971. godine.
Glagolitic mass and chant in the parish church of St. Lawrence in Kali (Island of Ugljan), near Zadar, Croatia. Glagolitic liturgy is a unique privilage od the Croatian parishes on the Adriatic coast that dates back to the times of St. Cyril and Methodius. It is a unique phenomena where the Roman rite was not celebrated in Latin but in Old Church Slavonic. A special chant also developed, the "glagolitic chant" - that has a very strong folk element in it. This is an example of the Kyrie of Mass (Gospodi pomiluj) and it represents the older, very antique form of Glagolitic chant.


Glagoljaško pjevanje u Vodicama kod Šibenika

napisao Eugen Roca 
(štivo g. Roce prati CD-ove s izvornim napjevima koje je on samostalno priredio)

Vodička pučka misa ima tri melodijski različita načina pjevanja i dijeli se na: Blagdansku ili svečanu misu, običnu nedjeljnu misu i Misu za mrtve. Od blagdanske i nedjeljne mise sada se u obredima pjevaju pojedini dijelovi u Korizmi i adventu dok se Misa za mrtve u obredima redovno pjeva. Poslanice i psalme mogli bi razvrstati na četiri ciklusa i to: Korizmeni, svečani-blagdanski, napjevi u običnim nedjeljama kroz godinu, te napjevi iz obreda za mrtve. Pjevanje poslanica izvodi se na pet načina: Napjev obične nedjelje, svečan naprjev na velike blagdane, poslanice kroz korizmu i advent koje imaju istu melodijsku liniju, zatim napjev poslanice koja se pjeva tri puta godišnje na Glušnicu, Cvijetnicu i Veliki petak te napjev poslanice iz Mise za mrtve.

Solisti pjevači članovi crkvenog zbora koji izvode štenja su: Ante Janjac Velimira, Grgo Birin /Padvan/ sin Jose, Ante Čorić sin Filipa, Rade Ivas sin Virena, Branimir Sladoljev sin Stanka.

Eugen Roca

Crkveni pučki pjevači u Vodicama koristili su Obrednik Velike sedmice, u izdanju O. Petra Vlašića tiskano u Dubrovniku 1921. god. , koji su tekstovi korišteni do nedavno, kao i druge priručne obrednike, a također i rukopisne prijepise. Poslanice su pjevane prema izdanjima u redakciji Petra Vlašića tiskanih u dvadesetim godinama u Dubrovniku. U obredima za mrtve upotrebljavani su također obrednici u redakciji Petra Vlašića a koji su sredinom XX stoljeća u potpunosti potisnuli obrednike u redakciji Mihovila Pavlinovića. Pjevani djelovi Mise nakon liturgijske reforme drže se prijevoda “Nedjeljni i blagdanski Misal” za narod, Godina ABC, Tiskano KS, Zagreb, 1992. god., te su biblijska čitanje uglavnom pjevana po tom prijevodu. Pjevani dijelovi mise prije liturgijske reforme pjevani su po prijevodu Mihovila Pavlinovića iz knjige “Molitve za puk”, kao i promjenjivi dijelovi Mise: Ulaz, Za Poslanicom, Prinos, Pričešćenje koji više nisu u liturgijskoj upotrebi.

Izgleda da su modusi starocrkvenih ljestvica prije afirmacije durskog i molskog tonaliteta saučvani iz srednjeg vijeka i daju posebnost i svečanost glazbenog ugođaja. Melodije iz obreda za mrtve i melodijski fragmenti iz napjeva “Muke”, psalmi iz obreda Velikog tjedna osnovica su za više napjeva himana, poslanica i pjevanih dijelova mise, a modificirane melodijske linije iz Velikog tjedna čuju se kroz cijelu crkvenu godinu. Zbog svoje osnove na starocrkvenim modusima u pučkom pjevanju rijetko je višeglasje sa četiri melodijske linije te preteže dvoglasje ili troglasje, a gotovo je obvezna basovska oktava osnovne melodije. U tome postoji razlika između pučkog pjevanja u Vodicama od pučkog pjevanja na području Srednje Dalmacije koje je znatnije usvojilo durske tonalitete. Nedvojben je utjecaj gregorijanskog korala u napjevima “Tebe Boga hvalimo”, “Usta moja uzdižite”, “Iz dubine vapijem” ,”U dan onaj”, u ulaznim pjesmama te u pjevanim dijelovima “Blagdanske vodiške mise”. Zanimljivo je da se “Gospodine, smiluj se”izvodi na četiri načina, a pjevanje psalama izvodi na deset načina, koji su zasebno snimljeni na nasaču “Poslanice i psalmi”

Glagoljaško pučko pjevanje u Vodicama vjerojatno se davno odvojilo od crkveno-slavenskog jezika ili točnije starohrvatske varijante crkveno-slavenskog jezika, i koristilo svakodnevni puku razumljivi narodni govor u obredima tzv. Ščavet. Mada je starohrvatska varijanta crkveno-slavenskog jezika dovoljno razumljiva onome tko želi razumjeti jezik, ipak je osjetna jezična razlika od živoga narodnog govora.Tako je i crkveno pjevanje za razliku od latinskoga obreda postalo razumljivo puku i učinilo mogučim da široki slojevi naroda sudjeluju u obredima a da pučki pjevači ustvari samo započimju i predvode sav nazočan puk. To potvrđuje obrednik Bartola Kašića iz 1640. god. koji je u prilagođenim izdanjima od crkvenih pjevača korišten do sredine XX stoljeća kada ga iz uporabe istiskuju obrednici u redakciji Petra Vlašića. Tijekom XX stoljeća crkveni pjevaći koristili su izdanje od Mihovila Pavlinovića pod naslovom “Molitve za puk , što se pivaju preko Svete Mise po župah Dalmacije”. Treće izdanje tiskano je u Zadru, u tiskari Narodnog lista 1913. godine i korišteno je do liturgijske reforme nakon Drugog vatikanskog koncila.

Primjeri glagoljaških napjeva iz Vodica kod Šibenika. Bit će popraćeni materijalima koje je snimio g. Eugen Roca (zainteresirani mogu 2 CD-a sa snimkama izvornih napjeva nabaviti kod g. Roce, eroca1@zg-tcom.hr):
  • Smiluj se meni Bože, Obredi Velikog tjedna.
  • Puče moj - ima jedinstvenu melodiku koja djeluje kao plač, nema veze s koralom, i prema g. Eugenu Roci, nema je drugdje u okolici Vodica, ili dalje.
  • Kraljeve iđu zastave - jer je na neki način glazbeni identitet Vodica.
  • Muka po Ivanu - po g. Eugenu Roci tradicijsko crkveno pjevanje u Vodicama dominantno sadrži glazbene fragmente upravo iz „Muke“ i iz obreda za Mrtve, jer konzervativno i nije pod utjecajem novina koje donose novi svećenici.
  • Psalam Ispovidite se.

Poslušajte glagoljaške napjeve iz obreda Velikog tjedna

  • Smiluj se meni  Bože [WMA], Obredi Velikog tjedna, 3,49 min
  • Puče moj [WMA], Obredi Velikog tjedna, 3,35 min
  • Ispovidite se [WMA], Obred Velikog tjedna, 2,46 min
  • Muka po Ivanu (fragment) [WMA], 6,13 min
  • Kreljeve iđu zastave [WMA], 3,40 min

Glagoljaški napjevi iz Obreda za mrtve:

  • Prvo štenje na Prvoj jutrnjoj [WMA], 2,10 min

Postoji i notno izdanje:

Eugen Roca: Vodice - glagoljaško pjevanje, Zagreb 2005.

Srdačno zahvaljujem g. Eugenu Roci na ovom prilogu.



Turanjska glagoljaška misa obnovljena 2011., nakon oko 45 godina

U hrvatskom priobalnom gradiću Turnju, zapadno od Biograda, obnovljena je 17. rujna 2011. turanjska glagoljaška misa, zadnji puta izvedena još godine 1977. Zbor je uvježbao prof. Livio Marijan, a stariji župljani su se, oduševljeno pjevajući, prisjetili prastarog napjeva. Misu je u župnoj crkvi Gospe Karmelske predvodio dr. fra Izak Špralja. Misa je izvedena u sklopu Drugog sabora malih glagoljaša "Ajmo dico glagolati", kojeg je 2010. pokrenula Danijela Deković profesorica iz Turnja zaposlena u OŠ u Sv. Filipu i Jakovu.

Poslušajte Turanjsku glagoljašku misu:
  • Turanjska glagoljaška misa, 1. dio [MP3]
  • Turanjska glagoljaška misa, 2. dio [MP3]
  • Turanjska glagoljaška misa, 3. dio [MP3]
Popratni materijali za pjevače i župljane:
  • Čin misi 1 [jpg]
  • Čin misi 2 [jpg]
  • Čin misi 3 [jpg]
  • Čin misi 4 [jpg]
  • Zdravo tilo Isusovo [jpg]
  • Blagdan rane sv. Frane [jpg]

Obnovljena Turanjska glagoljaška misa

U mjestu Turanj, u subotu, 17. rujna 2011., održan je Drugi sabor malih glagoljaša “Ajmo dico glagolati”, u sklopu kojega je održana i glagoljaška misa, na staroslavesnkom jeziku hrvatske redakcije, koju je u dupkom ispunjenoj župnoj crkvi Gospe Karmelske u Turnju predvodio fra Izak Špralja (trećoredac-glagoljaš) iz Samostana sv. Mihovila u Zaglavu na Dugom otoku. Posebno za ovu prigodu, pjevači iz Turnja su obnovili napjeve stare turanjske glagoljaške mise, koja se zadnji put pjevala pred oko 45 godina. Misa je obnovljena pod vodstvom etnologa Livija Marijana iz Zadra a na temelju magnetofonskih snimaka pokojnog akademika Jerka Bezića, koji je na blagdan Bezgrješnog začeća blažene Djevice Marije, 8. prosinca 1963. godine snimio glagoljašku misu u Turnju. Misu je tada glagoljao don Albert Milanja, svećenik rodom iz Zaglava. Zanimljivo je da je turanjska misa ponovno obnovljena i otpjevana upravo 17. rujna, na godišnjicu smrti posljednjeg od starih turanjskih crkvenih pjevača Roka Mirkovića, koji je do 1975. godine još predvodio starinsko pjevanje u crkvi u Turnju. Čitavo misno slavlje se “glagoljalo” – pjevalo i molilo na staroslavenskom jeziku hrvatske redakcije, uključujući i “Viruju” (Vjerovanje) onako kako su “od stoljeća sedmog” molili i pjevali naši stari. Turanjski je napjev mise posebno milozvučan i izražajan, s prepoznatljivim dalmatinskim melosom, a mlađa generacija turanjskih pjevača otpjevala je svoju turanjsku misu s istim žarom i zanosom kao i njihovi djedovi pred više od pola stoljeća. 


Crkva od Karmela u Turnju 2011.

Glagoljaško bogoslužje i pjevanje, kao jedinstveni, izvorni hrvatski kulturni fenomeni, spadaju u najautentičniji dio hrvatske narodne samobitnosti i kulture. Naime, Hrvati – i to oni uz jadransku obalu, jedini su narod na svijetu koji je u okviru Katoličke Crkve imao povlasticu služiti rimski obred ne na latinskom, kao svi ostali narodi, već od početka na staroslavesnkom jeziku posebne hrvatske redakcije. U dugoj i mučnoj hrvatskoj povijesti, kada nije bilo narodnih vladara, ni škola, ni ijednog medija na domaćem jeziku, kada su se sve institucije služile latinskim ili talijanskim, jedino je glagoljanje u našim crkvama moglo sačuvati naš nacionalni i kulturni idenitet. Pjevajući obrede iz glagoljicom pisanih misala i brevijara (časoslova) naši su domaći popovi glagoljaši zajedno s pukom tako stvarali posebne, izvorne napjeve koji su se stoljećima prenosili s koljena na koljeno, u usmneoj predaji, od djeda na unuka. Tako je čitava hrvatska obala prožeta bogatstvom jedinstvenog crkvenog glagoljaškog pjevanja koje se razlikuje od mjesta do mjesta i od kraja do kraja u onoj mjeri u kojoj se i folklorno svjetovno pjevanje razlikuje. Tako će se u glagoljaškom pjevanju Istre i Kvarenera odmah prepoznati tzv “istarska ljestvica” dok će se u srednjoj i južnoj Dalmaciji, u okolici Splita, na Hvaru, Braču i Šolti glagoljaško pjevanje jedva razlikovati od dalmatinskog klapskog pjevanja. Zadarska je nadbiskupija bila jedna od najžilavijih glagoljaških uporišta kroz povijest i sve su njezine župe bile glagoljaške. 


Crkva od Karmela u Turnju 17. rujna 2011., Glagoljaška misa

Turanjski templari u župnoj crkvi od Karmela u Turnju

Tek 1960-tih godina, kada je Drugi vatikanski koncil donio reformu bogoslužja za čitavu Katolički Crkvu, svi su narodi prešli s latinskog na svoj materinji jezik u bogoslužju, pa je prvi put u povijesti nastala npr. misa na francuskom ili engleskom jeziku. U hrvatskim glagoljaškim krajevima taj je prijelaz bio neznatan jer se stoljećima molilo na domaćem jeziku. Međutim, nedovoljnim vrednovanjem ovog fenomena, 1970-ih i 1980-tih godina, kada u crkveno pjevanje ulaze američke šansone i kada crkveno pjevanje mahom preuzimaju zborovi, pučko glagoljaško pjevanje nažalost pomalo izumire a u mnogim našim crkvama i nestaje. U nekim se župama sačuvalo tako što su se stari napjevi prilagodili novim bogoslužnim tekstovima, no u većini crkava, kao u Turnju, zajedno sa starim jezikom nestali su i napjevi. S time je osiromašena hrvatska kultura u cjelini i izgubljen jedan jedinstven i posve originalan elemenat naše izvorne kulturne baštine. U posljednjim godinama raste zanimanje za glagoljicu i glagoljaški baštinu u svim segmentima njezina izražaja, pa tako i u glagoljaškom pjevanju. Nedavno su obnovljene g glagoljaške mise u Kalima na otoku Ugljanu i u Žmanu na Dugom otoku, a evo sada i glagoljaška misa u Turnju, na čast i pohvalu današnjoj generaciji Turanjaca, a na vječni spomen stoljetnih generacija turanjskih glagoljaša i turanjskoga puka. 

Livio Marijan

Izvor Zadarska nadbiskupija


Dr. fra Izak Špralja i prof. Livio Marijan u Turnju 17. rujna 2011.,
tijekom Drugu sabora malih glagoljaša "Ajmo dico glagoljati"

Dr. Ivica Vigato i prof. Livio Marijan u Turnju 17. rujna 2011.



Predavanja o glagoljaškom pjevanju održana  tijekom II. sabora malih glagoljaša "Ajmo dico glagoljati", u Turnju 17. rujna 2011.:

  • dr. fra Izak Špralja: Glagoljaško pjevanje [MP3]
  • prof. Livio Marijan: Glagoljaško pjevanje u Zadarskoj nadbiskupiji [MP3]


Ljubo Stipišić Delmata: Pjev od glagoljaškog kora do kalete [jpg]



Siniša Vuković (Cambridge, 1. XI. 1973.) pjesnik, skladatelj, dirigent, kritičar i publicist, revitalizirao je župski mješoviti pjevački zbor Krista Kralja u Selcima na otoku Braču (1996.), s kojim je snimio kompletno glagoljaško pjevanje mjesta, predstavivši ga na trostrukom nosaču zvuka Ispovid'te se (2008.).



Pučko crkveno pjevanje. Konac predavanja o pučkom crkvenom pjevanju u našim krajevima koje je povodom 2. smotre izvornog crkvenog pučkog pjevanja 21. IV. 1996. u Zatonu tri dana prije na poziv ogranka Matice hrvatske u Muzeju grada Šibenika održao dr. don Zdravko Petar Blajić.

Zbor Matice hrvatske za Ruhrsko područje (Njemačka), pod ravnanjem Krešimira Veselića, profesora matematike na Sveučilištu u Hagenu, na slici dolje peti s desna [e-mail: Kresimir.Veselic@FernUni-Hagen.de].

Niže možete poslušati njihove izvedbe dvaju starih hrvatskih napjeva.

Stihovi koji slijede pojavljuju se u tzv. Pariškom zborniku, hrvatskom glagoljičkom kodeksu iz 1380., koji sadrži najstarije poznate hrvatske neliturgijske stihove (10 pjesama), duhovne pjesme pisane čakavskim ikavskim dijalektom, hrvatskom glagoljicom, na pr.

  • Bog se rodi v Vitliomi
  • Bratja, brata sprovodimo
  • Svit se konča

Čuva u Parizu, u Bibliothéque Nationale, pod signaturom Code Slave 11. Taj zbornik je jedan je od ukupno 5 potpuno očuvanih glagoljičkih zbornika. Vidi Pariška pjesmarica.

Bog se rodi v Vitliomi [mp3]

Bog se rodi Vitliomi,
Đavlju silu tada slomi.
Gradu ime tako biše,
Kako prorok Božji piše.

Tu pastiri blizu stahu
Pri ovčicah i ne spahu.
Svetlost Božja na njih pride,
Pred kom noćna tma otide.

O Isuse, Bože blagi,
Bogu Ocu vele dragi,
Ti nam pute k sebi kaži,
Naše duše rajem blaži. Amen.

 

Napjev je glazbeno obradio prof. Ivan Golčić.

Pariški zbornik iz 1380. (Code slave 11), Bibliothéque Nationale, Pariz

Više podataka vidi u članku

Hrvatska glagoljička kultura s osvrtom na Francusku

Sljedeći stari hrvatski napjev je iz Bosne, prema dr. Mihi Demoviću vjerojatno također glagoljaški:

Zdravo tijelo Isusovo [mp3]

Zdravo tijelo Isusovo, na oltaru posvećeno,
Zdravo tijelo Isusovo, na Svetim Duhom upućeno,
Zdravo tijelo Isusovo, od djevice porođeno,
Zdravo tijelo Isusovo, u jaslice položeno,
Zdravo tijelo Isusovo, velegorko izmučeno,
Zdravo tijelo Isusovo, za nas na križ pribijeno,
Zdravo tijelo Isusovo, mrtvo u grob sahranjeno,
Zdravo tijelo Isusovo, treći danak uskrsnulo
Zdravo tijelo Isusovo, po svem svijetu proslavljeno
O Isuse, budi hvaljen posve vike vikom. Amen.

Zahvaljujem prof.dr. Krešimiru Veseliću na tekstovima i tonskim zapisima pjesama kao i prof. Ivanu Golčiću za dozvolu korištenja njegove obrade.

Krešimir Veselić:



Plač popa Martinca, skladao Valter Beljak (svira bas), u izvedbi njegove obitelji prigodom obilježavanja 10. obljetnice smrti akademika Branka Fučića, u dvorani Izložbe glagoljice u Rijeci 2009.

Glagoljaško pjevanje Otče naša u OŠ Lipik u gradu Lipiku, 25. ožujka 2010.

Autor ove mrežne stranice imao je čast pjevati glagoljaški Otče naš 
s mladim glagoljašima u OŠ Lipik. Poslušajte [MP3] u izvedbi Mješovitog pjevačkog zbora Bašćina (ovdje objavljen s ljubaznim dopuštenjem dr. fra Izaka Špralje).


Albe Vidaković: Staroslavenska misa - istarska
Boris Papandopulo: Poljička pučka misa

Boris Papandopulo: Hrvatska misa


SLUŠAONICA HRVATSKOG GLAGOLJAŠKOG PJEVANJA

Gospin plač [mp3], u izvedbi znamenitih Hvarskih korizmenih pjevača, Vrbanja (ovdje s ljubaznim dopuštenjem hrvatskog glazbenika Nenada Bacha, New York).

Tebe Boga hvalimo (Te Deum) [wma]

Dan od gnjeva strašnom silom [mp3], crkveni zbor iz Lindara u Istri; izvor istrapedia.hr


Glagoljaško pjevanje u Lanišću (Ćićarija, Istra) - Gospodine, pomiluj i Slava - nedjeljna misa, 29. 05. 2011. Glagoljaško pjevanje je jedinstveno i autohtono hrvatsko crkveno pučko pjevanje koje se razvilo uz hrvatsku obalu (Istra, Kvarner, Dalmacija) gdje je postojala stoljetna i u svijetu jedinstvena povlastica da se misa i svi obredi Rimskog (katoličkog) obreda služe na staroslavenskom i starohrvatskom a ne na Latinskom. Tako se razvilo i jedinstveno pjevanje koje u sebi sjedinjuje ranu srednjovjekovnu crkvenu glazbu i folklorne elemente svjetovnog pučkog pjevanja dotičnoga kraja.

Glagolitic chant in Lanišće (Istria, Croatia), Kyrie and Gloria, Sunday Mass, May 29th 2011. Glagolitic chant is a specific and unique Croatian liturgical folk chant that developed on the Croatian coast where the unique privilage of celebrating the Roman Rite in Old Church Slavonic (not in Latin) existed for centuries. Every local area developed it's own typical musical form of liturgical singing on the basis of old early medieval Church chant and the local folk music.


Puče moj [mp3], napjev iz Poljica, u izvedbi ansambla Dialogos, pod ravnanjem Katarine Livljanić.


Litanije Lauretanske [wma]
Sanctus. Hosanna dulcis est cantica [wma]
Plač Jeremije proroka [wma]
Puče moj [wma]

Izvor Gorana Doliner: Glagoljaško pjevanje


Tradicionalno glagoljaško pjevanje (audio)

sadrži velik broj snimljenih napjeva.


Plač Jeremije proroka (04:14). Chant glagolitique de Poljica [MP3]

Litanije Lauretanske (04:52). Chant glagolitique de Poljica [MP3]

TERRA ADRIATICA
Chants sacrés des terres croates et italiennes au Moyen - Age / Italian and Croatian medieval sacred music

Izvode: Ansambl Dialogos; Katarina Livljanić (umjetničko vodstvo), Gro Siri Ognoy Johansen, Christine Laveder, Aino Lund Lavoipierre, Lucia Nigohossian, Cornelia Schmid, Sandrah Silvio
Ukupno trajanje: 66:09
Izdavači: HIKZ, Modus, FCM, Jannel, 1999.

(source Hana Breko: Croatian Mediaeval Music)


Glagoljaški Otče naš [MP3] u izvedbi Bašćine, mješovitog pjevačkog zbora Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba, ovdje s ljubaznim dopuštenjem dr. fra Izaka Špralje, dirigenta zbora. Napjev je iz Žmana s Dugog otoka, snimljen na CD-u Bašćina - Glagoljaško pjevanje, skladbe A. Klobučara, u izdanju BesTMUSIC 2002. Zahvaljujem OŠ Lipik na pomoći.


Bog se rodi v Vitliomi [mp3], u izvedbi Zbora Matice hrvatske za Ruhrsko područje pod ravnanjem Krešimira Veselića


27. ožujka 2010. - Ivo Nižić - Zadnja postaja
Pasionski oratorij za zbor i soliste, praizvedba u crkvi sv. Blaža u Zagrebu u organizaciji udruge Pasionska baština
Dirigent - Ivo Nižić, glazba i tekst - Ivo Nižić
dramatizacija i režija - Milena Dundov
scenograf - Robert Košta
majstor svjetla - Nižić (ml.)

Izvode:
Crkveni zbor sv. Cecilije župe Preko
Komorni zbor Condura Croatica - Zadar
izvorna folklorna skupina "Kanica"
Udruga žena "Preko"
Tekst interpretiraju: Josip Btistić, Nada Lončar, Ivica Grubač




Boris Papandopulo (1906.-1991.) skladao je 1942. g. Hrvatsku Misu. Podatak o tome može se naći u knjigi Josipa Andrića Slovačka glasba, na str. 185.



LA GLAGOLITSA: the last glagolitic mass in Croatia
recorded by Vincent Moon in Dobrinj, island of Krk, Croatia, March 2012

LA GLAGOLITSA • the last glagolitic mass from Vincent Moon / Petites Planètes on Vimeo.

Glagolitic chant is the old Croatian traditional liturgical singing. The name derives from the Croatian Glagolitic alphabet that was used from the 9th until the 19th century.
Ritual Glagolitic books contains no music manuscripts, so it is hard to say much about how it was in the beginning. Through oral tradition it has been preserved in a somewhat changed form. From today's perspective Glagolitic singing is simpler than Gregorian chant. The melody follows the structure of the spoken word. This is part-singing music, sometimes heterophonic. Intonation is often untimed. The influence of Gregorian chant is characterised by the need to adapt foreign, Latin chant to the Croatian language. The beauty of Glagolitic singing has grown from the Christian tradition of western music and the unique Croatian folk singing.
It represents an extraordinary Croatian phenomenon that has always attracted the attention of local and international musicians. Glagolitic chant today can be heard only in Vrbnik, a little town on the island Krk where this tradition is still alive.
This is one of the only recording ever made of this tradition.


Tradicionalna manifestacija "Od Gospe do Gospe" - otok Prvić 11. kolovoza 2012.


text by Diana Grguric


Izvori i povezani linkovi:

  • Jerko Bezić:
    • Razvoj i oblici glagoljaškog pjevanja u Dalmaciji, Zadar, 1973
    • Jerko Bezić: Glagoljaško pjevanje, u [Hrvatska - Europa, svezak I i II]
  • Nižić, Ivo: Preko - glazbena baština, Živa baština i glazbena prksa u 20. stoljeću, Sveučilište u Zadru, Zadar 2007. ISBN 978-953-7237-24-0
  • Mile Bogović: Staroslavenska liturgija u biskupijama Senjskoj i Modruškoj i Parčićev misal 1893., Riječki teološki časopis, 1 (1993.), br. 2
  • Miho Demović: Glazba u staroj hrvatskoj državi, str. 103-155, u [Prvi hrvatski kralj Tomislav], ili u [Rasprave i prilozi], str. 130-38, pogledati poglavlje Glagoljaško pjevanje.
  • Ensemble Dialogos
  • [Gorana Doliner]
  • G. Doliner i Đ. Križman-Zorić: Glagoljaško pjevanje
  • Katarina Livljanić, muzikologinja, Dotaknuti ljudsku dušu, Vijenac br. 157 od 9. ožujka 2000., razgovarala dr. Gorana Doliner. (lokalni link)
  • Katarina Livljanić: Bratovštinska pjesma "Braćo, brata sprovodimo" i mrtvačko štenje "Prosti mi, Gospode" u službi za mrtve na otoku Pašmanu (sela Mrljane i Tkon) i u Biogradu na Moru, [PDF]
  • Pasionska baština
  • Izak Špralja: Glagoljaška psalmodija [PDF] (sažetak na engleskom [PDF]), Narodna umjetnost: hrvatski časopis za etnologiju i folkloristiku, Vol.36 No.2 Prosinac 1999.
  • Stepanov, Stjepan: Spomenici glagoljaškog pjevanja Sv. 1, Glagoljaško pjevanje u Poljicima kod Splita, HAZU, Zagreb, 1983.
  • Tradicionalno glagoljaško pjevanje (audio)
  • [Vinko Žganec]
  • Anima Croatica, CD izdan 2006. Dio s hrvatskim duhovnim pjesmama obradili Jozo Čikeš (predsjednik udruge Pasionska baština) i Jakša Primorac. Ljubo Stipišić Delmata: "Gotovo cijeli svoj život nastojim sačuvati narodne tradicije i običaje od zaborava. Djela puka bilo kojeg naroda, tako i hrvatskog, ogledalo su njegova identiteta, dokaz bogate prošlosti, ali i kvalitetan polog za budućnost. Važno je istaknuti da ovaj projekt, uz izuzetnu promotivnu, ima i veliku edukativnu vrijednost".
  • Darko Deković: Misni priručnik za staroslavensku misu u sedmoj vazmenoj nedjelji - u godini "c"
  • mo. Josip degl' Ivellio: Crkvena pučka popijevka
  • Hrvojka Salopek Mihanović: Bogorodica u suvremenoj hrvatskoj glazbi [PDF]
  • Hana Breko: Croatian Mediaeval Music
  • Dušan Prašelj: Staroslavenska misa
  • Livio Marijan:
    • Starohrvatsko (glagoljaško) pjevanje Zadarske nadbiskupije (CD i popratni tekst prigodom pohoda pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj, Hrvatski radio i Orfej 2003.), [sadržaj]
    • Zapjevaj mi moje grlo jasno - Tradicijsko svjetovno i glagoljaško pjevanje u Radovinu (CD s tekstom, KUD Radovin, Zadar),
    • Nikad neću zaboravit... (Tradicijsko svjetovno i crkveno pjevanje u Poličniku) (CD s tekstom, KUD Carza, Poličnik 2004.)
  • Bezić, Jerko; Marijan, Livio; Dundović, Ivica (ur.): Tradicijsko svjetovno i crkveno (glagoljaško) pjevanje u Radovinu (CD), 2000. (diskografsko izdanje s komentarom) [sažetak]
  • Dragan Nimac - bibliografija
  • Dragan Nimac, Jakša Primorac, Neven Skroza (ur.): Pučko crkveno pjevanje u Šibenskoj biskupiji : Župa Uznesenja Marijina - Prvić Šepurina, Hrvatska kulturna udruga Pjevana baština, Šibenik 2008. ISBN 978-953-7528-01-0
  • Dragan Nimac (ur.): Glagoljaško pučko crkveno pjevanje u Šibenskoj biskupiji. Župa sv. Jurja - Zaton kod Šibenika, Hrvatska kulturna udruga Pjevana baština, Zagreb 2009. ISBN 978-953-7528-03-4
  • Glagoljaško pjevanje - projekti udruge Pjevana Baština: Lišanska misa, Glagoljaško pučko crkveno pjevanje u Šibenskoj biskupiji
  • Jakša Primorac: Pučko crkveno pjevanje u 20. stoljeću i glagoljaško pjevanje [sažetak], u Hrvatska glazba u XX. stoljeću: Zbornik radova sa znanstvenoga skupa održanog u palači Matice hrvatske 22-24. studenoga 2007, Matica hrvatska, Zagreb 2009. ISBN 978-953-150-872-8 
  • Joško Ćaleta: Crkveno pučko pjevanje u Stankovcima [sažetak], u Pučko crkveno pjevanje u Šibenskoj biskupiji: Stankovci – župa Uznesenja Blažene Djevice Marije (ur. Dragan Nimac), Hrvatska kulturna udruga Pjevana Baština, Šibenik 2008. 
  • Tonči Ćićerić: Solinsko glagoljaško pjevanje na magnetofonskim snimkama Stjepana Stepanova iz godine 1964. [PDF]
  • Glagoljaško pjevanje, Istrapedia
  • s. Lujza Kozinović: O staro-crkvenom pjevanju u Kraljevici, Historijsko-muzikološki analitički prikaz, diplomski rad, Samostan s. Milosrdnica, Zagreb 1950. (62 str.)
  • maestro Igor Cecić iz Zadra diplomirao je s diplomskim radom Glagoljaško pjevanje; zahvaljujem maestru Miljenku Bajatu (Osnovna glazbenoj školi u Pakracu) na ovom podatku
  • Dokazi i svjedočanstva o obstanku glagolice u župi Arbanasi, 1900.
  • Ikica s. Stela Mikić: Die pastoral-liturgische Entwicklung in Kroatien, dargestellt am Beispiel der Messe vom Beginn des 20. Jahrhunderts bis zum Ende des Zweiten Weltkrieges [PDF], doktorska disertacija, Sveučilište u Beču 2009.
  • Jozo Čikeš: Hrvatsko glagoljaško pjevanje proglašeno nematerijalnim kulturnim dobrom, Muka kao nepresušno nadahnuće kulture VI, Pasionska baština Bosne i Hercegovine, Pasionska baština, Zagreb 2010., str. 447-455, ISSN 1334-8264
  • Ljubo Stipišić Delmata: Identitet, partiture za zborove i klape, Split 2011., knjiga ima skoro 1000 str. (na str. 556 nalazi se Stipišićeva "Oda glagoljašima"; njegova poznata pjesma "Dalmatino povišću pritrujena" na str. 260, također je nadahnuta glagoljašima)
  • Živjeti veliki tjedan na otoku Visu
  • Glagoljaško pjevanje, Staroslavenski institut u Zagrebu

Na portalu opak.crolib.hr nalaze se podatci o još nekim tiskanim muzikalijama na temu staroslavenske mise:

  • Staroslavenska misa Dobrinj (2001) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa u čast bl. Nikole Tavelića mučenika - franjevca Sokol(1939) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa u čast sv. Ćirila i Metoda Kozinović(1938) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa Adamić(1998) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa Dugan(1928) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa Kolb(1916) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa Krnić(1928) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa Odak(1928) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa Prašelj(2001) muzikalija rukopis
  • Staroslavenska misa Prašelj(2001) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa Prašelj(2005) muzikalija tiskana
  • Staroslavenska misa Taclik(1928) muzikalija tiskana
  • Staroslavenski requiem Širola(1929) muzikalija tiskana

 

Fonoteka Staroslavenskog instituta u Zagrebu:

TRADICIJSKO GLAGOLJAŠKO PJEVANJE U HRVATSKOJ  

 

Mala enciklopedija hrvatske glagoljice 

Croatia - overview of its History, Culture and Science